Dnevnik Dva srca 5: "Da se radilo o klasičnoj previri u mojem srcu bi nestalo svake čarolije"

U prethodnom, četvrtom nastavku, "Go for it!", Dva srca piše pismo svom mužu Robertu, objašnjava mu da želi vezu s Mariom, i za to dobiva dozvolu. Nakon toga doživljava ekstazu prvog vođenja ljubavi s Mariom, te opisuje kakav je to osvježavajući učinak imalo na ljubav s Robertom.
***

Zovem se Mario, profesor sam stranih jezika, radim u školi. Dva srca sam upoznao radeći honorarno na zamjeni sa jednom grupom naprednog učenja engleskog jezika. Znam da je stereotip ovo što ću reći, ali primijetio sam ju već na prvom satu. Nije se ničim posebno isticala, zgodna djevojka, oko trideset godina. Ali, za mene je bila čista egzotika i znao sam da bih ju zamijetio bez obzira na broj polaznika u toj skupini i neovisno o drugim privlačnim djevojkama i ženama. Imala je „ono nešto“. Danas kada ju puno bolje poznajem čini mi se da stalno otkrivam nešto novo zbog čega mi se još više sviđa. Ona kaže da imam iskrivljenu percepciju zbog viška hormona, ja kažem – to je u redu i neka tako ostane, što duže! :-)

Kada bih u jednoj rečenici pokušao reći nešto o sebi, bilo bi to da vodim ispunjen samački život. Pored posla kojeg volim imam i nekoliko strastvenih hobija i mnogo prijatelja. Volim putovanja, kazalište i umjetnost općenito. Zapravo volim društveni život. Ipak, iako sam gotovo uvijek okružen ljudima, u sebi se ponekad osjećam poprilično usamljen, vjerojatno stoga što nisam sklon pustiti ljude da me predobro upoznaju i „dođu“ do mene.

Što se ljubavnog života tiče rekao bih da na tom području imam dosta iskustva. Neću biti neskroman, ali nikad mi nije bio problem pronaći djevojku, međutim tek ih je nekoliko imalo značajnije mjesto u mojem životu. Problem je najčešće bio u neusklađenim željama i očekivanjima. Iza mene su i dvije ozbiljnije veze koje su završile na sličan način - nisam se htio oženiti. Do sada u životu nisam imao želju oženiti se i nisam htio ući u brak da bih udovoljio svojim partnericama. Smatram da je to korektno s moje strane jer se ne bojim otvoreno reći što mislim i suočiti ih sa svojim planovima (ili nedostatkom planova, kako bi se one radije izrazile). U jednom periodu živio sam u inozemstvu i bilo je gotovo izvjesno da ću tamo i ostati. Brak sa strankinjom već je bio dogovoren, ali za mene to nije bilo prihvatljivo rješenje. Iako su poslovni uvjeti obećavali udoban život, ulazak u brak iz interesa nije bio opcija koju bih prihvatio. Vratio sam se u Hrvatsku i krenuo ispočetka. Ubrzo sam shvatio da ni ovdje situacija u intimnim odnosima nije puno bolja. Iz tih ozbiljnijih veza koje su uključivale zajednički život, izašao sam iskusniji i posljednjih godina klonio sam se upuštati u bilo što slično.

Kada sad razmišljam o Dva srca, vidim da bih se lako dao nagovoriti da prekinem samački život, kada bi ona to htjela. S njom je sve bilo drugačije od samog početka pa bi i zajednički život vjerojatno bio ugodna i dobra promjena, ali… kud sam otišao… Dakle, na samom početku htio sam si dati vremena, sa Dva srca nisam htio nikud žuriti. Jedan od razloga bio je i taj da provjerim svoje osjećaje. Muškarci se ne zaljubljuju baš lako, a za mene je sve u vezi s tom djevojkom imalo neki neobičan predznak pa sam htio biti oprezan. Prvih pola godine rada s grupom na koju je i ona dolazila prošlo je brzo. U mojem životu bilo je to negativno razdoblje koje je donijelo neka ozbiljnija razočaranja na redovnom poslu (između ostalog to je bio jedan od razloga radi kojeg sam prihvatio taj posao s naprednom grupom engleskog jezika). Nisam bio svoj, kako se kaže, pa je i privatni plan bio u sjeni spomenutih zbivanja.

