Duhovno partnerstvo

Slijedi prijepis predavanja kojeg je Adrian P. Kezele održao povodom izlaska knjige Gary Zukava “Život duše”. Predavanje je održano 2002. godine. Kao što ćete vidjeti, u njemu je Adrian iznio osnove zamisli koje su se kasnije pojavile detaljno razrađene u njegovim knjigama “Čarobnica”, “Sadashiva Tantra”, "Ljubav – više nije previše”, i drugima.

***

Prije nešto više od godinu dana održao sam predavanje pod nazivom “Vizija budućnosti”, na kojem sam govorio o mogućim smjerovima razvoja različitih područja života u vremenu koje dolazi. Tada sam spomenuo promjene koje će se s rastom duhovnog znanja dogoditi u području odnosa među ljudima. Dao sam naslutiti da će se razviti novi oblici partnerstva, nove životne zajednice koje će zamijeniti postojeće. Ako su postojeći oblici odnosa među ljudima, posebice privatni odnosi, ljubavni odnosi ako hoćete, rezltat dosadašnje evolucije naših duša, onda će novi koraci na putu evolucije svakako donijeti i novu vrstu odnosa.

Nakon tog predavanja javilo se mnogo ljudi s pitanjima i zahtjevima za konkretnim pojašnjenjem tih novih oblika zajedništva. Eto, do sada nije bilo prilike odgovoriti na ta pitanja, pa mi je drago da se prilika ipak pojavila.

Prije nego počnem, ipak je potrebno ukratko objasniti pojam duše, njenog podrijetla, evolucije i svrhe.

Što je to duša?

Duša je bit našega bića.

Duša nije osoba. Duša nije jastvo, ego, osjećaji, misli. Duša je bit. Duša je ono što jeste.
Međutim, budući da mi svoju dušu izravno ne poznajemo, ili toga nismo svjesni, postavlja se pitanje postoji li uopće duša? Postoji li taj dio nas, naš korijen iz kojeg sve drugo nastaje?

U tom smislu moramo načiniti skok u vjeri, i priznati postojanje duše bez opipljivih dokaza. Zapravo, ako čeznemo za time da razumijemo i spoznamo svoju dušu, prvi se korak sastoji u tome da priznamo njeno postojanje.

Duša je neosobna, a ipak razumije naše osobne osjećaje, misli i uvide. Mi nemamo dušu - to je pogrešan izraz. Ako postoji ispravan izraz onda je to “duša ima nas”.
Mi smo duša koja u ovom trenutku iskušava naša iskustva, misli naše misli i na neki način se razvija kroz naše odluke, riječi i djela.

Dakle, prvi korak je prihvaćanje postojanja duše. A zatim slijedi pitanje o odnosu nas i duše? Kakav je to odnos? Kakav odnos ima duša koja je Adrian i sam Adrian? Što duša želi od Adriana? I što Adrian želi od duše?

Na prvo pitanje je teško odgovoriti u ovom trenutku. Duša od Adriana vjerojatno želi mnogo toga, mnogo različitih iskustava.

Drugo pitanje je nešto lakše: Adrian želi spoznati svoju dušu, želi joj se približiti, želi ukloniti jaz između osobnog, očitovanog i onog neosobnog, općeg, neočitovanog.
Dakle, Adrian se želi približiti svojoj duši.

Na posljetku, kad prođete put razumijevanja onog što duša jeste, shvatit ćete da ni duša ne želi ništa drugo. Približavanje duše njenim izrazima kroz razne osobe koje poprima tijekom svog razvoja cilj je evolucije duše.

Točno, iako sama po sebi savršena, duša može evoluirati. Njezina se evolucija sastoji ne u promjeni nje same, jer ona je vječna i nepromjenjiva. Njezina se evolucija sastoji u tome da svaka osobnost koju poprimi bude potpuno svjesna duše.

Duše se dakle utjelovljuju u tjela, “uosobljuju” se u osobe. Njen je cilj da osoba u koju se duša obukla postane svjesna nje. Istodobno, to bi morao biti i cilj svake osobe. Približavanje duše i osobe cilj je evolucije duše.

