Dnevnik Dva srca 7: "Tko prvi progovori - izgubio je!"

U prethodnom nastavku Mario je završio svoju priču o prvim trenucima s s Dva srca, što je dobio i naučio kroz njihovu ljubav te kako je doživio upoznavanje s Robertom...
***

Da se predstavim: ja sam Robert. Po zanimanju sam, vjerovali ili ne, spisatelj. Ali ovdje se neću razmetati svojim literarnim umijećem; zamoljen sam da iz prve ruke opišem kako je to biti treći kotačić. Kako to izgleda za nekoga koji bi po definiciji trebao „pušiti“ u trokutu ovakvog tipa.

No, da ne bismo prenaglili, možda prvo ipak malo uvoda. Uvod je dosta bitan u cijeloj priči, jer da nije bilo kvalitetnog uvoda i temelja, cijela višeljubna konstrukcija vrlo bi se brzo urušila. Na ovoj visini neki drugi vjetri pušu, vjerujte mi.

Temelj našoj trenutnoj i budućoj višeljubnoj zajednici postavili smo puno prije no što smo čuli za izraz „višeljublje“. Počelo je u trenutku naše velike sreće, kad smo bili toliko sretni da doslovce nismo znali kamo s tolikom srećom. Ne šalim se. Odlučili smo da bi bilo zgodno tu sreću podijeliti s drugima, i tako je zapravo umnogostručiti. No prvobitni koncept zapravo je nekako predviđao da ću ja, Robert, biti taj koji će probiti led, jer, naravno, muškarcima je puno lakše provoditi socijalne inovacije jer su po naravi istraživači i lovci. Uvjet je također bio da se ne igramo, već da reagiramo samo ako naiđe „prava“ Ljubav. Što je prava Ljubav? Kad naiđete na nju, prepoznat ćete ju u sekundi!

Tako su prolazile godine našeg vrlo uspješnog braka a da se ništa konkretno po tom pitanju nije dogodilo. Povremeno bismo načeli tu temu i uvijek potvrdili našu predanost jedno drugome u slučaju da još jedna Ljubav doleti u naše živote. I – da se razumijemo – nismo nimalo oskudijevali u vlastitoj Ljubavi niti osjećali da nam nešto nedostaje; naprotiv…

Iz tog razloga sam prilično bezazleno prihvatio pomalo čudne pričice koje bi Dva Srca donosila kući s tečaja engleskog: Mario ovo, Mario ono…  Dapače, čak sam je i zadirkivao za tog Marija. Da je ovdje posrijedi nešto ozbiljnije počeo sam shvaćati kad bi Dva Srca pomalo smušeno reagirala na moja dobacivanja.  Očito je shvatila da sam joj na tragu, jer sam ubrzo dobio razjašnjenje u obliku pisma.

Oprez, momci i djevojke! Vi koji ste, prema narodnoj mudrosti, „gubitnici“ ovog aranžmana. Koliko god bili pripremljeni, svjesni i dobronamjerni prema predstojećim promjenama, pripremite se na susret sa prastarim duhom iz podzemlja, s onim-čije-se-ime-ne-spominje. S Egom.

Pojavio se već prve noći, nakon što sam pročitao pismo i ostao sam u tišini doma čekajući na Dva Srca da se vrati sa sudbonosnog prvog susreta sa svojim novim partnerom. Počinje kao tup osjećaj stezanja negdje tamo dolje u dubini tijela, i malo-pomalo u svoj čelični zahvat stisne cijelo tijelo, tako da ćete uskoro ostati bez daha. Dok se vi borite za malo zraka, u glavi se roje misli poput ljutih osica. Pitanja koje postavlja netko tko niste vi odmah dobivaju i odgovor koji niste dali vi. Kao da je skupina podmuklih otmičara preuzela vaše tijelo i duh, te se poigravaju s njima kao da znaju da za svoje ponašanje neće odgovarati.

Nije mi bilo teško identificirati krivca, jer to je bio moj stari poznanik –Ego. Ne zovem ga ljubomora, jer u mojem slučaju nije se niti potrudio navući na sebe nikakav kostim.  Prvo sam pokušao doći do zraka, a nakon toga ustanoviti koji je to dio tijela iz kojeg dolazi pulsirajuća tupa bol. Dolazila je iz predjela trbuha, znači, bojišnica je probijena u sektoru emocija; probudila se moja posesivnost, želja za kontrolom.

Prva stvar koja me je pomalo zatekla je činjenica da je Dva Srca prva probila led u našem višeljubnom projektu,a ne ja. Druga iznenađujuća činjenica je spoznaja da mi smeta novostečena sloboda moje partnerice i izgubljeni pijedestal na kojem sam dosad bio. Na stranu deklarativno prihvaćanje i napredno razmišljanje vašeg razuma – u ovim sudbonosnim trenutcima emocije preuzimaju vlast, a glava je blokirana u petlji beskrajno ponavljajućih misli. Duboko vjerujem da se u ovoj točci izgubi veliki broj istraživača višeljublja.

No, kako onda pobijediti tog monstruma? Zapravo vrlo jednostavno. Ne znam kako postupiti u slučajevima ljubomore opstanka ili želje, no u mom slučaju dovoljno je prepoznati krivca, nazvati ga imenom – Ego – i gledati ga u oči. I šutjeti. Nikakva opravdanja, nikakve olakšavajuće okolnosti, nikakvi pregovori. Nikakav kontakt s njime. Ne ulazite u nikakve diskusije s njime – izgubit ćete!

Tko prvi progovori – izgubio je. A progovorit će Ego. Reći će neku glupost poput „kako joj možeš dozvoliti da ti nabija rogove?“. A vi ćete ga samo tupo gledati kao da je rekao najveću glupost na svijetu. I je. Vjerujte. Zatim će nastaviti „što će reći tvoja okolina kad sazna za ovo?“, pa „možda joj u ovom trenutku upravo … …“, ili „možda upravo razgovaraju o tebi i smiju ti se“. Zvuče kao opravdani prigovori, zar ne? A u tom presudnom trenutku, vjerujte mi, zvuče kao jedina istina. No, vi ćete nastaviti dalje gledati protivnika direktno u oči i vjerovati da je sve što je Ego rekao laž kojom vas želi povući nazad u podzemlje. A Vjera je upravo to – ustrajati na vlastitom konceptu iako u određenom trenutku izgleda neobranjiv.

Nakon nekog vremena, koje će vam se činiti kao cijela vječnost, vaš neprijatelj počet će spuštati pogled, davat će glupe izjave sve rjeđe, i na kraju će se povući u svoju rupu. Zauvijek? Nikako! Pojavit će se već iste večeri ili najkasnije sutra, da bi bio ponovno potučen do nogu jednim jedinim oružjem -  vašom svjesnosti. Dolazit će svaki dan, pa onda jednom tjedno, pa onda jednom mjesečno, i tako to ide. No, neće vas napustiti nikad. Ego je vaš stalni pratitelj, a možda i gospodar ako ste mu prepustili uzde na nekom drugom području.

***

U slijedećem nastavku Robert opisuje svoj doživljaj umnožavanja ljubavi, dubine osjećaja i seksa, te upozorava na problem vremena i potrebu za jasnim dogovorima između svih sudionika višeljubne zajednice.

Dnevnik Dva srca 6: "Razgovarali smo kao obitelj"

U prethodnom nastavku upoznali smo Maria, novu ljubav Dva srca. Kako se zaljubio i kako je prihvatio činjenicu da je udana žena te da ipak želi otvorenu vezu s njim.***

Doista sam imao sreće. Iako sam se pripremio na čekanje pa čak i na moguće probleme i odustajanje s njene strane, opet sam se iznenadio. Već kroz nekoliko dana rekla mi je da Robert sve zna i da je pristao?! Opet upitnici. Ali, ovaj puta sam se brže sabrao zadovoljan ishodom koji sam najmanje očekivao.

Naš početak bio je doista emotivno buran. Imao sam potrebu stalno biti s njom i ona je osjećala isto. Iako su to bili kratki susreti, viđali smo se nekoliko puta tjedno, uključujući i zajedničke satove engleskog. Tu smo bili profesionalni i pred grupom nismo odali svoju slatku tajnu. Jedva sam dočekao dan kada smo prvi puta vodili ljubav. Bilo je super, a svaki slijedeći puta – sve bolje! Redovito sam pitao kako funkcionira s Robertom i da li je sve u redu, a kada mi je ispričala da im se je ljubavni život pretvorio u bajku bio sam istinski sretan. Priznajem da nisam o svemu previše razmišljao, čak ni danas to ne činim. Naučio sam od prvog dana prihvaćati sve lijepo što sam dobio kada sam upoznao Dva srca i jednostavno biti zahvalan.

Od samog početka osjećao sam da se potpuno uklopila u moj život. Zapravo nadopunjavala ga je upravo na onaj način koji mi je nedostajao. S njom sam dobio ljubav i osobu od povjerenja kojoj mogu reći sve ono što nikome nisam. Dobio sam ljubavnicu i prijateljicu koja nije postavljala pitanja, nije tražila objašnjenja. Mislim da je taj dio vrlo važan za uspjeh ove naše romanse (pored svih drugih nevjerojatnih činitelja koje niti ne spominjem, jer mi se čini da ih je doslovno božja ruka tako posložila pa se ne valja u to petljati). Dva srca je ušla u vezu sa mnom ostavljajući mi svu slobodu koju sam imao kao samac.

Kada sam spomenuo da imam puno prijatelja nisam baš bio potpuno iskren, jer veliku većinu čine prijateljice. Naučen sam biti okružen ženama i njihovo me društvo odmara, a i godi mojem muškom egu, naravno. Dva srca je prva osoba do sada koja ne pokazuje nikakve znakove ljubomore niti radoznalosti vezano za ta prijateljstva. Dapače, ponaša se kao da ju taj dio mojeg života ne zanima. Imali smo jedan otvoreni razgovor u kojem mi je rekla da je način odnosa koji postoji između nas takav da bilo kakvo miješanje i sputavanje ne bi imalo smisla. Kada razmislim o svemu vidim da moj način života zapravo ne ostavlja puno mjesta za djevojku koja bi očekivala klasičnu vezu. Pored posla, hobija i svih mojih aktivnosti zapravo imam vrlo malo vremena koje mogu na kvalitetan način podijeliti s nekim. Upravo je zato ova veza pravo osvježenje.

Ima još nešto vrlo važno u cijeloj priči. Vrijeme koje provodim sa Dva srca samo je naše. Ni u jednom trenutku nisam se osjećao da radim nešto loše i da je pored mene „tuđa žena“. Kada smo zajedno, ona je moja djevojka. Njezina je ljubav potpuna i nikada nisam pomislio da bih trebao tražiti više pažnje. Uživamo u zajedničkim trenucima i nikad ih nije dosta. Oboje smo svjesni da to ni po čemu nije obična veza. Za početak, naši su izlasci u javnost svedeni na minimum, obzirom na njezin obiteljski život. Priznajem da je upravo to ono što mi malo nedostaje s njom. Ponekad bi htio da je tih trenutaka više, ali ovako su oni vredniji i važniji. Do sada smo imali nekoliko divnih zajedničkih izlazaka, a da nismo doveli u pitanje njezin život s Robertom. Pripadam onoj skupini ljudi koja cijeni male stvari u životu i zna uživati u sitnicama. Uz nju to ima još više smisla i naša veza je dokaz da se život sastoji od malih trenutaka u vremenu u koji svaki za sebe čine svemir pun ljubavi i zadovoljstva.

Naše je razumijevanje obostrano i jednako tako ja poštujem njezin život s Robertom. Svjestan sam da je on njezin prvi izbor i u to se ne želim miješati. Bio sam oduševljen kada je predložila da se upoznamo. Najviše me se dojmio njihov zajednički odnos koji bih opisao kao istinski zrelu ljubav punu međusobnog poštovanja i razumijevanja. Ti ljudi se zaista vole u to nema sumnje. Bila je to prilika da odmjerimo jedan drugog, a mi smo razgovarali kao da smo obitelj, potpuno otvoreno i iskreno. Zajednički smo odlučili da je sve što se događa među nama samo naše i da do daljnjeg ne želimo da itko za to zna. Među nama je stvoreno povjerenje koje je potrebno da bismo se zaštitili od zlih jezika i spriječili mogućnost da netko od nas bude povrijeđen. Mislim da smo ja i Robert postavili dobre temelje za buduće prijateljstvo i rado bih se više družio s njima ako me pozovu. Do tada uživam u mojem vremenu s njom i otkrivam da je sa ljubavlju u moj život ušlo i mnogo toga drugog što se na prvi pogled ne vidi. Recimo samo da su dani postali vedriji i ljepši i da su sva područja mojeg života oživjela na pozitivan način.

