Rhiane Eisler: Snaga partnerstva

U uvodu ove knjige autorica je napisala: “Prije dvadeset i pet godina stajala sam na prekretnici. Morala sam ponovo promisliti o svemu u mojem životu. Bila sam samohrana majka dvoje djece. Radila sam kao obiteljski odvjetnik. Bavila sam se istraživanjem, pisanjem i podučavanjem. Tražila sam životnog suputnika, tugovala zbog smrti svojih roditelja, nisam dovoljno spavala, nisam brinula o tome što jedem, mučila sam samu sebe dok nisam umalo doživjela slom. Na trenutke sam bila toliko bolesna da sam mislila da ću umrijeti. Kad bih hodala, moje srce je snažno udaralo, a dah je bio tako isprekidan da sam morala stati. Toliko me je boljelo cijelo tijelo da bih ponekad plakala. Konačno sam spoznala da ne mogu dalje ovako i da moram unijeti velike promjene u svoj život.”

Tako je nastala ova knjiga, u želji da pomogne sebi i mnogim ljudima čiji su životi na prekretnici i koji shvaćaju da živeći u starim obrascima ne mogu dalje na isti način jer će umrijeti.

Danas smo isprepleteni raznim nitima daleko više nego ikada prije. Živimo neizrecivo brže od naših baka, djedova, majki i očeva. Nedavno sam pročitala podatak da samo u jednom danu procesuiramo onu količinu informacija koju ljudi u srednjem vijeku nisu primili za cijelog svog života.

Ulazimo u mnoge odnose, neke duže, neke kraće i ta je mreža mnogo šira nego što je bila ikad prije u povijesti.

Više nije dovoljno raditi samo na sebi i svojem jastvu. Polje odnosa postalo je novo polje istraživanja, rada, rasta, stvaranja. A izgleda da često upravo to polje zanemarujemo i ne smatramo dovoljno važnim. Napredovali smo u tehnologiji, svaki dan smo svjedoci novih znanstvenih otkrića koja nam poboljšavaju i unapređuju život, ali društvene norme i obrasci po kojima živimo i stvaramo naše odnose još su uvijek isti i nepromjenjivi, barem prema van.
“Snaga partnerstva” iznosi sedam ključeva odnosa koji čine naše živote. Prvo je naš odnos sa samim sobom. Drugo su osobni odnosi. Treće su naši poslovni odnosi. Četvrto su naši odnosi s državnom zajednicom. Peto, međunarodni i multikulturalni odnosi. Šesto je naš odnos s prirodom i našim okolišem. I sedmo su naši duhovni odnosi.

Svi oni mogu se temeljiti na dva u osnovi različita obrasca: obrascu dominacije i obrascu partnerstva.

U dominacijskom obrascu netko mora biti na vrhu, a netko na dnu. Oni na vrhu kontroliraju one ispod njih. Počevši od djetinjstva, ljudi uče da se bez pogovora pokoravaju naređenjima. Uče nositi u svojim glavama grubi glas koji im govori da nisu dobri, da ne zaslužuju ljubav, da trebaju biti kažnjeni. Obitelji i zajednice su zasnovane na kontroli, a ona je izričito ili bezuvjetno podržana krivnjom, strahom ili snagom. Svijet je podijeljen u skupine izvan kojih su svi oni koji su drukčiji – neprijatelji koji trebaju biti pokoreni i uništeni.

Nasuprot tome, partnerski obrazac podržava uzajamne odnose pune poštovanja i skrbi. Budući da nije potrebno održavati strogi red kontrole, ne postoji ugrađena potreba za zlostavljanjem i nasiljem. Partnerski odnosi oslobađaju naše unutarnje mogućnosti da osjetimo sreću i pružimo je drugima. Oni nam omogućavaju da rastemo mentalno, emocionalno i duhovno. To vrijedi za pojedince, obitelji i društva u cjelini. Sukob je mogućnost da se uči i stvara, a moć provodi kroz davanje snage drugima prije nego kroz oduzimanje.

Sjetite se kako je otac postupao s djecom u filmu “Moje pjesme, moji snovi” gdje je barun von Trapp (Christopher Plummer) puhao u svoju policijsku žviždaljku, a njegova djeca su se postrojila pred njim. To je dominacijski obrazac. Kad je došla nova odgajateljica, djeca su se opustila, počela uživati i počela učiti vjerovati sebi i drugima. To je primjer partnerskog obrasca.

“Snaga partnerstva” govori o mijenjanju dominacijskih navika, osobnih i društvenih. Govori o malim i velikim navikama. Govori o pronalaženju uzroka bola i neučinkovitih navika. Govori o tome što mi možemo učiniti da bi partnerstvo postalo stvarnost u svim sferama odnosa.

To ne znači da svatko od nas mora učiniti sve. No gdje god da se nalazimo i kad god možemo, svatko od nas može učiniti nešto što će nas pomaknuti od dominacije do partnerstva.