Zašto ne kažemo da je to cilj evolucije osobe? Mogli bismo reći tako, ali stvar je u tome da će sve duše na kraju postići svoj cilj: utjelovljivanje u osobu koja je svjesna nje. Međutim, to neće postići sve osobe. Naime, osoba je ograničena. Ona ima određeni vijek trajanja. Pred nama je samo određeni broj godina. Ako u tom vremenu ne postignemo svoj cilj, osobnost će umrijeti. Duša će zatim stvoriti novu osobnost i nastaviti sa evolucijom.

Na kraju tog procesa, kad jedna osobnost (i sve koje će, ako duša tako želi, nakon toga slijediti) postane svjesna duše, sve će osobnosti zauzeti svoje mjesto na tom putu uspjeha: svaka je doprinjela nekim svojim iskustvom i nije bila uzaludna. Ona jedna koja je postigla taj cilj sjedi na ramenima tisuća osobnosti koje su prošle kroz različita iskustva i učenja.

Dakle, kao što vidite, duša uči kroz iskustva koja doživljava osobnost u kojoj je utjelovljena. Duši su potrebna ta iskustva, a najveći broj njih dobiva kroz druge osobnosti i druge duše s kojima dolazi u dodir. I zbog toga svaka osobnost, a to znači i svaka duša, traži partnere. Mali je broj osobnosti kojima partneri nisu potrebni. To su pustinjaci, ljudi koji žive odvojeno od svijeta. Negdje sam pročitao o riječima jednog mudraca koji je rekao da samo 1% ljudi ima uopće sklonosti pustinjačkom životu, a da od tih 1%, vrlo, vrlo mali broj njih stvarno to mora biti cijeli život.

Dakle, većina ljudi mora živjeti domaćinskim životom, među ljudima, sa svojim partnerima. Tek malobrojni su doista rođeni da budu pustinjaci jer je to njihovoj duši sada potrebno.

Općenito govoreći, svakoj duši su potrebna iskustva koja stjeće kroz međudjelovanje s drugim dušama.

To međudjelovanje može biti u različitim oblicima. Naravno da u našem životu postoje različiti ljudi: naši prijatelji, roditelji, braća i sestre, učitelji, učenici, poznanici, ljubavnici, suradnici… ali među svim tim odnosima ističe se jedan koji je vjerojatno najvažniji: partnerski odnos.

Namjerno izbjegavam riječ ljubavni odnos. Ljubavnik je jedno, a partner je drugo. Možda je životni sudrug ispravnije i točnije, ali je i duže, pa neka ostane partner!

***

Duše su oduvijek tražile svoje partnere. Međutuim, u posljednje se vrijeme pojavljuju novi oblici partnerstva. Ideja udruživanja u životnu zajednicu, najčešće između muškarca i žene, također prolazi kroz preobrazbu.

Prije svega treba uočiti pomak od udruživanja zbog egzistencijalnih pitanja. Naime, ako na stranu stavimo ljubav, privlačnost i lijepe stvari (koje, uzgred rečeno, u većini slučajeva nisu bile osnovni motiv udruživanja), u prošlosti je partnerstvo uglavnom bilo zasnovano na lakšem preživljavanju. Muškarcima je bio potreban netko tko će se brinuti za njih dok oni zarađuju za život, netko tko će brinuti za njihovu djecu i davati im toplinu doma. Ženama je, s druge strane, bio potreban netko tko će ih štititi, tko će osiguravati sredstva za život.

Ta zamisao zvuči zastarjelo, ali ponekad se začudim koliko mnogo ljudi razmišlja na takav način. Možda ne svjesno, ali iznutra su još uvijek pod utjecajem upravo tih obrazaca. Oni dolaze na površinu u nekim negativnim situacijama, kad se na primjer, nakon mnogo godina nešto dogodi i partneri žele razvrgnuti zajednicu. Žene često ostaju na cjedilu, psihološki nemoćne za nove početke.