***

U slijedećem nastavku prebacujemo se u točku gledišta Roberta. On će nam opisati kako je doživio ljubav svoje partnerice prema Mariu i kako se morao suočiti s gubitkom kontrole nad njom.

Jedan razgovor o višeljublju

Višeljublje je toliko zanimljiva, a opet nepoznata tema. Izaziva različite reakcije, od velike privlačnosti (gotovo golica svojom pojavom), pa do odbijanja i zgražanja. Međutim, i jedno i drugo uglavnom je obojeno nepoznavanjem pojma i smisla višeljublja.

O tome će biti govora na mnogim mjestima na ovom blogu, a u ovom članku Adrian P. Kezele donosi prijepis jednog e-mail razgovora o problemu višeljublja. Vjerujem da će biti informativno i zanimljivo!

***

S: Da li smo svi u osnovi višeljubni, a zatim smo se tijekom vremena obojili obrascima o “normalnom” jednoljublju, i to tako snažno da smo sami o sebi počeli tako razmišljati… ili kako?

A: Pročitaj članak "Razotkrivanje mita o jednoljublju". Po prirodi, dakle, da, višeljublje nam je prirodno, a civilizacija je donijela jednoljublje. Medjutim, kao i kod drugih stvari, i ovdje ima razlika među ljudima. Moje mišljenje da je oko 1% ljudi samaca (ne trebaju partnera), oko 1% stvarno monogamnih (jedan partner za cijeli život), oko 25% serijski monogamnih (zbunjeni su ako vole više od jednog u isto vrijeme, pa onda imaju više partnera, ali nikad u isto vrijeme više od jednog) i ostaje ogromnih, velikih 73% višeljubnih. Naravno, unutar toga također ima razlika i nijansi.

S: Da li je moguće da smo ipak jednoljubni… pa i neke životinje su jednoljubne, a njih ne smetaju okviri, um, mišljenja drugih…

A: Pa, čini mi se da taj članak i knjiga dr. Barasha ukazuje da najnovija istraživanja pokazuju da nema jednoljubnih, odnosno seksualno vjernih životinja.

S: Da li je onda moguće da sam zapravo višeljubna, a da to ne znam? Da toga nisam svjesna?

A: Naravno da je moguće. Svaki impuls višeljublja uništen je još u djetinjstvu. Prvo, naši uzori - mama i tata, bili su monogamni par. Drugo, cijelo društvo i moral podupirali su jedan obrazac življenja - jednoljuban. Treće, ako se i javila simpatija prema dvojici, što su ti rekli? Moraš izabrati, zar ne? I tako se to dogodilo milijun puta, na milijun različitih načina. Mi smo društveno oblikovana stvorenja. Uglavnom nemamo pojma što smo i što osjećamo. Zato se toliko i borimo sami sa sobom. Zato i imamo toliko psiholoških problema.

S: Da li je višeljublje nešto što nas na koncu duhovne evolucije sve čeka?

Ne. Ne, sve. To čeka samo onih 73% - kad shvate što su i kakvi su! :-)

Međutim, kad se već spominje duhovnost, doista, što se događa u situaciji kad više nema karme, kad više nema obaveza i odrađivanja? Što osjeća prosvjetljeni/a?
Sjećaš se, jednom smo o tome govorili, osobnost tada nije u prvom planu, štoviše nema oštre rubove, pa čak može biti i fluidna, fluktuirajuća. Nema više karmičkih ograničenja niti potreba. I to se ne odnosi samo na duh već i na tijelo, naravno.
Ipak, čega ima? Što još ostaje?
Odgovor na ovo pitanje krije se u razumijevanju ljubavi. Ljubav je iskustvo božanskog. Ljubav nije samo osjećaj, već nešto mnogo više. Božansko doživljavamo kad ljubimo. A ako je božansko cijelo vrijeme prisutno, onda mi cijelo vrijeme ljubimo!
Da li je prosvjetljen čovjek jednoljuban ili višeljuban? Ima li to pitanje ikakvog smisla?
Mozda i nema, ali ipak ću ti reći da će se višeljublje javiti kao najvjerojatnije stanje (i postupci) u takvom slučaju. Jednoljublje je (uglavnom) ograničavajuće. A pred licem Ljubavi, kakvog smisla ili vrijednosti imaju granice?

S: Da li vi, višeljubni, doista jednako volite sve svoje odabrane?

A: Ne. Odakle to? Nikad ni jedna ljubav nije ista. Teško da mogu zamisliti da dvije osobe volim jednako. Možda netko može, dopuštam, ali uvijek će biti sitnica koje će razlikovati jednu ljubav od druge. To ti je isto kao i sa sestrama ili braćom. Ili djecom. Voliš ih sve, ali ipak malo različito. Jednostavno zato jer su oni drukčiji i u međudjelovanju s tobom stvara se drugačija cjelina. A to znači – drugačija ljubav.

S: Možda višeljublje dolazi iz mnogostrukih seksualnih privlačnosti (tako mi se sada čini), a to se kasnije oboji osjećajima?

A: Prvo, višeljublje je prisutno posvuda, u svim odnosima. Ali, nigdje ne stvara problem (braća i sestre, djeca, prijatelji) osim u onim odnosima gdje je prisutna seksualnost. Dakle, višeljublje ne izvire iz seksualnosti, ali na njoj se lomi, to jest tu nastaje problem.
Inače, stvar je ista kao i kod jednoljublja. I u tom slučaju neke ljubavi počnu seksualnom privlačnošću, a završe osjećajima. Ili obrnuto. Zašto misliš da je višeljublje različito? Ljubav je ljubav, često je povezana sa seksom, a ponekad i nije. Jedno ponekad prethodi drugom, a ponekad ide zajedno. Mogućnosti su beskrajne.

S: Vrlo teško se zamišljam u višeljubnoj situaciji, posebice u seksualnom smislu. Ipak, mislim da bih mogla biti zainteresirana za više ljudi istodobno. Istodobno su mi dragi mnogi ljudi, ali ih ne volim višeljubno.

A: Čisto radi termina, u slučaju žene, termin je poliandrija (više muških), a višeljublje obuhvaća i poligamiju i poliandriju - internacionalni termin je poliamorija.

S: Poznajem neke višeljubne ljude. Jedan moj prijatelj ima istodobno po dvije, tri veze. Posljednjih nekoliko godina otvoreno svima sve govori. Oženjen je, a jedna od njegovih veza mu je također rodila dijete. Ta ga je željela privezati uz sebe, ali joj nije uspjelo. Moj prijatelj kaže da ih sve voli.

A: Vjerujem mu. Zašto ne? Jedino, zašto je još uvijek oženjen za tu jednu? Na taj način automatski stvara neravnotežu u svojim odnosima.

S: Meni je drag prijatelj i preko njega sam jako raširila pogled na višeljubnost. On je jednostavno takav. Da li će ostati takav do kraja, to ne znam. Dio života je to o sebi skrivao, bio je oženjen, a cijelo vrijeme je “skakao preko ograde”, lagao, skrivao se, a na kraju mu je to postalo neizdrživo. Počeo je raditi na osvješćivanju sebe, a to je nemoguće ako se ne prihvatiš kakav jesi. Priznao je istinu o sebi i počeo ju javno živjeti. Žena je ostala s njim, ali ga samo “tolerira”… jer ga se boji izgubiti, pa je sasvim propala, poput sjenke je. Poznajem i njegove druge ljubavnice, i mogu reći da ga još ni jedna nije prihvatila takvog kakav jest. Trude se neko vrijeme, a zatim se umore od toga, pa nešto zahtijevaju i ne osjećaju se dobro… Mislim da će na kraju ostati sam.

A: Očigledno, on je priznao sebi istinu, a njegove partnerice to nisu prihvatile. To što su uz njega, vjerojatno je ili zbog straha od gubitka ili usljed nade da će se vratiti na jednoljublje i, naravno, izabrati baš njih. On se promijenio (izišao je u javnost), ali one se nisu. Još će mnogo vremena proći prije nego se to sredi kako valja. Svi sudionici u tom procesu moraju ravnopravno sudjelovati i napredovati.
Međutim, zašto misliš da je problem ako ostane sam? Bio je iskren prema sebi i živio je život kako valja, u punini. Pa neka ostane sam ako su mu žene tako slijepe pa ne vide u čemu je stvar! Štoviše, kao što sam napomenuo, mislim da bi on najprije svoj službeni status morao riješiti tako da odgovara stvarnoj situaciji.
Ipak, vjerujem da će, ako ostane iskren prema sebi, na kraju pronaći partnere koje neće samo tolerirati, već će i aktivno sudjelovati u procesu osvješćivanja, pa čak se i veseliti zajedno s njim svakoj novoj njegovoj i svojoj ljubavi.
Možda to izgleda nemoguće i nevjerojatno, ali mislim da nam je to sudbina. Ljubav na kraju mora pobijediti, a sve civilizacijske gluposti i slabosti nestati.

S: Ja mu nisam ni žena ni ljubavnica – samo prijateljica bez trunke seksualnog interesa. Na mene nitko nije ljubomoran, mogu mu pomoći, i dobro se slažemo.

A: Ah, vidiš, sad smo došli do pravog problema! Što je u toj seksualnosti što radi takve teškoće? Problem je u tome što su svi poistovjećeni s tijelom. Zašto je ljudima tijelo toliko bitno? Zašto seksualnost izaziva ljubomoru? Ako nema seksualnosti, onda je sve u redu? Vidiš, i tu se vidi utjecaj naše civilizacije koja je izrazito materijalna. Sve može, samo ne to!

S: Drag mi je kao čovjek/prijatelj, a ne kao muškarac… i ne znam kako bi bilo da je drukčije. Kad njegova energija krene na “novi cvijet”, ostale to osjete kao pad zanimanja/energije i osjećaju se zapostavljene. Supruga kaže da ju više ne vidi, ne čuje, a ljubavnice slično tome. Najviše energije posvećuje “posljednjoj”. On to uporno pobija kao neistinu i kaže da su one jednostavno ljubomorne.

A: Sasvim ga razumijem. Ne znam kako je doista u njegovom slučaju, ali postoji velika vjerojatnost da su doista ljubomorne i posesivne.
Jer, istina je sasvim drugačija. Možda će te ovo što ću napisati šokirati, ali zapravo, kad se pojavi nova ljubav u životu višeljubnog čovjeka, stara počne cvjetati, ako je istinita. Ljubav izaziva sreću, kod svih koji su uključeni u nju. A nova ljubav dotiče i staru - kroz novu osobu, svi uključeni dobivaju jednu novu dimenziju. Naravno, to je neshvatljivo prosječnom čovjeku.
Na žalost, to je tako jer smo usmjereni na tijelo, da ne kažem međunožje. Da li si ti sretna kad tvoj prijatelj nađe novu ljubav? Naravno da jesi. Zašto onda nisu sretne one s kojima ima seksualne odnose? Zato jer tjelesna intimnost, kad je u prvom planu i najvažnija, oboji cijelo naše biće.

S: Da li je njegov slučaj onda primjer višeljublja?

A: On je svakako višeljuban. Kako se s tim nosi on sam, a onda i njegove partnerice, to je druga priča. Vjerojatno radi neke pogreške u svom odnosu s njima. Ali, tko mu to može zamjeriti? Jednoljublju su nas svi učili - što i kako trebamo raditi. Zna se što se očekuje i kako stvari trebaju izgledati. A što znamo o višeljublju? Baš ništa, jer nas nitko tome nije nikada učio niti nam to pokazao. On sada otkriva stvari o kojima gotovo nitko danas ništa ne zna, a samo rijetki pokušavaju prakticirati. Između ostalog, ovaj site je zato ovdje, da neke ljude spasi od zbunjenosti, nesigurnosti i pogrešaka koje bi inače napravili.

S: A možda je on samo muškarac s “velikim apetitom”, koji ima hrabrosti o tome javno progovoriti?