Dobar početak u promjenu navika je u našem odnosu prema sebi.

Na osnovi zdravog razuma vaš odnos prema sebi trebao bi biti partnerski. Nažalost, često nije tako.

Većina nas postupa sa samim sobom više kao s nekim koga treba mučiti i manipulirati. Iscrpljujemo naša tijela ne obraćajući pozornost na umor. Ljutimo se na sebe. Nemilosrdno se prosuđujemo. Veći dio vremena nismo čak niti svjesni da je ovakav način postupanja nešto što smo naučili i nešto što ne bismo morali trpjeti.

Da li prosuđujete svoje djelatnosti sa stalnim osjećajem krivnje? Da li posjedujete tajnog unutarnjeg nasilnika koji vam neprestano govori da niste dovoljno dobri? Nosite li i vi teret plutajuće tjeskobe tako da prelazite sa straha od jedne nesreće na drugu zagušujući svoje stvaralačke i spontane porive?

Možda jednostavno posjedujete ogorčenost koja crpi vašu stvaralačku energiju?
Neki se usredotoče na svoj um, na mentalna dostignuća i zanemaruju mudrost svoga srca. Drugi se posvećuju tjelovježbi i programima ljepote te obraćaju više pozornosti tjelesnom nego srcu, duši i duhu. Mnogi od nas su zarobljeni u spolne obrasce koji niječu i krive našu potpunu ljudsku prirodu. Zamislite se na trenutak i postat će vam jasno da često dopuštamo jednom dijelu nas samih da vlada drugim dijelom umjesto da svi dijelovi vladaju u potpunosti.

Osnova partnerskog života je u tome da se bude dobar partner sebi. To znači razmotriti i drugu stranu zlatnog pravila – čini sebi ono što bi činio drugima – i primjena istoga u životu.
To možda zvuči sebično, ali nije. Sebičnost je neosjetljivost prema drugima. Partnerstvo prema sebi znači biti osjećajan prema sebi i prema drugima.

Odmah nakon odnosa prema sebi dolaze naši intimni odnosi. U biti, te dvije vrste odnosa se isprepliću. Prvo naučimo kako se odnositi prema sebi kroz odnose s roditeljima i drugim osobama koje brinu o nama. Tada nesvjesno prenosimo dio tih poduka u naše romantične odnose i kasnije u svoje obitelji gdje često odgajamo svoju djecu na način na koji su nas odgajali.

Ljubav, kažu, pokreće svijet. No, ljubav u partnerskim okvirima je uistinu različita od ljubavi u dominacijskim okvirima.

Odnosi s braćom i sestrama, roditeljima, djecom i intimnim prijateljima mogu vam dati jedinstvena, neovisna zadovoljstva. Ali isto tako mogu nanijeti veliku količinu bola.
Kada prestanemo biti previše kritički prema sebi, kad si prestanemo naređivati, kad prestanemo prosuđivati sebe i druge, postajemo manje napeti, otvoreniji i brižniji. Kako mijenjamo naše odnose prema obrascu partnerstva, stvaramo uvjete da se osjećamo dobro a taj osjećaj dobrobitka se tada širi i na našu okolinu.
U ovoj knjizi ćete naći jednostavne naputke kako krenuti. Sljedeće o čemu možete promisliti je kako se ljudi u vašoj obitelji odnose jedni prema drugima?

Da li članovi vaše obitelji traže razloge da bi kudili ili hvalili? Što vi činite češće: kudite ili hvalite? Da li članovi vaše obitelji samo skupljaju osjećaje u sebi i hine da je sve u najboljem redu iako u sebi vriju? Ili imaju načine komunikacije i rješavanja sukoba koji nisu uvredljivi prema sebi i drugima? Što od navedenoga vi radite?

Kako se ophode s djecom u vašoj obitelji? Da li bi ona trebala biti “viđena ali ne i da ih se čuje”? Da li su članovi vae obitelji potpuno slobodni?

Da li ste vi i oni oko vas zarobljeni u spolne okvire? Da li vaša obitelj doživljava raznolikost, prilagodljivost i rast? Da li su sve uloge onih koji pružaju brigu isključivo ženske, a aktivnosti i donošenje odluka sačuvane za muškarce? Ili postoji zdrava ravnoteža između njihovih uloga? Da li postoje neka ograničenja zasnovana na spolu ili postoji sloboda da budete ono što jeste?

Kroz poglavlja ove knjige pronaći ćete poglavlja poput: “Jesmo li predodređeni za dominacijske odnose?”, da li ljubav znači “Prevlast ili partnerstvo?”, koja je razlika između “Dominacijskog roditeljstva” i “Partnerskog roditeljstva”, kako praktično rabiti partnerstvo u svim vidovima života, kako partnerske odnose prenijeti iz osobnog života u područje šire društvene zajednice, na svoj posao, u državnu politiku, medije, međunarodne odnose, odnose prema prirodi i okolišu te duhovne odnose.