Očigledno, postojalo je vrijeme kad su iskustva međusobne ovisnosti bila potrebna dušama utjelovljenim u muška i ženska tijela. No, toga je sve manje.

Vremena se mijenjaju. Prije svega, došlo je do izjednačavanja, do ravnopravnosti spolova. Iako je to u mnogim slučajevim tek slovo na papiru, činjenica je da žene danas zarađuju za život kao i muškarci. Načelno, to im omogućava materijalnu samostalnost.

Također, muškarci im više nisu potrebni da bi ih štitili od fizičke opasnosti. Štite ih zakoni, a zapravo su se naučile štititi i same. Više jednostavno nisu “slabiji spol”.

Nova žena je samostalna, snažna, inteligentna, sigurna u sebe, sposobna, otvorena iskustvima, sklona istraživanju i potrazi za svojom ulogom u darmičkom smislu. Nova žena svoju životnu zadaću sagledava daleko izvan i iznad brige za svoju djecu i muža.

A što je s novim muškarcima?

Moram priznati da se muškarci malo teže mijenjaju. Jako mnogo njih još živi u mraku srednjeg vijeka! Neka mi oproste oni koji su ovdje jer to se najvjerojatnije ne odnosi na njih, ali činjenice su činjenice.

Ipak, usprkos nesklonosti promjenama pojavljuju se i novi muškarci. Novi muškarac također zarađuje za život i u tom je smislu samostalan. Ali, novi muškarac osjeća privlačnost i prema onim područjima života koja su prije bila isključivo ženska. Novi muškarac zna kuhati, na primjer. Nije mu odbojna zamisao da čisti, pere i sprema svoj stan.

Novi muškarac počinje uživati u nježnim i lijepim stvarima, na primjer, uzgoju cvijeća, u kojima su prije uživale samo žene. On je također romantičan, senzibilan, nježan, daleko od muškaračkog ideala grubosti i agresivnosti.

Sve u svemu, novi muškarci su cjelovitiji nego stari, a jednako su tako cjelovitije i nove žene. Muškarci su postali više nalik ženama, a žene su u sebi otkrile neke sposobnosti koje su nekada smatrane isključivo muškima.

I sad, kad i žene i muškarci otkrivaju u sebi samostalnost i sve manje trebaju jedno drugo da bi zadovoljili svoje potrebe, gdje smo sada u smislu partnerstva, braka, zajednice koju stvaraju novi ljudi?

Pa, prije svega, treba reći da će neko vrijeme trend vjerojatno ići u smjeru samostalnosti. Naime, znate i sami da sve više ljudi želi živjeti samo. Trend je počeo s bogatim ljudima koji si to mogu priuštiti. Kad nakon tri-četiri neuspješna braka shvatite da vas muškarci (ili žene) zapravo opterećuju i da vam ne trebaju, a možete živjeti sami i onda dijeliti s njima što vam se sviđa, a ono što vam se ne sviđa, ne dijeliti, a istodobno imate sredstva da to i ostvarite, onda je odluka vrlo lagana.

Taj trend sve više slijede i obični, ne tako bogati, ljudi. Zbog toga tradicionalisti dižu veliku buku bojeći se za budućnost porodice. Porodica kakvu smo znali doista je ugrožena. Ali, bojim se da se ništa ne može učiniti da bi se ona spasila. Možda bi bilo najbolje da situaciju preobrazbe sagledamo s pozitivnog kuta i pronađemo ono što pomaže našoj evoluciji.

Jer, činjenica je da je tradicionalna porodica, hoćemo nećemo, zasnovana na starim muškarcima i starim ženama (ili barem ljudima koji igraju takve uloge). Budući da njih nestaje, logično je da će nestajati i stare vrijednosti.

Ali, to nije nužno loše. Pojavit će se nove vrijednosti. A moglo bi se pokazati da su one bolje od onih prethodnih.