A: Čekaj. Ne vidim razliku između "velikog apetita" i "više ljubavi"! Pa višeljublje jest veliki apetit! Što bi drugo bilo! Ovako izrečeno, ispada kao da je to nešto loše - imati veliki apetit. Nije! Veliki apetit za ljubav je dobra stvar!
Ali, znam što želiš pitati. Dakle, da li je u pitanju samo žudnja, ovisnost o seksu ili o ženama/muškarcima, neka vrst promiskuiteta, a ne višeljublje koje podrazumijeva veću sposobnost za ljubav i veću osvještenost.
Evo ti kriterija: da li je taj čovjek sposoban svojim partnericama dati istu slobodu koju uzima sebi? Ako jest i ako to u njemu stvara radost, on je zrela višeljubna osoba. Ako to ne može, a to znači da u njemu ima ljubomore, radi se o nezrelom stanju višeljublja, odnosno može se pojaviti sumnja u djelovanje na nekoj “nižoj” razini.
Dakle, stvar je vrlo jednostavna – stavite ga u situaciju da dijeli svoju ljubav, ali ne samo na svojoj strani, već i na strani svojih partnerica. Tada će se znati tko je i što je!
Ako padne na tom testu – ponovo, nemojte mu zamjeriti. Ni jedno stanje nije konačno, a svi mi učimo iz dana u dan, posebice o ovakvoj složenoj situaciji kao što je višeljublje.

S: Bila sam u uvjerenju (kojeg se još uvijek ne mogu sasvim osloboditi), da se s vremenom, kako rastemo, osobno i duhovno, oslobađamo seksualne privlačnosti. Očigledno to nije tako. Oslobađamo se ovisnosti od toga! Da, tako je! Zamišljam to kao stepenice… idu gore i dolje… ako si na četvrtom katu, možeš otići stepenicama i na drugi, ili u podrum. Pa nije drugi kat zabetoniran i zatvoren za tebe! To bi bilo glupo, jer je i taj kat nerazdvojan dio zgrade, u ovom slučaju cijelog čovjeka.

A: Jako dobra prispodoba! Mnogi bi je se trebali češće prisjetiti.

Kritika višeljublja

Nedavno sam primio anonimno pismo na četiri stranice, naslovljeno s “Dragi Adrian…” U pismu se kritizira
moje javno zagovaranje novih odnosa i poticaj na preispitivanje oblika i ideala ljubavi, te ljubavnih praksi koje se smatraju uobičajenim i prihvatljivim.

Rado bih odgovorio, kao što to uvijek činim, posebice kad je u pitanju tako važna duhovna tema. Međutim, budući da nije bilo adrese pošiljateljice, ostavljena su mi samo dva izbora: odšutjeti ili odgovoriti javno. Biram ovo drugo, jer vjerujem da mnogi ljudi danas premeću u mislima ista pitanja, sumnje, želje i osjećaje. Zašto ih ne iznijeti u javnost?

I da, doista smatram ovu temu izrazito duhovnom. Mislim da se nikakav samorazvoj ne može dogoditi, nikakav bitan pomak u svijesti, sve dok svoje odnose ne posložimo kako valja; sve dok ne budemo na čisto s tim što je zapravo ljubav.

Unaprijed se ispričavam anonimnoj na mogućim jednostranim tumačenjima njenih riječi, ali što je tu je. Ako ovo pročita – bilo ona, bilo netko tko misli i osjeća poput nje – neka slobodno komentira članak. Rado ću ispraviti ono što je pogrešno shvaćeno.

Pa krenimo redom… (bit će podugačko!)

O “razbijanju granica”

Anonimna otpočinje svoje pismo kritikom ideje o “razbijanju granica” koju poistovjećuje s “nepostojanjem pravila”. Najprije želim reći kako višeljublje nipošto nije stanje “ljubavne anarhije”. Upravo zbog toga su neki skovali izraz “odgovorno ne-jednoljublje”. Sam izraz je nezgrapan i nastao je u želji da se istakne ono što višeljublje nije, a sve iz potrebe da se odgovori na česte optužbe koje u višeljublju vide eksperimentiranje i promiskuitet. Na žalost, tako će biti sve dok ljudi ne počnu na višeljublje gledati čistoga srca, a ne iz kuta svojih vlastitih strahova i frustracija.

Naravno da ima ljudi koji su seksualno i ljubavno nezreli. Naravno da među njima ima onih koji će iskoristiti prigodu i “višeljubljem” zamaskirati svoju nesposobnost za predanost i odgovornost. To je teret višeljublja koji će se, srećom, smanjivati kako pojam i praksa budu sve učestaliji. Za sada se moramo nositi s tim problemom otvoreno. Dakle, ako ima takvih nezrelih “tražitelja” (a ima ih), i ako njihova nazočnost zahtijeva dodatnu pozronost, to ne znači da se treba otpisati višeljublje kao takvo.

Rizik zastranjivanja uvijek postoji, ali njegovo prihvaćanje je mnogo bolja mogućnost od prihvaćanja silnog licemjerja koje danas vlada u području odnosa.

O religiji

Anonimna dalje nastavlja spominjući Šivu, tantru i slične pojmove. Tu najprije moram reći da ću preskočiti izjave izrazito religioznog tipa kojih ima dosta u pismu. Naime, ako nekome njegova religija zabranjuje neku vrst ponašanja, onda tu nema rasprave niti argumenata. Eventualno bismo mogli raspravljati o tumačenju samog religioznog spisa, dakle, u kornkretnom slučaju Šivinih zapisa, tantričkih zapisa, učenja Isusa i drugog, ali to nas ne bi nikud odvelo. Samo ću radi primjera navesti izjavu anonimne o tome da nas Šiva uči: “jedan partner, jedno srce, jedna spolnost”. Anonimna je to izvukla iz svog vlastitog shvaćanja i tumačenje. Pri tom je prigodno zaboravila (ili moža uopće ne zna) da se u VEĆINI spisa koji se u hinduizmu smatraju svetim, Šiva naziva ženoljupcem (iz ustiju same Parvati); da je otac djece kojima Parvati nije majka; da je tijekom života s Parvati imao vezu s Gangom, a i sa Sandjom (koje se nekada smatraju Parvatinim sestrama). Naravno, tome možemo pristupiti kao mitologiji. Ali, jednako tako trebamo onda pristupiti i svemu drugom – dakle i tumačenjima o tome da je Šiva zagovarao jedan brak, društveno prihvaćen, s jednom osobom.

Rasprava o tome čemu nas Šiva (ili bilo tko drugi) podučava nas neće stoga odvesti nikuda. Posebice ovdje nema potrebe razgovarati na razini religiozno-moralnog uvjerenja. Zato ću uzeti iz pisma one izjave koje ukazuju na određeni obrazac razmišljanja, bez obzira čime je taj obrazac motiviran.

O ljubavi

Primjerice, anonimna piše: “Odrasla zrela, zadovoljna osoba svoju seksualnost može iskreno dijeliti samo sa jednom osobom. Odnosno, da bi čovjek (dugoročno gledajući) bio miran i zadovoljan, trebao bi se u potpunosti posvetiti jednom odabranom partneru cijelim svojim srcem i bićem…”

Ako zanemarimo uvjerenost koja dolazi iz povjerenja u religiozno tumačenje, anonimna ovime izražava opće prihvaćeni ideal ljubavi. Lijepo, ali koliko je on provediv? I koliko je stvaran?

Milijuni ljudi, vjerojatno milijarde, tijekom svog života imaju drugačije iskustvo. Neki od njih možda jesu nezreli i promiskuitetni, ali mnogi od njih su jednostavno otvoreni ljubavi i ZNAJU da itekako mogu voljeti više ljudi istodobno. Sve ankete koje sam vidio, uključijući i svoju vlastitu, govore o VELIKOJ VEĆINI (iznad 80%) ljudi koji to mogu.

Koliko je opravdano i smisleno SVE njih proglašavati nezrelima, i sve njih tjerati da osjećaju nešto što sami po sebi NE osjećaju? Zar nije vrijeme da se zapitamo da li možda s tim samonametnutim idealom jednoljublja kao JEDINOG dozvoljenog oblika ljubavi činimo nepravdu samoj prirodi?

Ovdje nije problem da li je jednoljublje bolje od višeljublja (ili obrnuto), već je problem u tome što se nameće samo jedna opcija, samo jedan izbor. I to još izbor koji se u praksi pokazao teško provedivim i koji je zapravo dostupan manjini.

Anonimnu bih potaknuo da razmisli o ljubavi kao takvoj. Tko smo mi – bilo tko od nas – da stavlja okove ljubavi, da ju ograničava na JEDAN oblik? Po mojem mišljenju čak ni Šiva to ne može, niti naravno ne čini – kao niti nitko doista mudar i iskusan u ljubavi.

O seksu u skupini

Anonimna kaže: “Nakon grupnog vođenja ljubavi nema mira, zbog toga što dolazi do strahovite izmjene energije…”

Ovo zvuči kao da je anonimna isprobala seks u grupi i došla do gornjeg zaključka. Volio bih znati da li je to doista tako, ili se i ovdje radi o ponavljanju tuđih uvjerenja i obrazaca? Dakle, moje pitanje glasi: “Odakle je došla ova tvrdnja? Odakle takva sigurnost u to, ako nema iskustva?”

Vjerojatno iz filmova i knjiga koje govore o ispraznoj potrazi za užitkom koja je naposljetku završila nemirom i nezadovoljstvom, potkrepljujući tako društveno prihvaćenu osudu seksualnosti koja nije isključivo između dvije osobe (po mogućnosti istoga spola). Možda je došla iz primjera doista promiskutetnih osoba koje ne zanima ništa drugo osim tjelesnog užitka i koji svoje želje moraju skrivati, pa tako odmah spadaju u skupinu “odbačenih” i shodno tome prijemčljivih na druga društvena zla. Ima takvih, nema spora o tome. Međutim, mi ovdje ne govorimo o njima. Kad razgovaramo o jednoljubnim odnosima i o tome kakvi bi oni trebali biti, ne razgovaramo o silnim devijacijama, ljubomori, nasilju itd. koja se tamo javlja, zar ne? Jednako tako, prilikom pogleda na višeljublje, trebali bismo se uzdići iznad površne točke gledišta i izbjegavati generalizaciju na osnovi neprihvatljivog ponašanja manjine.

S druge strane, srećom, ima sve više i više seksualno i ljubavno zrelih osoba koji imaju iskustva u skupnom djeljenju ljubavi. Svi takvi će se, uvjeren sam, složiti s anonimnom u pogledu “strahovite energije” koju takva praksa oslobađa. Ali, na nju neće gledati negativno – upravo suprotno! Zadovoljstvo, mir, tijek ljubavi i ispunjenje koje se tada događa, izvan je mogućnosti opisa.

Za razliku od anonimne, ovo ne govorim bez iskustva jednog i drugog; bez da sam iskustveno odvagnuo i ovo i ono. O tome otvoreno govorim i pišem. U svijetu je tema poput višeljublja i višeseksualnosti puno raširenija nego kod nas. Ipak, nadam se da ćemo u skorije vrijeme moći bez anonimnosti voditi rasprave o drukčijim ljubavnim odnosima.

O karmi

Anonimnu uznemirava mogućnost da se u takvim odnosima “ispremješa karma”; da dolazi do “kompliciranja života” i do “udaljavanja od Boga”.

U svakom odnosu, pa tako i u jednoljubnom, dolazi do “miješanja karme”. Odgovornost je uvijek važan dio odnosa. To isto vrijedi i za višeljubne odnose. Štoviše, mogao bi se složiti da se u višeljubnim odnosima zahtjeva VEĆA odgovornost. Ali, zar ćemo zbog toga odustati od onog čemu nas srce vuče? Zar ćemo odustati od ljubavi zato jer je odgovornost velika? Izazovi višeljublja su samo dodatni motiv za iskreno i otvoreno uklanjanje svih negativnih osjećaja, misli i ponašanja. Gledano s duhovne strane, tako napredujemo brže. Rizik jest nešto veći. Lakše je pogriješiti s dva partnera nego s jednim; odmah će vas otkriti u laži; nesigurnost i neodlučnost odmah izbijaju na vidjelo itd. Ali to samo znači da svatko treba dobro razmisliti o tome što radi i kako to radi. Međutim, to nije ništa novo – i inače bismo trebali živjeti na taj način.

“Kompliciranje života” je dobar argument – priznajem. Međutim, komplikacije nisu od onih unutarnjih, kako pretpostavlja anonimna, već su vanjske, društvene. Kad vas svi smatraju nemoralnim i bezbožnim ako ste višeljubni, teško ćete mirno živjeti od svojih susjeda, dušobrižnika i svih onih koji misle da ste zastranili samo zato jer živite svoj život. Višeljubnima komplikacije ne ginu. Ali, kao što su se i druge skupine izborile za svoja prava i svoje mjesto pod suncem, tako će i višeljublje jednom postati prirodan i vrijedan odabir, a ne predmet zgražanja i odbacivanja.

