Dnevnik Dva srca 6: "Razgovarali smo kao obitelj"

U prethodnom nastavku upoznali smo Maria, novu ljubav Dva srca. Kako se zaljubio i kako je prihvatio činjenicu da je udana žena te da ipak želi otvorenu vezu s njim.***

Doista sam imao sreće. Iako sam se pripremio na čekanje pa čak i na moguće probleme i odustajanje s njene strane, opet sam se iznenadio. Već kroz nekoliko dana rekla mi je da Robert sve zna i da je pristao?! Opet upitnici. Ali, ovaj puta sam se brže sabrao zadovoljan ishodom koji sam najmanje očekivao.

Naš početak bio je doista emotivno buran. Imao sam potrebu stalno biti s njom i ona je osjećala isto. Iako su to bili kratki susreti, viđali smo se nekoliko puta tjedno, uključujući i zajedničke satove engleskog. Tu smo bili profesionalni i pred grupom nismo odali svoju slatku tajnu. Jedva sam dočekao dan kada smo prvi puta vodili ljubav. Bilo je super, a svaki slijedeći puta – sve bolje! Redovito sam pitao kako funkcionira s Robertom i da li je sve u redu, a kada mi je ispričala da im se je ljubavni život pretvorio u bajku bio sam istinski sretan. Priznajem da nisam o svemu previše razmišljao, čak ni danas to ne činim. Naučio sam od prvog dana prihvaćati sve lijepo što sam dobio kada sam upoznao Dva srca i jednostavno biti zahvalan.

Od samog početka osjećao sam da se potpuno uklopila u moj život. Zapravo nadopunjavala ga je upravo na onaj način koji mi je nedostajao. S njom sam dobio ljubav i osobu od povjerenja kojoj mogu reći sve ono što nikome nisam. Dobio sam ljubavnicu i prijateljicu koja nije postavljala pitanja, nije tražila objašnjenja. Mislim da je taj dio vrlo važan za uspjeh ove naše romanse (pored svih drugih nevjerojatnih činitelja koje niti ne spominjem, jer mi se čini da ih je doslovno božja ruka tako posložila pa se ne valja u to petljati). Dva srca je ušla u vezu sa mnom ostavljajući mi svu slobodu koju sam imao kao samac.

Kada sam spomenuo da imam puno prijatelja nisam baš bio potpuno iskren, jer veliku većinu čine prijateljice. Naučen sam biti okružen ženama i njihovo me društvo odmara, a i godi mojem muškom egu, naravno. Dva srca je prva osoba do sada koja ne pokazuje nikakve znakove ljubomore niti radoznalosti vezano za ta prijateljstva. Dapače, ponaša se kao da ju taj dio mojeg života ne zanima. Imali smo jedan otvoreni razgovor u kojem mi je rekla da je način odnosa koji postoji između nas takav da bilo kakvo miješanje i sputavanje ne bi imalo smisla. Kada razmislim o svemu vidim da moj način života zapravo ne ostavlja puno mjesta za djevojku koja bi očekivala klasičnu vezu. Pored posla, hobija i svih mojih aktivnosti zapravo imam vrlo malo vremena koje mogu na kvalitetan način podijeliti s nekim. Upravo je zato ova veza pravo osvježenje.

Ima još nešto vrlo važno u cijeloj priči. Vrijeme koje provodim sa Dva srca samo je naše. Ni u jednom trenutku nisam se osjećao da radim nešto loše i da je pored mene „tuđa žena“. Kada smo zajedno, ona je moja djevojka. Njezina je ljubav potpuna i nikada nisam pomislio da bih trebao tražiti više pažnje. Uživamo u zajedničkim trenucima i nikad ih nije dosta. Oboje smo svjesni da to ni po čemu nije obična veza. Za početak, naši su izlasci u javnost svedeni na minimum, obzirom na njezin obiteljski život. Priznajem da je upravo to ono što mi malo nedostaje s njom. Ponekad bi htio da je tih trenutaka više, ali ovako su oni vredniji i važniji. Do sada smo imali nekoliko divnih zajedničkih izlazaka, a da nismo doveli u pitanje njezin život s Robertom. Pripadam onoj skupini ljudi koja cijeni male stvari u životu i zna uživati u sitnicama. Uz nju to ima još više smisla i naša veza je dokaz da se život sastoji od malih trenutaka u vremenu u koji svaki za sebe čine svemir pun ljubavi i zadovoljstva.

Naše je razumijevanje obostrano i jednako tako ja poštujem njezin život s Robertom. Svjestan sam da je on njezin prvi izbor i u to se ne želim miješati. Bio sam oduševljen kada je predložila da se upoznamo. Najviše me se dojmio njihov zajednički odnos koji bih opisao kao istinski zrelu ljubav punu međusobnog poštovanja i razumijevanja. Ti ljudi se zaista vole u to nema sumnje. Bila je to prilika da odmjerimo jedan drugog, a mi smo razgovarali kao da smo obitelj, potpuno otvoreno i iskreno. Zajednički smo odlučili da je sve što se događa među nama samo naše i da do daljnjeg ne želimo da itko za to zna. Među nama je stvoreno povjerenje koje je potrebno da bismo se zaštitili od zlih jezika i spriječili mogućnost da netko od nas bude povrijeđen. Mislim da smo ja i Robert postavili dobre temelje za buduće prijateljstvo i rado bih se više družio s njima ako me pozovu. Do tada uživam u mojem vremenu s njom i otkrivam da je sa ljubavlju u moj život ušlo i mnogo toga drugog što se na prvi pogled ne vidi. Recimo samo da su dani postali vedriji i ljepši i da su sva područja mojeg života oživjela na pozitivan način.

***

U slijedećem nastavku prebacujemo se u točku gledišta Roberta. On će nam opisati kako je doživio ljubav svoje partnerice prema Mariu i kako se morao suočiti s gubitkom kontrole nad njom.