Dakle, ako novi muškarci više ne trebaju nove žene i obrnuto, zašto bi oni ulazili u zajednice, zašto bi odabirali životne partnere?

Razlozi više nisu egzistencijalni. Sada su razlozi duhovni. Naše potrebe su promijenjene. Svima, i novim muškarcima i novim ženama potreban je partner koji će pozitivno utjecati na evoluciju duše. A sjećate se, rekli smo da se evolucija duše sastoji u približavanju osobnosti svojoj biti, ili spoznaji duše od strane osobnosti.

Potreban nam je duhovni partner koji će nam ponuditi iskustva koja će nas približiti našoj duši. Također, taj će nas duhovni partner poticati i ohrabrivati i podržavati u onim iskustvima koja čine to isto a nisu nužno povezana s njim.

Egzistencija više nije presudna. I žene i muškarci mogu sve. Mogu raditi muške i ženske poslove, mogu živjeti sami ili, ako žive zajedno, potpuno promijeniti tradicionalne uloge. Dakle, to više nije glavna tema. Glavna tema je duhovni rast. Potrebno nam je duhovno partnerstvo.

U tom smislu nameće se jedan izraz koji je u posljednje vrijeme postao popularan te zamijenio romantični oblik “gospodina pravog” ili “gospodične prave”. Soulmate. Srodna duša.

Uobičajena zamisao o nekome tko je naša srodna duša je osoba koja u potpunosti odgovara našim potrebama. Skladno se uklapa u naš život, podržava nas u svemu, uvijek je uz nas, a opet nam dopušta slobodu kad nam je potrebna. To je tajanstvena, privlačna, neodoljiva osoba oko koje je ispričana gotovo nevjerojatna priča nekog ili mnogobrojnih prošlih života. Soulmate: naš savršeni duhovni partner.

Unutar takvog obrasca čini se da je potraga za Soulmateom najvažnija potraga našeg života.

Ali, to nije u poptunosti tako. Prije svega, da li je istina da svaka duša ima svoju dušu blizanca? Zamisao o tome vrlo je stara, pa čak i poznata u zapadnoj filozofiji, od njenih početaka. Čini mi se da je Platon bio taj koji je pokrenuo čitavu priču. Ona zvuči romantično: dvije duše koje traže jedinstvo. Trče jedna za drugom kroz nebrojene živote, prolaze kroz razne patnje da bi se ponovo sreli, doživljavaju bezbrojne ljubavi u bezbrojnim oblicima, a sve u težnji da ponovo postignu izgubljeno jedinstvo.

Romantično, ali netočno. Naime, svaka duša je cjelovita sama po sebi. Ni jednoj duši nije potrebna druga duša. Duši su potrebna iskustva koja pribavlja kroz osobnost. U tom procesu ona susreće druge duše u obliku drugih osobnosti. I ponekad, samo ponekad, najveći dio tih iskustava nudi ista duša zaogrnuta u različite osobnosti. Ali, to je više izuzetak nego pravilo. Možda takvih parova duša ima tek 1% kao što i pustinjaka ima 1%. Za većinu, soulmate u smislu duše blizanke ne postoji.

U posljednje vrijeme pojavljuju se i razne druge teorije o skupinama duša koje zajednički prolaze neka utjelovljenja i iskustva. Pa tako neki govore o skupinama od 8, 12, 16 ili čak i više duša.

Iako i to može biti točno u nekim slučajevima, ne dajte se zavarati pravilima. Stvarnost je mnogo složenija nego mi možemo i zamisliti. Svoditi pitanje evolucije duše na neki broj potpuno je nepotrebno. A opet, stvarnost evolucije duše je i jednostavnija: duša će uzeti ona iskustva koja su joj potrebna. To znači da su sve kombinacije moguće, ako se time postiže svrha, a to je osvješćivanje duše od strane osobnosti.