Oko “udaljavanja od Boga” se nećemo složiti. Bez mnogo ulazaka u detalje (jer smo opasno blizu religioznih osjećaja) napomenut ću samo da je u svim religijama božansko opisano kao LJUBAV. Institucije su te koje su tu Ljubav svele na brak, pravila, moraš-ne smiješ, i ostale ograničavajuće zamisli. Ako djelujete iz ljubavi, nema opasnosti od udaljavanja od Boga. S druge strane, ako slušate institucije, ta opasnost je stvarna.

Ako ste doista ljubavno i seksualno zrela osoba, onda ćete shvatiti da u ljubavi doista nema ograničenja, te da sve čime ljudi časte i štuju ljubav, ne može biti neispravno.

O prirodi

Anonimna piše: “Govoreći u prilog mijenjanju partnera naveli ste da niti u životinjskom svijetu ne postoji monogamna veza. To nije točno jer ima više životinjskih vrtsa među kojima postoji privrženost jednom partneru za vrijeme cijeloga života… npr. jedna vrsta vuka. Proučite malo bolje životinjski svijet i iznenadit ćete se…”

U gornjem paragrafu anonimna je iznjela nekoliko pogrešnih pretpostavki i izmješanih stavova, a sve u dobroj namjeri opravdavanja jednoljublja.

Ponajprije, moram ju ispraviti – nikad i nigdje nisam govorio “u prilog mjenjanju partnera”. To ne činim ni sada. Ali, očigledno je da je lako skiznuti u zamku svojih vlastitih predrasuda i strahova. Višeljubna osoba je često mnogo manje promiskuitetna nego ona “serijski jednoljubna”. Prosječan broj partnera koje izmjene višeljubni ljudi tijekom života nešto je manji nego prosječan broj partnera koje izmjene serijski jednoljubni (dakle oni koji nakon prekida jedne veze, uz dužno čekanje i sređivanje, počnu s drugom vezom). Statistika se može naći u mnogim knjigama o višeljublju (sam sam ih pročitao barem petnaestak), iako se na tome mora još raditi – statistička obrada je problematična zbog nedostupnosti podataka koje mnogi smatraju privatnim. Ali, već je sada jasno da je izjednačavanje višeljublja s “mijenjanjem partnera” sasvim pogrešno. Može se dogoditi da serisjki jednoljubna osoba (društveno prihvaćena) tijekom života izmjeni dvadesetak partnera, dok će višeljubna osoba (društveno neprihvaćena) imati tri stalna partnera tijekom života, do kraja života.

Što se tiče životinja – vraćam prijedlog o proučavanju životinja. Sam sam to i učinio – recimo ova izvanredna knjiga. Nema potrebe više raspravljati o tome – unutar svih vrsta postoje oblici ponašanja koje bismo mogli nazvati višeljubnim ili čak promiskuitetnim, a postoje i (rijeđe, mnogo rijeđe) oblici ponašanja koje bismo mogli smatrati jednoljubnim.

Ovdje je pitanje što je u redu za čovjeka? Da li je njegovo prirodno ponašanje, koje je evidentno pretežito višeljubno, ponašanje koje trebamo i društveno prihvatiti? Ili se moramo stesati i prisiliti da budemo “moralni” i “uzoriti”, iako je to protiv naše prirode?

Na stranu sad neke netočnosti koje anonimna opet ovdje navodi. Recimo, priča o prirodnosti naše ishrane kao “svejeda” – dokazi su, kaže anonimna, na strani onih koji zagovaraju mesnu prehranu. Na sreću, to nije točno – čovjek je bobojed i plodojed, a ne svejed, posebice ne biljojed ili mesojed. Prirodno je upravo ono što je i moralno i etički za čovjeka najbolje.

Ovdje se u biti radi o jednom važnom pitanju: prirodno protiv društvenog.

U slučaju višeljublja, mnogo iznose argumente da je prirodno čovjekovo ponašanje (višeljublje) zapravo štetno i da se moramo izdići iz prirode. To potkrepljuju navodnim činjenicama o čovjekovoj prirodnoj nasilnosti koju također obuzdavamo.

Komentar takvog stava mogao bi nas odvesti u dugu raspravu (a ovaj odgovor je ionako već podugačak), pa ću samo navestri svoje mišljenje da je PRIRODNO UVIJEK DOBRO. Čovjekovo nasilje, devijantno ponašanje i druga slična zla, po mojem su mišljenju (kojeg sam temeljito opisao u mnogim knjigama, poput “Jedno svjetlo, mnogo duša” ili “Povratak Boginje”) društvenog karaktera i proizvod su našeg načina života. Mišljenja sam da bi nas povratak prirodnim načinima života i ponašanja obogatio kao ljude i kao društvo. Naravno, na taj način bi nužno došlo do promjena u društvu, ali to je upravo ono što svi želimo, zar ne?

O braku

Anonimna piše: “Isto ste tako jednom spomenuli epizodu serije Bostonsko pravo i zagovarali pritom višeljublje. Pisali ste o tome kako se brakovi raspadaju, i kako je statistika poražavajuća. Da, to je istina, ali to ne znači da brak kao zajednica ne vrijedi. To samo znači da ljudi ulaze u brak često glavom bez obzira, nespremni na suradnju, često iz svih mogućih interesa, a i kad uđu u brak iz ljubavi, često nemaju strpljenja jedno s drugim, a tada je najlakše razići se…”

Sve to stoji i sasvim je ispravno. Međutim, to nema nikave veze s pitanjem jednoljublja naspram višeljublja. Isto, baš isto vrijedi i za višeljubne veze. Rad na komunikaciji, razumijevanju, prihvaćanju, suradnji – sve je to zadaća svih onih koji žive zajedno. Uvjeravam vas, višeljubna zajednica to zahtjeva još i više i izrazitije od jednoljubne.

Serija Bostonsko pravo je spomenuta zbog toga jer je u njoj na ogoljeli pravni način ukazano na razloge zašto država podržava jednoljubne brakove. Višeljubni brakovi bi joj bili preskupi. Isto to vrijedi i za crkvu (odnosno crkve). Višeljublje je mnogima prirodno, a ograničiti čovjeka na jednoljublje znači stvoriti seksualno frustrirane pojedince koje je lako kontrolirati i manipulirati.

Što se tiče braka, on je dakle proizvod društvenog ustroja, a ne od Boga dat oblik izražavanja ljubavi. I pri tom treba istaknuti da to ne znači ništa za one koji su prirodno jednoljubni. Ni na jednom mjestu nisam poricao mogućnost da ima takvih ljudi te da i oni moraju imati jednaku mogućnost izbora kao i svi drugi.

Anonimna nastavlja: “A kad bismo rekli da brak kao zajednica ne vrijedi, i da se za njega ne treba malo i potruditi da bi bolje funkcionirao, bilo bi kao da kažemo a je Zemlja ionako već zagađena da nema smisla više birnuti se o njoj. Ili kao da kažete, ma što ćemo spašavati dupine, kad ih je ionako malo…”

Ako je netko odabrao jednoljubnu zajednicu (brak) kao svoj način života, mora se potruditi za njega. Jednako tako se za svoju zajednicu trebaju truditi i višeljubni ljudi. Ovdje se raspravlja o krivim pojmovima. Nije u pitanju trud i iskren napor da se održi nešto što vrijedi, već je u pitanju uporavo to – vrijedi li, doista?

I u tom smislu je usporedba sa Zemljom i dupinima sasvim pogrešna i u svojoj pogrešnosti znakovita. Brak dvoje ljudi anonimna stavlja na istu razinu s ekosustavom planeta i dobrobiti jedne cijele vrste živih stvorenja. To je neprihvatljivo. Brak je društvena kategorija i kao takva promjenjiva. Ona se treba prilagoditi kretanjima u svijesti, duhovnom razvoju i unutarnjim spoznajama, a ne da se sve drugo podređuje njoj jer je tako negdje rečeno i jer je to društveno prihvaćeno. Zemlja je naša majka, prirodno stanište i osnova našega života. O njenoj dobrobiti nema raprave. Dupini su naša braća i sestre, naši prijatelji i suputnici – njihova dobrobit također je izvan rasprave.

O braku, međutim, itekako treba raspravljati. Jer to što je društvo učinilo ljudima tijekom tisućugodišnje promocije prisiljavanja na bračni oblik institucionaliziranja ljubavi, vrlo je upitno i u mnogim vidovima života očigledno štetno. Zar ne zaslužujemo toliko slobode da o tome razgovaramo i da isprobamo drugačije oblike zajedništva koji bi se mogli pokazati boljima od ovih postojećih?


Zaključak

Anonimna završava: “I želim vam da za svako iskustvo za kojim žudite prvo upitate svoje unutarnje vodstvo za odgovor da li bi ono bilo dobro za vas (dugoročno). Ako ne bi, NE UPUŠTAJTE SE U SVE I SVAŠTA NIPOŠTO (zbog prolazlnog kratotrajnog zadovoljstva kojeg ćete još dugo, dugo skupo plaćati). Radije gledajte u daljinu.”

Žudim za društvom slobode u kojem će svaki čovjek imati slobodu izbora, kako za izražavanje ljubavi, tako i za sve drugo. Žudim za trenutkom u kojem ljubav neće biti ograničena običajima, društvenim uvjetovanjima i religioznim institucijama. Znam  da je tako nešto daleko od nas i da treba mnogo raditi, pisati, pričati, objašnjavati i pokazivati, prije nego se led okova kojim je ljubav zarobljena počne otapati. Svoje vlastito zadovoljstvo nalazim u punini ljubavi, a ono je sve samo ne kratkoročno.

Gledam u daljinu, anonimna. I vidim stvari o kojima čak ne mogu ni pričati kako valja, budući da još ni osnove nisu prihvaćene. Većina ljudi se još koprca u starim obrascima, još uvijek vjeruju u priče čiji je rok trajanja odavno istekao.

Ali, najveće zadovoljstvo nalazim u spoznaji da dolazak ljubavi u naše živote uopće ne ovisi o meni ili bilo kojem pojedincu. Ljubav je nezaustavljiva. Prije ili kasnije doći će do svakog srca. A tada, anonimna, tada će moje daljine postati blizine, pa će svi razumjeti, bez ovoliko riječi, da nema ničeg važnijeg, ničeg bitnijeg od Ljubavi.

Tekst: Adrian P. Kezele

Dnevnik Dva srca 5: "Da se radilo o klasičnoj previri u mojem srcu bi nestalo svake čarolije"

U prethodnom, četvrtom nastavku, "Go for it!", Dva srca piše pismo svom mužu Robertu, objašnjava mu da želi vezu s Mariom, i za to dobiva dozvolu. Nakon toga doživljava ekstazu prvog vođenja ljubavi s Mariom, te opisuje kakav je to osvježavajući učinak imalo na ljubav s Robertom.
***

Zovem se Mario, profesor sam stranih jezika, radim u školi. Dva srca sam upoznao radeći honorarno na zamjeni sa jednom grupom naprednog učenja engleskog jezika. Znam da je stereotip ovo što ću reći, ali primijetio sam ju već na prvom satu. Nije se ničim posebno isticala, zgodna djevojka, oko trideset godina. Ali, za mene je bila čista egzotika i znao sam da bih ju zamijetio bez obzira na broj polaznika u toj skupini i neovisno o drugim privlačnim djevojkama i ženama. Imala je „ono nešto“. Danas kada ju puno bolje poznajem čini mi se da stalno otkrivam nešto novo zbog čega mi se još više sviđa. Ona kaže da imam iskrivljenu percepciju zbog viška hormona, ja kažem – to je u redu i neka tako ostane, što duže! :-)

Kada bih u jednoj rečenici pokušao reći nešto o sebi, bilo bi to da vodim ispunjen samački život. Pored posla kojeg volim imam i nekoliko strastvenih hobija i mnogo prijatelja. Volim putovanja, kazalište i umjetnost općenito. Zapravo volim društveni život. Ipak, iako sam gotovo uvijek okružen ljudima, u sebi se ponekad osjećam poprilično usamljen, vjerojatno stoga što nisam sklon pustiti ljude da me predobro upoznaju i „dođu“ do mene.

