Dnevnik Dva srca 4: "Go for it!" kaže Robert

U prethodnom nastavku, "Muž mora znati!", Dva srca nam je opisala kako je Mariu rekla da je udata, ali da želi vezu s njim pod uvjetom da to njezin muž, Robert, odobri...

***

Robert i ja imamo neka naša mala pravila, kao i svi parovi valjda. Jedno od njih tiče se pristupa „ozbiljnim temama“. Kada smo na samom početku bili suočeni s donošenjem prvih važnih odluka koje su kasnije oblikovale naš zajednički život, umjesto razgovora od Roberta sam dobila pismo, elektroničko, kako i priliči u današnje vrijeme. Ova činjenica vratila se u moje pamćenje sada kada su mi pametan pristup i mudrost bili više nego potrebni. Odluka je donesena brzo, intuitivno se pojavila i ja sam ju objeručke prihvatila. Nudila je savršeno rješenje. Postojao je samo jedan način na koji sam Robertu mogla sve ispričati, onaj način za koji sam vjerovala da bi i on koristio – pismo.

Pismo sam napisala već idući dan, ali nisam ga poslala. Morala sam pričekati pravi trenutak, trenutak kada je Robert bio sam i mogao u miru probaviti taj ne baš uobičajeni sadržaj. Odlučila sam se poslati ga kada slijedeći puta odem na engleski. Robert zna da će tamo biti i Mario, što je u redu, a meni to daje prostora da se psihički pripremim na ono što me čeka. Nisam imala pojma kako će Robert reagirati, nisam se usudila pretpostavljati. To je bilo najmanje što sam mogla učiniti.

Bila sam više nego spremna na čekanje s Mariom. Svi znamo biti nestrpljivi pa tako i ja, ali znala sam i čekati, doista. Za ponudu koju sam postavila pred Roberta bila sam spremna čekati koliko god treba. Svemir se poigrao sa mnom i poslao mi nevjerojatan izazov, tamo gdje sam to najmanje očekivala. Koliko god nevjerojatno bilo morala sam priznati da su u samo dva susreta s Mariom nestali svi strahovi i sumnje jednako brzo i neprimjetno kao što su se i pojavili. Imao je strahovit utjecaj na mene. U njegovoj blizini osjećala sam kako se moji obrasci ruše, kao da skidam staru kožu i rađa se nova osoba, nova ja.
Robert je dobio pismo za dva-tri dana. Otišla sam na engleski i poslala mu poruku da provjeri e-poštu…

Odgovor je stigao gotovo odmah, iako sam ga ja vidjela tek kada sam nakon sata zavirila u mobitel. Pisalo je „Go for it :-)“ Srušila sam se na stolicu i zatvorila oči.

Sva su me ta zbivanja zatekla potpuno "nespremnu" pa je i njihov učinak na mene nije bio „udarac ljiljanom“, nego kao da sam se glavom zaletjela u gong - koji još i sada odzvanja! Trebalo mi je još nekoliko dana da smognem hrabrosti u potpunosti se prepustiti Mariu. Ali, jednom se i to moralo dogoditi. Prvi puta vodili smo ljubav kao da se dobro poznajemo, a onda sam došla kući i sa sobom donijela val užitka na kojem sam plovila. Ljubav se širila svuda oko mene i Robert joj nije mogao odoljeti pa smo nas dvoje nastavili tamo gdje smo ja i Mario stali. Energija koja je kroz sve nas tu noć prošla bila je strahovito snažna, a opet čista, duboka, iskrena, povezala nas je svojim nevidljivim nitima.

Strahovito! Ljubav me je katapultirala u nove dimenzije, izvan svih okvira u kojima sam do sada živjela. Od tog trenutka zakoračila sam u novi svijet, za mene jednostavno više nisu vrijedila uobičajena pravila. Moji susreti s Mariom bili su sve češći, bilo nam je potrebno zajedničko vrijeme. To je tako kada se rađa nova ljubav… Pojma nemam kako smo pronalazili slobodno vrijeme koje smo provodili zajedno. Radili smo oboje, iako nam je u prilog išao nadolazeći period zimskih praznika i kraj godine. Vrijeme i prostor su se savijali i ja sam zakoračila u paralelni svemir u kojem se sve događalo upravo onako kako treba, u kojem su moje misli u trenu oblikovale savršenu stvarnost, prepunu uživanja, ljepote i obilja.

A s Robertom, ljubav je ponovno procvala kao na samom početku! Vodili smo ljubav svaki puta kada bi došla kući nakon susreta s Mariom, to je postalo normalno. Bilo je ludo voljeti ih oboje, a opet tako prirodno, gotovo poznato.

Najviše me oduševljava to što su potpuno različiti, u svakom smislu. I volim ih baš takve kakvi jesu. Većinu vremena čini se da se savršeno nadopunjavamo, a ja sam tek sada dobila priliku na novi način upoznati sebe. Iznenađujuće je koliko malo znamo o sebi, o svojim željama, onim istinskim skrivenim porivima i potrebama. Ovakve situacije predobro otkrivaju naše sumnje i strahove, potrebe za kontrolom, nesklonost prepuštanju i slobodi. Znam da zvuči čudno, ali to je doista tako. U klasičnom partnerstvu puno toga može ostati skriveno. U interakciji sa vašim jednim partnerom doći ćete u situacije koje će vas suočiti s nekim istinama o sebi, ali ako dodate još jednog partnera, vaše su šanse da izbjegnete pokazati svoje „pravo lice“ umanjene za 50%! Ali, bit će još prilike reći nešto o tome. Za sada želim da znate da je to nagrada, imati priliku voljeti dvoje ljudi koji gotovo da nemaju ništa zajedničko, osim jedne meni najdraže sitnice – zaljubljeni su u istu djevojku. ;-)

Dani su se prelijevali jedan u drugi jedan bolji do drugog. Ljubav preskače sve granice i prepreke, a ova moja...pa upravo je takva! Živjela sam u "ružičastom balonu", iako taj izraz zapravo nema nikakve šanse u pokušaju opisivanja ukupnosti doživljaja i osjećaja koji su pratili to moje "stanje".

U svemu tome podrška svemira bila je očita, sve je teklo glatko, prepreka nije bilo. Ljubav je stalno bila sa mnom i s nama... U tih prvih mjesec dana uživali smo više nego ikad, SVI, i slavili zahvalni svemiru na ovim darovima!

Došlo je i vrijeme za „susret svjetova“. Nisam više mogla izdržati pomisao da se Robert i Mario osobno ne poznaju. Toliko smo toga doživjeli svi mi u posljednje vrijeme… I dečki su podržali ovu moju ideju. Robert je predložio da se nađemo negdje vani, na neutralnom terenu. Našli smo se u restoranu u centru, ja i Robert došli smo prvi. I kad je stigao Mario, nije se ništa promijenilo. Razgovor je krenuo, ispočetka neobavezan.

Bilo je zabavno i ugodno, nije bilo napetosti čak ni kada je Robert otvoreno pitao Maria kako je sve počelo, kakvi su njegovi planovi sa mnom, s nama… Bilo mi je drago što je htio čuti njegovu stranu priče. Nakon ukusnog obroka donijeli smo nekoliko zajedničkih odluka i postavili temelje budućih druženja. Prošetali smo se kroz centar kao troje dobrih prijatelja, na kavu i kolače. Ja sam ponovno bila najsretnija cura u gradu. :-)

***

U slijedećem nastavku imat ćemo priliku upoznati i čuti Maria, novu ljubav Dva srca. Kako se zaljubio i kako je prihvatio činjenicu da je udana žena te da ipak želi otvorenu vezu s njim.