***

Recimo nešto o soulmateu kao idealnom partneru. Naime, ta je zamisao također dio starih odnosa, a ne   novih. Potraga za partnerom koji će zadovoljiti sve naše potrebe dio je starog načina razmišljanja. Zapravo, obično se događa da vam je mnogo idealniji partner onaj koji NE ZADOVOLJAVA vaše potrebe! Od takvog možete mnogo naučiti o sebi. A to je smisao svega, zar ne?

U načelu, mogli bismo reći da se novi odnosi ne zasnivaju toliko na zadovoljenju vlastitih potreba. Sjećate se, rekli smo da su novi muškarci i žene samodostatni. Ne radi se samo o materijalnoj samostalnosti, već i o unutarnjoj cjelovitosti. Nova žena neće tražiti muškarca koji će u njoj stvarati osjećaj sigurnosti. Ona je već sigurna u sebe.
Novi muškarac neće tražiti ženu koja svojom slabošću uzdiže njegov ego. To mu nije potrebno.

Kakve god da bile njihove potrebe, egzistencijalne, emocionalne, mentalne, tjelesne, novi muškarci i žene neće ih pokušavati zadovoljiti potragom za idealnim partnerom koji će ispuniti njihovu prazninu. Štoviše, njima će više biti potreban partner koji će ih staviti na kušnju. Partner koji će ih potaknuti da na što brži način iscijele sebe i dođu do osvješćivanja duše. Takvi partneri nisu uvijek laki. Život s njima nije uvijek med i mlijeko. Ali, takvi partneri zaslužuju naziv soulmatea više nego neka idealizirana osoba koja zadovoljava sve naše potrebe.

Paradigma duhovnog partnerstva mijenja svoje žarište. Od ideala zadovoljavanja potreba ona se nezaustavljivo pomiče prema idealu služenja.

Da bih vam taj ideal slikovito objasnio pozvat ću u pomoć đjotiš, indijsku astrologiju. Mnogi astrolozi smatraju da je povezanost planete Jupitera sa sedmom kućom - a to je astrološka kuća koja upravalja ljubavlju i brakom - izvrsna situacija za sretnu vezu, zadovoljstvo bračnim životom pa, na posljetku, i duhovno partnerstvo.

S druge strane, kad vide Saturna na tom mjestu, kažu da je to znak nezadovoljstva u vezi, odvajanja od partnera i mnogo drugih stvari koje obično smatramo negativnima.

Ali, pri tom se zaboravlja da Saturn predstavlja služenje. Saturn, Veličanstveni Šani, za dobre je astrologe jedan od najvećih duhovnih učitelja među planetima.

Jupiter povezan sa sedmom kućom značit će da su NAŠE želje zadovoljene u području partnerstva. Saturn povezan sa sedmom kućom značit će da mi zadovoljavamo želje našeg partnera. Služimo partneru.

Koja situacija je više duhovna?

U prošlosti Saturn i sedma kuća značili su patnju. Dakle, morali ste služiti svom partneru, što vam nije bilo drago, a on ili ona su to, naravno, iskorištavali. Jupiter je pak značio zadovoljenje vaših želja i situaciju u kojoj je vaš partner blizu idealnog.

Danas, odnosno dolaskom novog vremena, Saturn i sedma kuća znače da dobrovoljno dajete, da služite jer to želite, što ukazuje na pravu duhovnu narav vašeg partnerstva. Jupiter, s druge strane, u novo vrijeme gubi svoj značaj i postaje čak pomalo površan. Ako vam partneri ispunjavaju sve vaše želje, gdje je onda zabava?

Odnosno, ako ne možete izraziti Saturna u odnosu s partnerom, dakle, ako mu ne možete služiti, onda taj odnos ne zadovoljava: ne možete uspostaviti pravo duhovno partnerstvo.

***

Vrijeme u kojem živimo donosi nove vrijednosti. Jedna od njih je i ubrzavanje evolucije. Očigledno je da na ovom planetu živi mnogo više ljudi nego ikada prije. Još malo pa ni sam planet to neće moći izdržati. Rađa se mnogo ljudi. Broj utjelovljenih duša se povećava. Izgleda kao da su mnogobrojne duše izabrale ovo vrijeme da bi stekle dragocjena iskustva.