Što se ljubavnog života tiče rekao bih da na tom području imam dosta iskustva. Neću biti neskroman, ali nikad mi nije bio problem pronaći djevojku, međutim tek ih je nekoliko imalo značajnije mjesto u mojem životu. Problem je najčešće bio u neusklađenim željama i očekivanjima. Iza mene su i dvije ozbiljnije veze koje su završile na sličan način - nisam se htio oženiti. Do sada u životu nisam imao želju oženiti se i nisam htio ući u brak da bih udovoljio svojim partnericama. Smatram da je to korektno s moje strane jer se ne bojim otvoreno reći što mislim i suočiti ih sa svojim planovima (ili nedostatkom planova, kako bi se one radije izrazile). U jednom periodu živio sam u inozemstvu i bilo je gotovo izvjesno da ću tamo i ostati. Brak sa strankinjom već je bio dogovoren, ali za mene to nije bilo prihvatljivo rješenje. Iako su poslovni uvjeti obećavali udoban život, ulazak u brak iz interesa nije bio opcija koju bih prihvatio. Vratio sam se u Hrvatsku i krenuo ispočetka. Ubrzo sam shvatio da ni ovdje situacija u intimnim odnosima nije puno bolja. Iz tih ozbiljnijih veza koje su uključivale zajednički život, izašao sam iskusniji i posljednjih godina klonio sam se upuštati u bilo što slično.

Kada sad razmišljam o Dva srca, vidim da bih se lako dao nagovoriti da prekinem samački život, kada bi ona to htjela. S njom je sve bilo drugačije od samog početka pa bi i zajednički život vjerojatno bio ugodna i dobra promjena, ali… kud sam otišao… Dakle, na samom početku htio sam si dati vremena, sa Dva srca nisam htio nikud žuriti. Jedan od razloga bio je i taj da provjerim svoje osjećaje. Muškarci se ne zaljubljuju baš lako, a za mene je sve u vezi s tom djevojkom imalo neki neobičan predznak pa sam htio biti oprezan. Prvih pola godine rada s grupom na koju je i ona dolazila prošlo je brzo. U mojem životu bilo je to negativno razdoblje koje je donijelo neka ozbiljnija razočaranja na redovnom poslu (između ostalog to je bio jedan od razloga radi kojeg sam prihvatio taj posao s naprednom grupom engleskog jezika). Nisam bio svoj, kako se kaže, pa je i privatni plan bio u sjeni spomenutih zbivanja.

Osim toga u vrijeme ljetne pauze bio sam u vezi s jednom mlađom djevojkom, ali sve je neslavno završilo negdje početkom jeseni. Bili smo previše različiti. Nastavio sam raditi sa „engleskom“ grupom i primijetio da nema Dva srca. Pridružila se grupi nešto kasnije od ostalih i bilo mi je slino drago kada sam ju ponovno vidio. Prošlo je par mjeseci, a onda je opet samo nestala. Sjećam se da sam svaki puta prije sata razmišljao „hoće li danas doći“? A onda se je pojavila i to je bio znak. Nisam imao nikakav kontakt s njom, zapravo, nisam joj znao niti ime!?! Nisam ga bio zapamtio. Katastrofa, znam, ali istina je. Uglavnom, skupio sam hrabrosti (koje mi inače nikada nije nedostajalo?!?) i pomalo nespretno joj pristupio nakon nastave. Priča je bila krajnje prozirna, dosta je izostajala s predavanja pa ću joj donijeti neke materijale da brže uhvati korak s ostatkom grupe. Oboje smo znali da joj engleski dobro ide i da bi se lako uključila i bez ove intervencije, ali nisam imao izbora, morao sam djelovati brzo jer sam se doista bojao da bih je opet mogao izgubiti. Nevjerojatno, ali ta misao bila mi je gotovo bolna, odlučio sam da ju stvarno želim upoznati.

Naš prvi susret bio je u neku ruku simpatičan, ali i puno više od toga. Za mene zapravo vrlo informativan. Nisam primijetio da nosi vjenčani prsten, a nisam se usudio pitati. Nije mi izgledala kao slobodna cura, činila se previše sigurna i zadovoljna. Svidjela mi se kao osoba, oko sebe je širila pozitivnu energiju koja me je privukla još na samom početku. Bila je zabavno društvo i potpuno prirodna, bio sam… u oblacima i činilo mi se, da sam ostavio dobar utisak. Mislim da dobro poznajem suprotan spol i bio sam gotovo siguran da smo ja i ova djevojka „kliknuli“. A onda je naš drugi susret donio nove izazove. Nisam ni slutio što sam pronašao…

***

Nisam se zapravo puno iznenadio kada je spomenula da ima muža, Roberta. Može se reći da sam negdje u sebi sumnjao na tako nešto, ali nekako sam se trudio ne razmišljati o tome. Nisam želio donositi preuranjene odluke, niti odustati prije kraja. Kada mi je rekla da to možda i nije problem, jer misli da Robert možda neće imati ništa protiv njezine veze sa mnom, e to me je iznenadilo!!! Uložio sam sve svoje napore da se što brže priberem kako ona ne bi primijetila čuđenje i iznenađenje koje je još odzvanjalo u mojoj glavi. Izgleda da sam i uspio u tome, jer je razgovor nastavio vrlo ležerno, kao da se zapravo ništa posebno nije dogodilo.

Ništa posebno???!!! Rekao sam jedino što mi je u tom trenutku palo na pamet: naravno da me to ne bi smetalo!?! Mario, jesi li ti normalan??? Vikao je glas u meni, urlao je, da budem precizan. Ali, ja sam ga još snažnije ignorirao i nastavio slušati njezino izlaganje s ono malo pažnje koju sam mogao i uspio usmjeriti prema van, dok je najveći dio mene bio zaokupljen burom emocija i najluđih misli prosvjedovanja izazvanih ovim neobičnim, a opet tako izazovnim prijedlogom…

Kada sam te večeri ostao sam imao sam posla preko glave poslagati sve doživljeno i napraviti reda u svojoj glavi, donijeti neke razumne odluke i konačno se osvijestiti. Ali, ništa se od toga nije desilo. A trebalo je, po svim pravilima i zakonima muške fizike i života na zemlji. Ali nije. Bio sam prazan, a opet, bio sam totalno uzbuđen i sve bih bio dao da je u tom trenutku mogla biti sa mnom i da sam je mogao ljubiti. Pokazao bih joj zašto mi se toliko sviđa, ta neobična žena sa svojim nevjerojatnim idejama.

Morao sam čekati i znao sam da neće biti lako, ali bio sam spreman čekati koliko god treba. Umjesto odbijanja koje bi bilo normalno i općeprihvaćeno rješenje, ja sam bio totalno razoružan snagom privlačnosti i uzbuđenjem koje je u meni izazvala postavivši taj uvjet – bit ćemo zajedno jedino ako to bude znao moj muž i ako on ne bude imao ništa protiv!? Koliko god nemoguće zvučalo sada mi se čini da me je u njezinoj igri zadržala upravo ta otvorenost, jer da se radilo o klasičnoj prevari u mojem bi srcu nestalo svake čarolije i vjerojatno bih odustao od nje. Ali, sve je do sada bilo neočekivano i drugačije kada je ona bila u pitanju pa zašto onda očekivati nešto uobičajeno? Znao sam da je sve što ona jest dio te privlačnosti koju osjećam, iako ni sada ne znam objasniti kako se dogodilo to da sam joj sve jednostavno prepustio. To nikako nije bilo u mojem stilu. Ipak, učinio sam to gotovo nesvjesno. Jedino što je bilo važno je da budem s njom…

***

U slijedećem nastavku Mario opisuje svoje prve trenutke s Dva srca, što je dobio i naučio kroz njihovu ljubav te kako je doživio upoznavanje s Robertom...

Rhiane Eisler: Snaga partnerstva

U uvodu ove knjige autorica je napisala: “Prije dvadeset i pet godina stajala sam na prekretnici. Morala sam ponovo promisliti o svemu u mojem životu. Bila sam samohrana majka dvoje djece. Radila sam kao obiteljski odvjetnik. Bavila sam se istraživanjem, pisanjem i podučavanjem. Tražila sam životnog suputnika, tugovala zbog smrti svojih roditelja, nisam dovoljno spavala, nisam brinula o tome što jedem, mučila sam samu sebe dok nisam umalo doživjela slom. Na trenutke sam bila toliko bolesna da sam mislila da ću umrijeti. Kad bih hodala, moje srce je snažno udaralo, a dah je bio tako isprekidan da sam morala stati. Toliko me je boljelo cijelo tijelo da bih ponekad plakala. Konačno sam spoznala da ne mogu dalje ovako i da moram unijeti velike promjene u svoj život.”

Tako je nastala ova knjiga, u želji da pomogne sebi i mnogim ljudima čiji su životi na prekretnici i koji shvaćaju da živeći u starim obrascima ne mogu dalje na isti način jer će umrijeti.

Danas smo isprepleteni raznim nitima daleko više nego ikada prije. Živimo neizrecivo brže od naših baka, djedova, majki i očeva. Nedavno sam pročitala podatak da samo u jednom danu procesuiramo onu količinu informacija koju ljudi u srednjem vijeku nisu primili za cijelog svog života.

Ulazimo u mnoge odnose, neke duže, neke kraće i ta je mreža mnogo šira nego što je bila ikad prije u povijesti.

Više nije dovoljno raditi samo na sebi i svojem jastvu. Polje odnosa postalo je novo polje istraživanja, rada, rasta, stvaranja. A izgleda da često upravo to polje zanemarujemo i ne smatramo dovoljno važnim. Napredovali smo u tehnologiji, svaki dan smo svjedoci novih znanstvenih otkrića koja nam poboljšavaju i unapređuju život, ali društvene norme i obrasci po kojima živimo i stvaramo naše odnose još su uvijek isti i nepromjenjivi, barem prema van.
“Snaga partnerstva” iznosi sedam ključeva odnosa koji čine naše živote. Prvo je naš odnos sa samim sobom. Drugo su osobni odnosi. Treće su naši poslovni odnosi. Četvrto su naši odnosi s državnom zajednicom. Peto, međunarodni i multikulturalni odnosi. Šesto je naš odnos s prirodom i našim okolišem. I sedmo su naši duhovni odnosi.

Svi oni mogu se temeljiti na dva u osnovi različita obrasca: obrascu dominacije i obrascu partnerstva.

U dominacijskom obrascu netko mora biti na vrhu, a netko na dnu. Oni na vrhu kontroliraju one ispod njih. Počevši od djetinjstva, ljudi uče da se bez pogovora pokoravaju naređenjima. Uče nositi u svojim glavama grubi glas koji im govori da nisu dobri, da ne zaslužuju ljubav, da trebaju biti kažnjeni. Obitelji i zajednice su zasnovane na kontroli, a ona je izričito ili bezuvjetno podržana krivnjom, strahom ili snagom. Svijet je podijeljen u skupine izvan kojih su svi oni koji su drukčiji – neprijatelji koji trebaju biti pokoreni i uništeni.

Nasuprot tome, partnerski obrazac podržava uzajamne odnose pune poštovanja i skrbi. Budući da nije potrebno održavati strogi red kontrole, ne postoji ugrađena potreba za zlostavljanjem i nasiljem. Partnerski odnosi oslobađaju naše unutarnje mogućnosti da osjetimo sreću i pružimo je drugima. Oni nam omogućavaju da rastemo mentalno, emocionalno i duhovno. To vrijedi za pojedince, obitelji i društva u cjelini. Sukob je mogućnost da se uči i stvara, a moć provodi kroz davanje snage drugima prije nego kroz oduzimanje.

Sjetite se kako je otac postupao s djecom u filmu “Moje pjesme, moji snovi” gdje je barun von Trapp (Christopher Plummer) puhao u svoju policijsku žviždaljku, a njegova djeca su se postrojila pred njim. To je dominacijski obrazac. Kad je došla nova odgajateljica, djeca su se opustila, počela uživati i počela učiti vjerovati sebi i drugima. To je primjer partnerskog obrasca.

“Snaga partnerstva” govori o mijenjanju dominacijskih navika, osobnih i društvenih. Govori o malim i velikim navikama. Govori o pronalaženju uzroka bola i neučinkovitih navika. Govori o tome što mi možemo učiniti da bi partnerstvo postalo stvarnost u svim sferama odnosa.

To ne znači da svatko od nas mora učiniti sve. No gdje god da se nalazimo i kad god možemo, svatko od nas može učiniti nešto što će nas pomaknuti od dominacije do partnerstva.

Dobar početak u promjenu navika je u našem odnosu prema sebi.

Na osnovi zdravog razuma vaš odnos prema sebi trebao bi biti partnerski. Nažalost, često nije tako.

Većina nas postupa sa samim sobom više kao s nekim koga treba mučiti i manipulirati. Iscrpljujemo naša tijela ne obraćajući pozornost na umor. Ljutimo se na sebe. Nemilosrdno se prosuđujemo. Veći dio vremena nismo čak niti svjesni da je ovakav način postupanja nešto što smo naučili i nešto što ne bismo morali trpjeti.