Osim toga u vrijeme ljetne pauze bio sam u vezi s jednom mlađom djevojkom, ali sve je neslavno završilo negdje početkom jeseni. Bili smo previše različiti. Nastavio sam raditi sa „engleskom“ grupom i primijetio da nema Dva srca. Pridružila se grupi nešto kasnije od ostalih i bilo mi je slino drago kada sam ju ponovno vidio. Prošlo je par mjeseci, a onda je opet samo nestala. Sjećam se da sam svaki puta prije sata razmišljao „hoće li danas doći“? A onda se je pojavila i to je bio znak. Nisam imao nikakav kontakt s njom, zapravo, nisam joj znao niti ime!?! Nisam ga bio zapamtio. Katastrofa, znam, ali istina je. Uglavnom, skupio sam hrabrosti (koje mi inače nikada nije nedostajalo?!?) i pomalo nespretno joj pristupio nakon nastave. Priča je bila krajnje prozirna, dosta je izostajala s predavanja pa ću joj donijeti neke materijale da brže uhvati korak s ostatkom grupe. Oboje smo znali da joj engleski dobro ide i da bi se lako uključila i bez ove intervencije, ali nisam imao izbora, morao sam djelovati brzo jer sam se doista bojao da bih je opet mogao izgubiti. Nevjerojatno, ali ta misao bila mi je gotovo bolna, odlučio sam da ju stvarno želim upoznati.

Naš prvi susret bio je u neku ruku simpatičan, ali i puno više od toga. Za mene zapravo vrlo informativan. Nisam primijetio da nosi vjenčani prsten, a nisam se usudio pitati. Nije mi izgledala kao slobodna cura, činila se previše sigurna i zadovoljna. Svidjela mi se kao osoba, oko sebe je širila pozitivnu energiju koja me je privukla još na samom početku. Bila je zabavno društvo i potpuno prirodna, bio sam… u oblacima i činilo mi se, da sam ostavio dobar utisak. Mislim da dobro poznajem suprotan spol i bio sam gotovo siguran da smo ja i ova djevojka „kliknuli“. A onda je naš drugi susret donio nove izazove. Nisam ni slutio što sam pronašao…

***

Nisam se zapravo puno iznenadio kada je spomenula da ima muža, Roberta. Može se reći da sam negdje u sebi sumnjao na tako nešto, ali nekako sam se trudio ne razmišljati o tome. Nisam želio donositi preuranjene odluke, niti odustati prije kraja. Kada mi je rekla da to možda i nije problem, jer misli da Robert možda neće imati ništa protiv njezine veze sa mnom, e to me je iznenadilo!!! Uložio sam sve svoje napore da se što brže priberem kako ona ne bi primijetila čuđenje i iznenađenje koje je još odzvanjalo u mojoj glavi. Izgleda da sam i uspio u tome, jer je razgovor nastavio vrlo ležerno, kao da se zapravo ništa posebno nije dogodilo.

Ništa posebno???!!! Rekao sam jedino što mi je u tom trenutku palo na pamet: naravno da me to ne bi smetalo!?! Mario, jesi li ti normalan??? Vikao je glas u meni, urlao je, da budem precizan. Ali, ja sam ga još snažnije ignorirao i nastavio slušati njezino izlaganje s ono malo pažnje koju sam mogao i uspio usmjeriti prema van, dok je najveći dio mene bio zaokupljen burom emocija i najluđih misli prosvjedovanja izazvanih ovim neobičnim, a opet tako izazovnim prijedlogom…

Kada sam te večeri ostao sam imao sam posla preko glave poslagati sve doživljeno i napraviti reda u svojoj glavi, donijeti neke razumne odluke i konačno se osvijestiti. Ali, ništa se od toga nije desilo. A trebalo je, po svim pravilima i zakonima muške fizike i života na zemlji. Ali nije. Bio sam prazan, a opet, bio sam totalno uzbuđen i sve bih bio dao da je u tom trenutku mogla biti sa mnom i da sam je mogao ljubiti. Pokazao bih joj zašto mi se toliko sviđa, ta neobična žena sa svojim nevjerojatnim idejama.

Morao sam čekati i znao sam da neće biti lako, ali bio sam spreman čekati koliko god treba. Umjesto odbijanja koje bi bilo normalno i općeprihvaćeno rješenje, ja sam bio totalno razoružan snagom privlačnosti i uzbuđenjem koje je u meni izazvala postavivši taj uvjet – bit ćemo zajedno jedino ako to bude znao moj muž i ako on ne bude imao ništa protiv!? Koliko god nemoguće zvučalo sada mi se čini da me je u njezinoj igri zadržala upravo ta otvorenost, jer da se radilo o klasičnoj prevari u mojem bi srcu nestalo svake čarolije i vjerojatno bih odustao od nje. Ali, sve je do sada bilo neočekivano i drugačije kada je ona bila u pitanju pa zašto onda očekivati nešto uobičajeno? Znao sam da je sve što ona jest dio te privlačnosti koju osjećam, iako ni sada ne znam objasniti kako se dogodilo to da sam joj sve jednostavno prepustio. To nikako nije bilo u mojem stilu. Ipak, učinio sam to gotovo nesvjesno. Jedino što je bilo važno je da budem s njom…

***

U slijedećem nastavku Mario opisuje svoje prve trenutke s Dva srca, što je dobio i naučio kroz njihovu ljubav te kako je doživio upoznavanje s Robertom...