I doista, zbog velikog broja utjelovljenih duša, postoji mogućnost mnogobrojnih iskustava u mnogo kraćem vremenskom razdoblju nego prije. Nekad nam je za neko iskustvo bio potreban cijeli život, a sad ga savladamo u nekoliko godina.

Evolucija je u ovom trenutku jako ubrzana. Duše susreću druge duše u velikom broju. Nakon jednog iskustva brzo prelaze na druga. Ubrzano učimo.

To znači da se mijenja naš odnos s partnerima. Ako u nekoliko godina možete proživjeti nešto za što vam je prije nekoliko života trebalo 50 godina, onda ste spremni za dalje, bez promjene tijela. Izvana gledano, izgleda kao da su ljudi nestabilni i da se stare vrijednosti gube. Kako izgleda, nitko više nije vjeran. Većina se osjeća nelagodno kad pomisli da će samo s jednom osobom provesti cijeli život.

Vrijednosti se danas doista gube. Današnja situacija je idealna za neodgovorne osobe koje nisu sposobne podnijeti odgovornost za svoje odluke i djela. Ne odgovara vam što vam partner ne voli istu hranu kao i vi? Pa, ništa lakše: promijenite partnera! Ima drugih koji će to voljeti!

Ali, ne želim sada trošiti vrijeme na to. Dovoljno će biti istaknuti da uopće ne govorimo o tome. Novi muškarci i žene su cjelovite osobe. Samostalni su i odgovorni. Moraju takvi biti jer inače ne bi preživjeli u ovome svijetu.

Ako, dakle, izuzmemo neodgovornost i površnost, ostaje činjenica da će mnoge duše u ovo vrijeme susresti nekoliko duhovnih partnera tijekom svog života.

To predstavlja problem. Prevladavjući ideal je monogamija. Ne prava monogamija koja traži jednog partnera za cijeli život, već serijska monogamija: jedan partner u određeno vrijeme. No, i to se može riješiti. S jednim ste partnerom odradili što ste morali i možete krenuti dalje.

U takvim se slučajevima postavlja pitanje kako znati da se to dogodilo? Odgovor, vrlo općenit odgovor, ali ipak, je taj da se duhovno partnerstvo završava bez negativnih osjećaja. Ljubomora, predbacivanje, mržnja… svega toga nema kod završavanja duhovnih partnerstva. Obje strane jednostavno znaju da je stvar završila, blagoslove jedno drugo i kreću dalje u potrazi za novim iskustvima. Također preuzimaju punu odgovornost za sva djela učinjena tijekom veze, na primjer djecu.

Međutim, stvar se malo komplicira ako s jednim partnerom niste odradili, a već se pojavljuje drugi. I to je moguće u duhovnim partnerstvima, naravno!

Ali, prije nego sasvim zastranimo u razmišljanjima na stari način, potrebno je istaknuti da duhovna partnerstva ne uključuju uvijek seksualnost. Odnosno, seksualnost se ne veže čvrsto uz pojam duhovnog partnerstva. Možete imati seksualnu vezu, ali i ne morate.

To baca malo drugačiju sliku na pitanje mnogostukih duhovnih partnera, zar ne?

Jedan duhovni partner možda pruža iskustva u području vaše dharme, životne zadaće. Drugi pruža iskustva u području prijateljstva, a treći i četvrti u privatnom životu. Duhovno partnerstvo može biti mnogostruko složeniji odnos od starog partnerstva muškarca i žene.

Ali, istina je da se duhovno partnerstvo mora na neki način očitovati u stvarnome svijetu. Ne smijemo na njega gledati kao na neki idealni doživljaj. Na primjer, nekog susretnete, privuče vas, razgovarate s njim, lijepo vam je, razumijete se, učite jedan od drugog… ali, vaš partner, vaš muž, je kod kuće i dalje vas gnjavi onako kako vas je gnjavio i prije.