Da li prosuđujete svoje djelatnosti sa stalnim osjećajem krivnje? Da li posjedujete tajnog unutarnjeg nasilnika koji vam neprestano govori da niste dovoljno dobri? Nosite li i vi teret plutajuće tjeskobe tako da prelazite sa straha od jedne nesreće na drugu zagušujući svoje stvaralačke i spontane porive?

Možda jednostavno posjedujete ogorčenost koja crpi vašu stvaralačku energiju?
Neki se usredotoče na svoj um, na mentalna dostignuća i zanemaruju mudrost svoga srca. Drugi se posvećuju tjelovježbi i programima ljepote te obraćaju više pozornosti tjelesnom nego srcu, duši i duhu. Mnogi od nas su zarobljeni u spolne obrasce koji niječu i krive našu potpunu ljudsku prirodu. Zamislite se na trenutak i postat će vam jasno da često dopuštamo jednom dijelu nas samih da vlada drugim dijelom umjesto da svi dijelovi vladaju u potpunosti.

Osnova partnerskog života je u tome da se bude dobar partner sebi. To znači razmotriti i drugu stranu zlatnog pravila – čini sebi ono što bi činio drugima – i primjena istoga u životu.
To možda zvuči sebično, ali nije. Sebičnost je neosjetljivost prema drugima. Partnerstvo prema sebi znači biti osjećajan prema sebi i prema drugima.

Odmah nakon odnosa prema sebi dolaze naši intimni odnosi. U biti, te dvije vrste odnosa se isprepliću. Prvo naučimo kako se odnositi prema sebi kroz odnose s roditeljima i drugim osobama koje brinu o nama. Tada nesvjesno prenosimo dio tih poduka u naše romantične odnose i kasnije u svoje obitelji gdje često odgajamo svoju djecu na način na koji su nas odgajali.

Ljubav, kažu, pokreće svijet. No, ljubav u partnerskim okvirima je uistinu različita od ljubavi u dominacijskim okvirima.

Odnosi s braćom i sestrama, roditeljima, djecom i intimnim prijateljima mogu vam dati jedinstvena, neovisna zadovoljstva. Ali isto tako mogu nanijeti veliku količinu bola.
Kada prestanemo biti previše kritički prema sebi, kad si prestanemo naređivati, kad prestanemo prosuđivati sebe i druge, postajemo manje napeti, otvoreniji i brižniji. Kako mijenjamo naše odnose prema obrascu partnerstva, stvaramo uvjete da se osjećamo dobro a taj osjećaj dobrobitka se tada širi i na našu okolinu.
U ovoj knjizi ćete naći jednostavne naputke kako krenuti. Sljedeće o čemu možete promisliti je kako se ljudi u vašoj obitelji odnose jedni prema drugima?

Da li članovi vaše obitelji traže razloge da bi kudili ili hvalili? Što vi činite češće: kudite ili hvalite? Da li članovi vaše obitelji samo skupljaju osjećaje u sebi i hine da je sve u najboljem redu iako u sebi vriju? Ili imaju načine komunikacije i rješavanja sukoba koji nisu uvredljivi prema sebi i drugima? Što od navedenoga vi radite?

Kako se ophode s djecom u vašoj obitelji? Da li bi ona trebala biti “viđena ali ne i da ih se čuje”? Da li su članovi vae obitelji potpuno slobodni?

Da li ste vi i oni oko vas zarobljeni u spolne okvire? Da li vaša obitelj doživljava raznolikost, prilagodljivost i rast? Da li su sve uloge onih koji pružaju brigu isključivo ženske, a aktivnosti i donošenje odluka sačuvane za muškarce? Ili postoji zdrava ravnoteža između njihovih uloga? Da li postoje neka ograničenja zasnovana na spolu ili postoji sloboda da budete ono što jeste?

Kroz poglavlja ove knjige pronaći ćete poglavlja poput: “Jesmo li predodređeni za dominacijske odnose?”, da li ljubav znači “Prevlast ili partnerstvo?”, koja je razlika između “Dominacijskog roditeljstva” i “Partnerskog roditeljstva”, kako praktično rabiti partnerstvo u svim vidovima života, kako partnerske odnose prenijeti iz osobnog života u područje šire društvene zajednice, na svoj posao, u državnu politiku, medije, međunarodne odnose, odnose prema prirodi i okolišu te duhovne odnose.

Dnevnik Dva srca 4: "Go for it!" kaže Robert

U prethodnom nastavku, "Muž mora znati!", Dva srca nam je opisala kako je Mariu rekla da je udata, ali da želi vezu s njim pod uvjetom da to njezin muž, Robert, odobri...

***

Robert i ja imamo neka naša mala pravila, kao i svi parovi valjda. Jedno od njih tiče se pristupa „ozbiljnim temama“. Kada smo na samom početku bili suočeni s donošenjem prvih važnih odluka koje su kasnije oblikovale naš zajednički život, umjesto razgovora od Roberta sam dobila pismo, elektroničko, kako i priliči u današnje vrijeme. Ova činjenica vratila se u moje pamćenje sada kada su mi pametan pristup i mudrost bili više nego potrebni. Odluka je donesena brzo, intuitivno se pojavila i ja sam ju objeručke prihvatila. Nudila je savršeno rješenje. Postojao je samo jedan način na koji sam Robertu mogla sve ispričati, onaj način za koji sam vjerovala da bi i on koristio – pismo.

Pismo sam napisala već idući dan, ali nisam ga poslala. Morala sam pričekati pravi trenutak, trenutak kada je Robert bio sam i mogao u miru probaviti taj ne baš uobičajeni sadržaj. Odlučila sam se poslati ga kada slijedeći puta odem na engleski. Robert zna da će tamo biti i Mario, što je u redu, a meni to daje prostora da se psihički pripremim na ono što me čeka. Nisam imala pojma kako će Robert reagirati, nisam se usudila pretpostavljati. To je bilo najmanje što sam mogla učiniti.

Bila sam više nego spremna na čekanje s Mariom. Svi znamo biti nestrpljivi pa tako i ja, ali znala sam i čekati, doista. Za ponudu koju sam postavila pred Roberta bila sam spremna čekati koliko god treba. Svemir se poigrao sa mnom i poslao mi nevjerojatan izazov, tamo gdje sam to najmanje očekivala. Koliko god nevjerojatno bilo morala sam priznati da su u samo dva susreta s Mariom nestali svi strahovi i sumnje jednako brzo i neprimjetno kao što su se i pojavili. Imao je strahovit utjecaj na mene. U njegovoj blizini osjećala sam kako se moji obrasci ruše, kao da skidam staru kožu i rađa se nova osoba, nova ja.
Robert je dobio pismo za dva-tri dana. Otišla sam na engleski i poslala mu poruku da provjeri e-poštu…

Odgovor je stigao gotovo odmah, iako sam ga ja vidjela tek kada sam nakon sata zavirila u mobitel. Pisalo je „Go for it :-)“ Srušila sam se na stolicu i zatvorila oči.

Sva su me ta zbivanja zatekla potpuno "nespremnu" pa je i njihov učinak na mene nije bio „udarac ljiljanom“, nego kao da sam se glavom zaletjela u gong - koji još i sada odzvanja! Trebalo mi je još nekoliko dana da smognem hrabrosti u potpunosti se prepustiti Mariu. Ali, jednom se i to moralo dogoditi. Prvi puta vodili smo ljubav kao da se dobro poznajemo, a onda sam došla kući i sa sobom donijela val užitka na kojem sam plovila. Ljubav se širila svuda oko mene i Robert joj nije mogao odoljeti pa smo nas dvoje nastavili tamo gdje smo ja i Mario stali. Energija koja je kroz sve nas tu noć prošla bila je strahovito snažna, a opet čista, duboka, iskrena, povezala nas je svojim nevidljivim nitima.

Strahovito! Ljubav me je katapultirala u nove dimenzije, izvan svih okvira u kojima sam do sada živjela. Od tog trenutka zakoračila sam u novi svijet, za mene jednostavno više nisu vrijedila uobičajena pravila. Moji susreti s Mariom bili su sve češći, bilo nam je potrebno zajedničko vrijeme. To je tako kada se rađa nova ljubav… Pojma nemam kako smo pronalazili slobodno vrijeme koje smo provodili zajedno. Radili smo oboje, iako nam je u prilog išao nadolazeći period zimskih praznika i kraj godine. Vrijeme i prostor su se savijali i ja sam zakoračila u paralelni svemir u kojem se sve događalo upravo onako kako treba, u kojem su moje misli u trenu oblikovale savršenu stvarnost, prepunu uživanja, ljepote i obilja.

A s Robertom, ljubav je ponovno procvala kao na samom početku! Vodili smo ljubav svaki puta kada bi došla kući nakon susreta s Mariom, to je postalo normalno. Bilo je ludo voljeti ih oboje, a opet tako prirodno, gotovo poznato.

Najviše me oduševljava to što su potpuno različiti, u svakom smislu. I volim ih baš takve kakvi jesu. Većinu vremena čini se da se savršeno nadopunjavamo, a ja sam tek sada dobila priliku na novi način upoznati sebe. Iznenađujuće je koliko malo znamo o sebi, o svojim željama, onim istinskim skrivenim porivima i potrebama. Ovakve situacije predobro otkrivaju naše sumnje i strahove, potrebe za kontrolom, nesklonost prepuštanju i slobodi. Znam da zvuči čudno, ali to je doista tako. U klasičnom partnerstvu puno toga može ostati skriveno. U interakciji sa vašim jednim partnerom doći ćete u situacije koje će vas suočiti s nekim istinama o sebi, ali ako dodate još jednog partnera, vaše su šanse da izbjegnete pokazati svoje „pravo lice“ umanjene za 50%! Ali, bit će još prilike reći nešto o tome. Za sada želim da znate da je to nagrada, imati priliku voljeti dvoje ljudi koji gotovo da nemaju ništa zajedničko, osim jedne meni najdraže sitnice – zaljubljeni su u istu djevojku. ;-)

Dani su se prelijevali jedan u drugi jedan bolji do drugog. Ljubav preskače sve granice i prepreke, a ova moja...pa upravo je takva! Živjela sam u "ružičastom balonu", iako taj izraz zapravo nema nikakve šanse u pokušaju opisivanja ukupnosti doživljaja i osjećaja koji su pratili to moje "stanje".

U svemu tome podrška svemira bila je očita, sve je teklo glatko, prepreka nije bilo. Ljubav je stalno bila sa mnom i s nama... U tih prvih mjesec dana uživali smo više nego ikad, SVI, i slavili zahvalni svemiru na ovim darovima!

Došlo je i vrijeme za „susret svjetova“. Nisam više mogla izdržati pomisao da se Robert i Mario osobno ne poznaju. Toliko smo toga doživjeli svi mi u posljednje vrijeme… I dečki su podržali ovu moju ideju. Robert je predložio da se nađemo negdje vani, na neutralnom terenu. Našli smo se u restoranu u centru, ja i Robert došli smo prvi. I kad je stigao Mario, nije se ništa promijenilo. Razgovor je krenuo, ispočetka neobavezan.

Bilo je zabavno i ugodno, nije bilo napetosti čak ni kada je Robert otvoreno pitao Maria kako je sve počelo, kakvi su njegovi planovi sa mnom, s nama… Bilo mi je drago što je htio čuti njegovu stranu priče. Nakon ukusnog obroka donijeli smo nekoliko zajedničkih odluka i postavili temelje budućih druženja. Prošetali smo se kroz centar kao troje dobrih prijatelja, na kavu i kolače. Ja sam ponovno bila najsretnija cura u gradu. :-)

***

U slijedećem nastavku imat ćemo priliku upoznati i čuti Maria, novu ljubav Dva srca. Kako se zaljubio i kako je prihvatio činjenicu da je udana žena te da ipak želi otvorenu vezu s njim.

Razlozi za brak

Ponekad je gotovo nevjerojatno na kakvim mjestima možete pronaći zanimljive, poučne i vrijedne životne uvide! Ovaj put će Adrian P. Kezele, eto, iskoristiti jedan gotovo banalan motiv za pisanje o iznimno važnoj temi – o legalnoj instituciji braka.

***

Dakle, neki dan sam netipično odmarao gledajući televiziju i naišao na američku seriju “Bostonsko pravo”. Zgodna zamisao, možda jedna od zabavnijih i kvalitetnijih serija u poplavi sličnih – onih o odvjetnicima koji se nalaze u razno raznim moralnim i drugim dilemama vezanim uz posao koji rade.