Vaš potencijalni duhovni partner neće to stvarno i postati prije nego s njim nešto ne stvorite. To mora biti neki oblik suradnje ili suživota.

Sada smo došli do konkretnih oblika promjena u novom vremenu. Duhovna partnerstva potaknut će nastanak novih životnih zajednica. Jasno je da klasična porodica neće moći opstati, osim u slučajevima svjesne odluke oba partnera. U svakom slučaju tradicionalna porodica neće biti pravilo, već mogućnost.

Nove životne zajednice mogu biti mnogostruke. Već sam napomenuo da se one neće čvrsto vezati za seksualnost. Da bi se to postiglo, moramo biti iscjeljeni na osjećajnoj razini (jer partnerstvo prije svega uključuje osjećajnu razinu), iz nas mora biti uklonjena svaka vrsta posesivnosti i ljubomore. Sjećate se, služenje drugoj osobi mora biti u prvom planu.

Općenito, može se reći da je dio novih iskustava, koje traže duše koje se razvijaju, uklanjanje tih negativnih osjećaja. Njih ne možete ukloniti ako ih ne proživite, ako se s njima ne suočite. Seksualnost je u tom smislu jedan od najvećih izazova. Vezana je uz drugo energetsko središte, drugu čakru, koja izaziva ljubomoru i posesivnost. Ako duša želi doživjeti iskustva u tom području da bi ih se mogla osloboditi, očigledno je da će se promjene događati i u tom području.

Sjećate se, na početku sam napomenuo da novi muškarci poprimaju značajke žena, a nove žene značajke muškaraca. Približavamo se jedni drugima i postajemo cjelovitiji. U tom smislu se razvijamo i seksualno. Jedna od prvih promjena koja se dogodila u tom području je promjena pasivne i aktivne uloge. Od toga da žene prilaze muškarcima i zovu ih na izlazak, pa do seksualne prakse u kojoj muškarac može biti potpuno pasivan.

Na primjer, mnogi ljudi na homoseksualne odnose gledaju s barem blagim prezirom. Ali privlačnost između pripadnika istog spola se povećava i toga ima sve više upravo zbog toga jer duše traže iskustva koja će ih u konačnici osloboditi vezanosti uz negativne značajke seksualnosti, a to su ljubomora i posesivnost.

Istraživanje tog područja postat će vrlo važno. Svi znate da postoje vještine i znanja koja se bave seksualnošću s duhovnog stajališta. Tantra, na primjer. No, postoji jedna posebna grana tantre, za sada potpuno nepoznata, koja se naziva Sadashiva tantra.
Sadashiva je božanstvo koje se obično prikazuje kao napola muško, napola žensko. U takvom obliku, Sadashiva predstavlja obrazac nastanka novih ljudi, cjelovitijih ljudi u kojima su sadržane i muške i ženske značajke.

***

Duhovna partnerstva i nove životne zajednice bit će naša tema još mnogo puta. Životne zajednice mogu stvarati samostalni novi ljudi iz razloga koji njima odgovara. To mogu biti zajednice od dvoje ljudi, ali i više njih. One mogu uključivati seksualnost, ali i ne moraju. Mogu na primjer biti sličnije plemenima ili uključivati zajedničku životnu zadaću, zajedničku dharmu. Ne zaboravite da su novi muškarci i žene samostalni i cjeloviti ljudi. Oni sami zapravo i nemaju potreba osim služenja drugima i doživljaja novih iskustava koja će ih približiti sebi.

Također ne zaboravite da ne možemo govoriti o duhovnom partnerstvu i novim odnosima ako nismo sposobni rješiti osnovna egzistencijalna pitanja. Kao što sam nekoliko puta napomenuo, novi muškarci i žene su vrlo sposobni ljudi. Ako ne možete sami plaćati režije i potreban vam je netko zbog materijalne sigurnosti, zaboravite nove odnose. Još ste duboko u starim. S druge strane, odnos u kojem netko nekoga izdržava može biti odluka, ali tek nakon što duša sama sebi dokaže, da tako kažem, da je sposobna živjeti samostalno. U tom slučaju, ili negdje pri kraju tog puta, može se prihvatiti suradnja, pomoć, privremena, ali ne i nužna to jest nametnuta ovisnost zbog slabosti.