U toj epizodi dio radnje prati sljedeću situaciju: dvije žene i njihov jedan muž, zajedno s njihovo šestero djece (svaka žena ima troje), pokušava u sudskoj parnici spasiti svog muža od zatvora koji mu slijedi ako ga osude prema anti-poligamnom zakonu

Naravno, već na samom početku nailazimo na čuđenje (ali ne i zgražanje) koje odvjetnica pokazuje prema nastaloj situaciji. Potrebno je najprije uvjeriti se da su te žene ozbiljne i, naravno, mentalno zdrave. Jer, svatko “normalan” bi na njihovom mjestu bio ljut, bijesan, ogorčen, ljubomoran i prepun ostalih negativnih osjećaja.

Međutim, u ovom slučaju to nije tako. Dvije žene su najbolje prijateljice, dijele doslovce sve, pa i muža, oca njihove djece, zadovoljne su situacijom i očajne što im prijeti uništavanje nečeg što smatraju vrlo vrijednim i, zapravo, idealnim.

Odvjetnici je isprva teško shvatiti o čemu to oni zapravo govore, ali na kraju daje sve od sebe u obrani njihovog načina života. Slijedi tipična američka sudska situacija u kojoj se zastupaju različiti stavovi, uz nazočnost porote i sutkinje koja predsjedava takvom predstavom. Uzgred, nemojte odbaciti ovu priču smao zato što je američka i što, naizgled, nema veze s našom stvarnošću. U njoj se nalaze dvije poante koje želim istaknuti, bez obzira na scenografiju i koje predstavljaju osnovu i našeg načina života, a ne samo američkog.

Prva poanta se odnosi na praktičnost.

Pozvane na klupu za svjedoke, obje su žene istaknule praktičnost njihove obiteljske organizacije. Obje su zaposlene i organizirale svoje radno vrijeme tako da se nadopunjavaju. Jedna od njih je, primjerice, govorila o tome kako je uvijek dobro znati da su ti djeca na sigurnom, da ima netko tko će se pobrinuti za njih, dati im zdrav obrok, pobrinuti se za zadaće, a da ne moraš strepiti kako će to biti neka strana osoba, netko tko ih ne voli i tko to radi samo za novac.

Druga žena je govorila o seksualnosti i činjenici da se njoj ne seksa svaki put kad i mužu, pa kad dođe kući s napornog posla, a u njegovim očima vidi “onaj pogled”, lijepo ga pošalje onoj drugoj, a ona u miru napuni kadu, opušta se i uživa u čitanju knjige bez da mora podnositi nezadovljnog muškarca i riskirati optužbu da ga zanemaruje.

Bilo je još sitnih, ali važnih detalja, poput financijske prednosti (rrecimo, imaju samo jednu kosilicu, a kupili su ju iz tri plaće, a ne iz samo jedne ili dvije), kao i psihološkog utjecaja na djecu koja rastu u okolini punoj razumijevanja i ljubavi.

Upravo na tom potonjem je odvjetnica gradila svoju obranu. Zapravo je ukazala na činjenicu da bi slanjem muža u zatvor bila razbijena skladna zajednica KOJA FUNKCIONIRA, da bi šestero djece ostalo bez oca i obitelji koja im mnogo znači, te apelirala na porotu da shvati kako su se danas okolnosti promijenile, te da anti-poligamni zakon nije više aktualan, jer u praksi ljudi žive sasvim drugačije nego onda kada je donesen.

Iznjela je sljedeće činjenice: 43% brakova u Americi završava razvodom, a 60% muškaraca i 40% žena u braku u nekom trenutku svog života ima izvanbračnu ljubavnu vezu (vjerujem da su scenaristi serije vodili računa o istinitosti tih podataka). Mi već, kaže odvjetnica, prakticiramo višeljublje, samo to nismo ozakonili!

Nadalje, kaže kako je anti-poligamni zakon donesen u vrijeme kad žene nisu imale toliko moći kao danas. Bile su građani drugog reda, nisu mogle raditi niti zarađivati, bile su često svedene na imovinu i u tom smislu je anti-poligamni zakon bio dio socijanog projekta zaštite žena i njihovih prava. Sada je situacija drugačija, pa se i obiteljske situacije mijenjaju. Postoje samohrane majke, samohrani očevi, obitelji s dvije majke, s dva oca, pa zašto ne i ovakva obitelj s dvije majke i jednim ocem? Da to ne funkcionira, dakle da je obitelj disfunkcionalna, situacija bi bila drugačija. Ali, ovako, ako je sve u redu i svi se s tim slažu, zašto razbijati tako nešto samo zato što to zakon nalaže? Nije li vrijeme da promijenimo zakon, umjesto da upropaštavamo ljudske živote u njegovo ime?

Njena najveća obrana bila su djeca. naime, psihološka istraživanja su pokazala da djeca najviše pate kad roditelja nema zbog razvoda. To ih pogađa više od smrti roditelja, a psihološka trauma koje će ovo šestero djece doživjeti ako otac ode u zatvor zato što je volio sve njih, a ne samo neke od njih, bit će nemjerljiva.

Tijekom svega toga svjedočimo raznim zbunjenim odobravanjima od strane sutkinje i članova porote. Zbunjeni su, zato jer iznutra osjećaju kako je istinito to što im se iznosi, tšo se jasno vidi na njihovim licima, a opet, u sljedećem strenutku se sjete o čemu se radi – bože moj, radi s eo višeljublju, o nemoralu, o neprirodnosti! – pa odmah namijeste ozbiljan i namršten izraz lica.

No, za mene je najinformativnija i najvažnija ipak bila druga poanta koju je iznio državni tužitelj. Dakle, obratite pozornost, jer u tom grmu se krije zec “odgovoran” za naše mnoge nevolje, a u ovom slučaju odgovoran za sprečavanje naših ljudskih prava na slobodu izbora.

Dakle, tužitelj je iznio činjenicu da anti-poligamni zakon nije donesen samo zbog moralnost ili religioznosti, pa čak niti samo zbog zaštite ženskih prava, nego je donesen možda ponajviše zbog pravne praktičnosti i državne koristi. Zamislite, kaže on, što bi bilo da se svatko može vjenčati s nekoliko partnera. U slučaju njegove smrti, njegova bi prava, recimo mirovinska, zdravstvena i ostala (koja sa sobom nose određene obaveze države) bila umnogostručena. Ako ovaj čovjek umre nesrećom, rekao je tužitelj, država će biti odgovorna DVIJEMA ženama, a ne jednoj! Zamislite dalje da netko ima 100 žena (ili muževa), da li bi vi, porezni obveznici, a to znači država, mogli izdžati financijsko opterećenje takvih obaveza države prema svim tim bračnim partnerima?

I tako dalje, sve u tom smislu, na kraju je ispalo da je najvažniji, a možda i jedini razlog (što je apsolutno i potpuno točno) da se ne može dozvoliti takva pravna situacija (dakle ozakonjenje višeljublja) zbog toga jer bi država patila.

Druga poanta dakle glasi: višeljublje može biti dobro za pojedince, za obitelj, za djecu, za sve uključene osim… za državu. Anti-poligamni zakon, kao i mnogi drugi zapravo, doneseni su i održavaju se protivno interesima pojedinaca, a u interesu administracije, birokracije i vlasti.

Moguće je, sasvim je moguće, da kad na vagu stavite održanje države, naspram interesa ljubavi, da ćete izabrati državu. Ali, zar to doista mora biti tako? Zar mi doista ne bismo trebali uvidjeti da smo negdje tijekom svoje povjesti zacrtali puteve koji danas više nisu aktualni? Na posljetku, zakoni se svakodnevno donose, novi zakoni, drugačiji, prilagođeniji stvarnosti. Uvjeren sam da neće proći mnogo vremena, i da ćemo svi mi svjedočiti prilagodbama zakona u korist višeljubnih zajednica. Homoseksualne zajednice su na tom putu već dugo vremena. Usprkos otporima, ljudi shvaćaju da ne mogu nekomo dozvoliti njegovo način života, a drugome ga oduzeti. Ako smo slobodni, onda svi moramo biti slobodni i imati jednaka prava.

A što se tiče naše TV serije, porota je odlučila da je muž kriv za kršenje anti-poligamnog zakona, pa su ga odveli u pritvor. Dobra vijest je da su svi ipak bili na strani održanja obitelji, pa se sutkinja složila da će odrediti uvjetnu kaznu AKO SE RAZVEDU službeni brakovi. Obitelj je pristakla na to, odustajući do svoje legalne borbe, razveli su se, i nastavili živjeti kao i do sada.

To je zadovoljlo državu (naravno, jer je njoj bilo u interesu samo toliko da nema financijske odgovornosti), ali ne treba zadovoljiti nas. Naravno, ovo je televizijski slučaj, ali ne bi se našao na tom mjestu da nema oslonac u stvarnosti.

Ako je brak pravna institucija koja štiti određena prava, onda svi koji to žele trebaju imati mogućnost u tome sudjelovati. Možda je u ovom trenutku prerano, ali zasigurno će doći vrijeme da i višeljubne zajednice zatraže ono što im pripada. Brak kao takav se mora redefinirati tako da obuhvati sve oblike ljubavnih i životnih zajednica te da svim ljudima, bili oni većinskog ili manjinskog svjetonazora, pruži iste mogućnosti.

Tantra

Doista je teško prići oceanu oblika i okupati se u njemu!
Ah, možda sam ponovo došao uzalud?
Bengali Bhakta

Prije nego što krenemo sa Sadašiva tantrom, dobro je objasniti neke osnovne pojmove. Povijest, značenje, sumnje, kontroverze – ukratko, sve što se može reći o tantri. Budući da je tantra danas prilično poznata u zapadnome svijetu, morate se pripremiti na ponešto različita tumačenja i objašnjenja od onih na koja možete naići u drugim knjigama, webu ili školama tantre. Ponešto od toga je slično i usporedivo sa Sadašiva tantrom, ali upravo ta sličnost može ponekad zbuniti. Zbog toga predlažem pozorno čitanje, posebice ako smatrate da već nešto znate o tantri. Male razlike mogu biti presudne u shvaćanju cjeline. Ili, drugim riječima, mala iskrivljenja u razumijevanju mogu dati sasvim različite rezultate u praksi.

Počnimo s riječima. Tantra – što znači ta riječ na sanskrtu? Naravno, sada se već raširila zamisao da je tantra neka vrst filozofskog ili duhovnog sustava, pa malo tko propitkuje riječi. No, one nam ipak mogu mnogo toga otkriti. Primjerice, riječnici će vam dati različita značenja za izraz tantra: od knjige do tkalačkog stana. “Prakticirati tantru” moglo bi tako označavati čin učenja ili čin tkanja. U simboličnom smislu, oba ta značenja su prihvatljiva. Kroz tantru učimo o sebi, životu i svemiru, ali također i stvaramo taj život – tkamo ga.

Jedan drugi lingvistički slijed izraz tantra tumači kao uvijanje ili savijanje, možda oblikovanje ili preoblikovanje. Simbolički i to odgovara jer će vas praksa tantre zasigurno promijeniti i preoblikovati.

No, najviše odgovaraju značenja koja proizlaze iz korijenskih slogova u izrazu tantra: tan i tra. Prije negoli ih objasnim, dozvolite mi malo skretanje s teme. Vjerojatno većina ljudi uočava sličnost između izraza mantra i tantra. Mantra se odnosi na misao, riječ ili zvuk. Man ili manas označava duh, a tra je sredstvo. Čak i kad je u zvučnom, osjetilima dostupnom obliku, mantra je sredstvo pomoću kojeg se duh kreće.

U tom istom smislu potrebno je tumačiti izraz tantra. Tra je sredstvo kretanja, možda čak i kotač. No, što se pokreće tim sredstvom?

Slog tan ima mnogo značenja. Jedno od njih je širenje. Ili, možda, povećavanje. Zatim slijede druga značenja poput: izduživanje, savijanje, pripremanje, izražavanje, djelovanje ili žrtvovanje.

Svako od ovih značenja moglo bi odgovarati biti tantre. Primjerice, tantra bi se sasvim ispravno mogla protumačiti kao sredstvo širenja. Također, nije pogrešno shvaćati ju kao sredstvo izražavanja ili djelovanja.

No, izraz koji se najviše približava biti tantre dobivamo onda ako slog tan prevedemo kao stvaranje zvuka ili vibriranje. U tom smislu tantra je zapravo “žica na nekom istrumentu” – jer ona vibrira i stvara zvuk!

Vjerujem da će čitateljima ovo tumačenje biti mnogo jasnije kad budu prolazili kroz sam tekst i komentare Sadašiva tantre. Za sada ću samo spomenuti da ovakvo tumačenje označava tantru kao niz postupaka kojima čovjek postaje sredstvo izražavanja više inteligencije. “Tantrik/a je poput žice na lutnji – izgleda kao da glazba dolazi iz nje, ali njen je izvor u duši onog koji na njoj svira”, kaže Sadašiva tantra opisujući stanje prave tantrike (praktikantice ili praktikanta tantre).

Posebno napominjem da se slog tan uvijek odnosi na nešto materijalno. Bilo da se radi o širenju, preoblikovanju, izražavanju ili vibriranju, uvijek je materijalni predmet taj koji to čini. Između ostalog sam zbog toga istaknuo razliku i sličnost u izrazu mantra i tantra. Možda se čini sitničavim, ali upravo ova materijalnost tantričkog značenja ukazuje na njen tjelesni vid. Tantra se bavi tijelom – to je žica na kojoj svira viša inteligencija. Svako tumačenje tantre kao apstraktne ili isključivo duhovne vještine ne odgovara naravi sloga tan. Kao što ćete vidjeti nešto kasnije, isključivanje tijela iz tantričkih vježbi i cijelog sustava rezultat je miješanja joge i tantre, odnosno utjecaja puritanske vedske tradicije na izvorni tantrički sustav.

Jasno je da mnogi miješaju jogu i tantru, pa čak koriste i izraze poput “tantra joga”. Taj izraz bi, u našem povijesnom okruženju bio ekvivalentan nemogućem izrazu “kršćanski islam” ili tako nešto. Joga i tantra su vrlo različiti sustavi i dolaze s različitih mjesta i tradicija. Joga je četvrti od šest sustava Indijske filozofije (njaja, vaišešika, samkhija, joga, karma mimansa i vedanta). Tantri tu nema ni traga. Stripite se još malo – u nastavku teksta ću objasniti podrijetlo tantre i njenu povijest, pa će i to biti jasnije. Što se tiče bitne, unutarnje razlike u pristupu, nekoliko sutri Sadašiva tantre posvećeno je upravo ovoj razlici, što je vrlo informativno i mnogima će, ako se budu pozorno posvetili razumijevanju teksta, otvoriti duboke unutarnje spoznaje.

Moram napomenuti i to da upravo sutre koje spominju jogu, odnosno razliku u odnosu na tantru, ukazuju na podrijetlo teksta Sadašiva tantre. Naravno, radi se o subjektivnom zaključku, budući da sam tekst, barem koliko znam, ne postoji nigdje u materijalnom obliku. Pokušajmo prodrijeti kroz veo vremena i smjestiti tantru, a posebice Sadašiva tantru u neko vremensko razdoblje.

Autorstvo većine tekstova o tantri tradicionalno se pripisuje samom bogu Šivi. Također, većina njih pisana je u obliku dijaloga između Šive i njegove družice Parvati, ili Šakti kako se ponekad naziva. I jedno i drugo ime također pripadaju božanskim načelima. Parvati je priroda, a šakti energija. Dakle, nije teško prihvatiti simbolično-mitsku predstavu o slikovitom izražavanju univerzalnih načela kroz priču o božanskoj ljubavi između muškog i ženskog načela. Na neki način ta predstava je točna, odnosno barem je točna njena simbolika.

Međutim, malo ljudi zna da je postojala povijesna osoba imenom Shiva odnosno Sadashiva, čiji život se ponekad smješta pet a ponekad sedam tisuća godina unatrag od našeg vremena. Vjerojatnije je da se radi o prvoj procjeni, dakle o vremenu oko 3000 godina prije Krista. Mudrac Sadashiva živio je u istočnoj Indiji i smatra se osnivačem tantričke tradicije iako je očigledno da se tantra kao dio života prakticirala mnogo prije njegove pojave. Njegova žena, čije ime nije iznenađenje – Parvati, bila mu je družica u životu i podučavanju. Sadashiva je isticao jednakost žena i muškaraca, što je bilo neprihvatljivo za dolazeću osvajačku kulturu Arijevaca. Oni su sa sobom donijeli drugačije zamisli. Između ostalog, cijeli vedski, pa i jogistički sustav razvio se iz njihovog naučavanja. Znakovito za sve osvajačke kulture koje se nalaze u osnovi naše civilizacije, Arijci su isticali muškost i duhovnu askezu, a osuđivali tijelo i seksualnost. Sadashiva je, s druge strane, kao pripadnik kulture koja je umirala, zagovarao glazbu, ples, užitak i druga životna zadovoljstva kao prirodno pravo svakog ljudskog bića.

Dakle, u vrijeme prijelaza s jedne kulture na drugu; u vrijeme kad je umirala stara neolitska Sarasvati civilizacija, a dolazili su novi ljudi – osvajači i vlastodršci, pojavio se poseban čovjek posebnog imena – Sadashiva. Vjerojatno je želio sačuvati stara znanja i uobličiti ih u smisleni sustav. Isprva se to znanje prenosilo usmenim putem, a kasnije je i zapisano. Ukupnost tog znanja poznata je pod imenom Tantra Šastra – znanje o tantri ili učenje o tantri. Obično se kaže da su načela tantre sadržana u knjigama Nigama tantre, a tantrička praksa u knjigama Agama tantre. Međutim, mnoge od tih knjiga su izgubljene, uništene ili zaboravljene. Neke od njih namjerno, da bi se sačuvalo tajno i, za nove, drugačije ljude, ponekad opasno znanje.

Postavlja se pitanje zašto bi bilo kakvo duhovno znanje bilo opasno za bilo kakve ljude? Već sam objasnio da je Šukrin put put privlačnosti; on stvara čežnju, želju i ugodu. Za nepripremljenog čovjeku ili čovjeka s drugačijim prioritetima, takva iskustva mogu biti pogubna. A ljudi koji su dolazili, kao i cijela kultura, bili su vrlo različiti!

U pre-vedska vremena, u drevnoj je Indiji, baš kao i u većini ljudima naseljenog svijeta, primjerice u Staroj Europi, prevladavalo je načelo zajedništva. Neolitske kulture – Sarasvati civilizacija – nisu bile toliko zainteresirane za pojedinca, koliko za zajednicu. Na mnogo mjesta i u mnogim područjima života taj stav je oblikovao svakodnevnu praksu, filozofiju i društveno uređenje.

Tek s dolaskom “osvajača” koji su u Indiji bili Arijevci, došlo je do uključivanja filozofije pojedinca. Odjednom on dolazi na prvo mjesto i postaje najvažniji. Još dan danas on je ostao na tom mjestu. Pristup “duhovnom razvoju” nije ništa različit od pristupa bilo kojem drugom području života. Ljudi traže nešto za sebe, pa tako provode i razne tehnike ne bi li se usavršili ili poboljšali.

Tantrički pristup je u osnovi različit. Prije svega, tantra na svakog čovjeka gleda kao na jednakog. Možda vam se čini da to nije nikakvo postignuće, ali zapravo je u velikoj opreci s primjerice vedskim pristupom gdje se ljudi dijele na kaste, slojeve i općenito postoji neka vrst hijerarhije. Iako je u posljednje vrijeme (a to je posljednjih tisuću godina, odnosno više!) tantra postala dijelom Indijske tradicije, pa ju se čak smatra i petom vedom, povijesna istina je da je tantra u drevnoj Indiji bila dio narodskih priča. Učeni ljudi (brahmani) kao i utjecajni i bogati (kšatrije i vaišne) nisu se njome bavili. To im je bilo ispod časti, a ponekad i zabranjeno.
Zapravo, danas imamo situaciju kada kroz prizmu proteka velikog broja godina promatramo jedno tijelo (Indijsku tradiciju) i teško u njoj vidimo osnovne sastojke od kiojih je nastala.

Tantra je mnogo starija i od veda i od joge. Bila je prisutna prije dolaska arijevaca, pa čak i prije domicilne Dravidske kulture koju su Arijevci asimilirali ili uništili. Ona je mnogo sličnija šamanskim tehnikama i metodama poznatim među drugim starim narodima, negoli profinjena i filozofijom natopljena joga i druga vedska znanja.

Ipak, kroz tu istu prizmu, danas tantra izgleda čvrsto uklopljena u Indijski sutav, pa čak i u vedski sutav. Spomenute sutre Sadašiva Tantre koje ukazuju na jasnu razliku između joge i tantre, govore da je u vrijeme u koje je tekst nastao taj “sukob” bio već prisutan. “Sukob” sam stavio u navodnike, jer čak i usprkos razlikama, Sadašiva tantra prepoznaje različitost pristupa, odnosno više točaka gledišta. Njihovo postojanje ne znači da je neka od njih pogrešna ili manje vrijedna. Tantra je jednostavno drugačija. Odnosno istinska tantra je drugačija od vedske tradicije i filozofije joge. Današnja tantra koja se može pronaći na tečajevima i u knjigama samo je asimilirana verzija izvornih prirodnih tehnika prakticiranih u vrijeme kad je svijet bio drugačiji. Uvjerenja sam da u ovoj knjizi, kao i u cjeloukupnom pristupu Sadašiva tantre žive upravo ta stara, danas izgubljena načela izvorne tantre.

Postoji nekoliko dobrih razloga zašto takvu tantru nazivam Sadašhiva tantra. Ponajprije, to je zbog naziva teksta kojeg vam predstavljam, a koji se ne odnosi samo na autorstvo osobe koja je nosila to ime, već i na unutarnje značenje samog imena. Uzgred, sasvim je logično da je do trenutka kad su bilo kakvi tantrički tekstovi mogli biti zapisani, čovjek s imenom Sadashiva izjednačen s božanskim Sadašivom. Naime, zapisi potječu iz vremena od nekoliko stotina godina prije Krista, a to je najmanje dvije i pol tisuće godina nakon što je taj mudrac hodao po ovom planetu.

Glede samog imena – Šiva je, naravno, ono božansko, tiho i nepromjenjivo područje koje je izvor svega što postoji. Sada na sanskritu znači uvijek. Nalazim zanimljivim što u našem jeziku ovaj trenutak, sada, odgovara vječnosti – onom uvijek – u sanskrtu!

Dakle, kad kažete sadašiva, rekli ste “uvijek šiva”, ili “vječno šiva”. Jednostavno ste potvrdili da ono što je izvor svega, uvijek postoji i nikad ne nestaje.

Ali, budući da je Sadashiva bio toliko povezan sa svojom ženskom inačicom, Parvati, s vremenom je taj izraz počeo označavati jedinstvo muškog i ženskog božanskog načela. Iako odvojeni na površini, gdje su oni Šiva i Parvati, iznutra su jedno – Sadašiva.

Kao što ćete vidjeti u tekstu i komentarima, na duhovnoj razini, to je jedinstvo moguće proširiti (tantra – proširenje!) na više ljudi, a postizanje tog jedinstva označava stvaranje novog entiteta, novog Sadašive.
Upravo to je oduvijek i bio pravi cilj tantričke prakse. Na žalost, zbog povijesnih razloga i asimilacije u vedsku filozofiju, tantra je postala dijelom indijske patrijahalne tradicije. Izgubila je svoju unutarnju bit, bila odbačena i prezrena, a oni koji su pokušavali zadržati izvorna načela tantre bili su proganjani, a njihova djela uništavana.

Posljednji veći pokušaj povratka tantričke prakse među ljude dogodio se prije tisuću godina. Jedna od indijskih dinasitija – Chandela dinastija, za koju se tvrdilo da potjeće od samog mjeseca (Chandra je Mjesec), izgradila je u vremenu od 950 do 1200 godine nekoliko fascinantnih hramova danas poznatih pod imenom Khajuraho. Hramovi se nalaze oko dvijesto kilometara istočno od grada Jhansi, u okrugu Chhatrpur u pokrajini Madhya Pradesh. Osim što predstavljaju izniman primjer indijske srednjovjekovne arhitekture, hramovi su poznati po svojim nevjerojatnim sklupturama i reljefima na vanjskim zidovima. Radi se o prikazima seksualnih odnosa, u parovima, skupinama i na mnoge načine od kojih su neki društveno i moralno neprihvatljivi. Pravo je čudo kako su ti hramovi preživjeli usred ćudoredne Indije. Svakako je pomoglo to što su se nalazili usred džungle, a također i to što se raširilo tumačenje da oni predstavljaju sve što ljudi ne bi smjeli raditi, odnosno ono što ih udaljava od istine. Tek takvo tumačenje osiguralo je život tim građevinama. Međutim, mnogobrojni drugi slični hramovi i mjesta gdje je istinska tantra živjela bili su uništeni bez milosti, a svi tragovi o njihovom postojanju zatrti i zaboravljeni.

Tekst: Adrian P. Kezele