Novo partnerstvo nije zabavna ideja koja visi u zraku. To je konkretna stvar koja obuhvaća sve razine, od duhovne do materijalne. Većina nas je daleko od toga, ali to ne znači da tome ne moramo težiti. Vrijeme je povoljno za takve promjene. Dolaze novi ljudi i novi oblici njihovih odnosa. Možda to u ovom trenutku izgleda neobično, ali podsjeća me na priču o vegetarijanstvu. Prije 25 godina to je bila rijetkost. Na mene su gledali kao na vrlo neobičnog čovjeka. Sada je vegetarijanstvo uobičajena stvar. O tome se govori i piše.

Isto tako će biti s novim odnosima i novim zajednicama. Sada je sve puno predrasuda, posebice u vrijeme kad tradicionalisti čine sve da obrane stare vrijednosti porodice. Iako nitko ne poriče te vrijednosti, kvaliteta vremena je drugačija. I kao što to uvijek biva, na pionire će najprije gledati s čuđenjem, prezirom, optuživanjem i odbacivanjem, ali na kraju će ljudi shvatiti o čemu se radi. Zahvatit će ih promjena i mnogi će slijediti put koji im sada izgleda nemoguć.

U međuvremenu, ti isti pioniri će razvijati svoje spoznaje i kroz različita iskustva se približavati sebi. Iako će na kraju većina ljudi doći na isto, znate kako se kaže, u zori možete uživati tek ako rano ustanete! Zbog toga je razmišljanje o svom životu, posebice svom statusu unutar postojećih veza, jako važno. Pitanje: “Znam li ja što je to duhovno partnerstvo?” ili, još bolje: “Imam li ja duhovnog partnera ili partnere?”, postaje jedno od važnijih pitanja koje moramo postaviti sami sebi.

PRAKTIČNI DODATAK

Razmislite i odgovorite na sljedeća pitanja:

1. Osjećate li da ste samostalni i samodostatni u materijalnom, osjećajnom i svakom drugom pogledu ili vam je potreban netko da ispuni određenu prazninu ili nedostatak?

2. Da li vas vaš postojeći partner (ili partneri) stalno potiče na učenje i pokreće na istraživanje novih slojeva stvarnosti ili imate osjećaj da vas zadržava na nekoj određenoj razini unutar već proživljenih obrazaca?

3. Imate li dovoljno povjerenja u svog partnera (partnere) da mu ponudite svoje služenje umjesto da zahtjevate zadovoljenje svojih potreba ili ne možete ponuditi svoje bezuvjetno služenje zbog straha da će partner to zlouporabiti?

4. Da li je vaš odnos s partnerom u dovoljnoj mjeri bezuvjetan da mu možete dopustiti slobodu koju zatraži ili je postojanje tog odnosa ovisno od ograničenja koja ste postavili?

5. Jesti li spremni u bilo kom trenutku otpustiti partnera iz svog života ako shvatite da ga zadržavate na određenoj razini razvoja duše te da je njemu potrebno krenuti dalje ili ćete ga zadržavati zbog toga jer zadovoljava vaše potrebe?

6. Možete li s takvim partnerom uspostaviti stvarnu životnu zajednicu (u bilo kom obliku) ili to zbog vanjskih okolnosti ili unutarnjih slabosti niste u mogućnosti?


Ako na gornja pitanja možete odgovoriti pozitivno, odnosno ako se pronalazite u prvim dijelovima pitanja, tada možete reći da znate što je duhovno partnerstvo. Ako su vaši odgovori pozitivni na drugi dio pitanja, daleko ste od njega.

Ukoliko na neka pitanja odgovarate pozitivno u prvom dijelu, a na neka u drugom, ona područja života gdje ste se pronašli u drugom dijelu, zahtijevaju vašu pozornost. Poradite na njima.