Ljubav ili potreba?

4. poglavlje uvodnog dijela knjige "Ljubav - više nije previše", pod nazivom "Ljubavna predigra"


Nezrela ljubav slijedi načelo: "Volim jer sam voljena".
Zrela ljubav slijedi načelo: "Voljena sam jer volim".
Nezrela ljubav kaže: "Volim te jer si mi potrebna."
Zrela ljubav kaže: "Potrebna si mi, jer te volim."
Erich Fromm

Možda vam se čini da vas pokušavam uvjeriti u to kako nema idealne ljubavi i kako su sve bajke osuđene da ostanu upravo to – bajke. Nije tako – strpite se malo, sve će doći na svoje.

Da bismo riješili neki problem, moramo postaviti dobru dijagnozu, i to je ono što pokušavam učiniti. Daleko od toga da vam želim srušiti ideale! Moja osobna vjera u ljubav je toliko velika da sam zbog nje izdržao veliki bol i gubitke, a na njen oltar sam žrtvovao sve što se moglo. Međutim, to sam učinio (i dalje činim) jedino i samo u ime ljubavi, a ne u ime bilo kakve priče koja pokušava oblikovati moj život. Uviđate li razliku?

Nadam se da ju bar naslućujete, te da će daljnji tok ove knjige osvjetliti i sve druge vidove ljubavi. Primjerice, mislim da je vrijeme da razmotrimo razliku između ljubavi i potrebe.

Neki kažu da je sama ljubav zapravo – potreba. Mogao bih se složiti s tim jedino ako se to odnosi na ljude koji ne osjećaju ljubav, dok istodobno osjećaju potrebu za tim osjećajem. To je razumljivo. Međutim, nikako se ne mogu složiti s poistovjećivanjem zadovoljavanja potreba i pojma ljubavi.

A upravo se na taj način mnogi ljudi odnose prema tome.

“Želim da moj partner bude obazriv i nježan. Želim da mi pomaže u svakodnevnim poslovima i da mi je potpora kad mi je teško. Mora biti dobar ljubavnik, strastven ali ne grub, snažan ali ne nasilan. Ja sam žena, a moj partner me mora cijeniti i odnositi se prema meni s pažnjom, nositi me kao malo vode na dlanu. Ja to želim i to ću dobiti jer to zaslužujem. Neću pristati ni na što manje od toga.”

Ovo je izjava stvarne osobe i vjerojatno mnogi od vas zapravo i ne vide ništa loše u izražavanju ovakvih želja.
Naravno, svatko ima pravo na svoje želje, ali, imaju li ovakve izjave bilo kakve veze s ljubavlju? O čemu je ovdje riječ? Naravno da mi želimo određene stvari. Čak i ako te želje nisu baš naše, odnosno rezultat su društvenih normi i uvjetovanja, mi na njih imamo pravo.

Problem nastaje kad zadovoljavanje tih potreba zamijenimo s osjećajem ljubavi.

Pojavi se netko tko ispunjava želje i potrebe, a mi pomislimo – eto ljubavi! Ali, to uopće ne mora biti tako!
Vrijeme je za osnove ljubavnog obrazovanja! Većina ljudi nema nikakvog obrazovanja u ljubavi, ne znaju uopće o čemu govore. Uglavnom se cijela priča svodi na zadovoljavaju svojih potrebe i uporno, ali pogrešno, nazivanje toga ljubavlju.

Kad govorimo o potrebama, treba reći da se ne radi samo o tjelesnim ili seksualnim potrebama. One mogu biti i emocionalne, biološke, čak genetske, ili pak društvene, odnosno ideološke (diktirane načinom života). Ukoliko nađete nekoga tko ih sve, ili većinu, zadovoljava, bingo – eto ljubavi!

Jedino što – tome nije tako! Naime, kao što svatko s mrvom iskustva zna, ljubav se vrlo često događa mnogo prije nego što znate da će taj netko zadovoljiti sve vaše potrebe. Kemija. Prepoznavanje. Ono nešto. I ne govorim o zaljubljenosti, već o nečemu što s vremenom raste bez obzira što taj netko čini, da li je uz nas ili nije. Razumijete o čemu pričam? Siguran sam da razumijete.

Ljubav nastaje iz neobjašnjivih razloga, barem našem umu. Kažemo da “srce zna”, misleći pri tom da ne možemo razložiti zašto se nešto dogodilo. Tek kasnije počnemo kopati po ljubavi, testirati ju, očekivati od tog nekog da se prilagodi potrebama. Ako to učini, dobro je, ako ne – hajdemo tražiti nekog drugog.

U takvom slučaju, što smo učinili? Ljubav koja se prvobitno sponatno javila smo uvjetovali svojim potrebama, to jest žrtvovali ju sebi. Vrlo egoistično i nimalo ljubavnički.

Ponekad se prava ljubav javi tek s vremenom, to je istina. Ali ni tada nije stvar u zadovoljavanju potreba i ispunjavaju obrazaca, već upravo suprotno – stvar je u prihvaćanju razlika i dubokom poštovanju značajki onog kojeg volimo, njegovu slobodu, karakter i sve drugo.

Postaviti obrazac ispred ljubavi znači – promašiti. A upravo to većina ljudi čini. Umjesto da dopusti ljubavi da sama pronađe put do ostvarenja, oni ju oblikuju prema pravilima.

Ako želimo živjeti ljubav, to je potrebno promijeniti. I ta promjena neće biti laka. Štoviše, mogla bi se ponekad činiti šokantnom. Upravo će zbog toga na mnogim mjestima izgledati kao da se bavim samo i isključivo razbijanjem postojećih pravila. U biti, bavim se slobodom izražavanja ljubavi. Najvažnije je dopustiti ljubavi da živi i diše kako već ona želi, a NE KAKO MI ŽELIMO.

***

U ovom trenutku smo došli do prekretnice. Ovo je dobro mjesto za razmišljanje hoćete li ili nećete nastaviti s čitanjem ove knjige.

Ako niste spremni slijediti ljubav; ako niste spremni pružiti njoj mogućnost da oblikuje vaš život, već zapravo želite unutar postojećeg obrasca (bajke) pronaći i smjestiti ljubav, zatvorite ovu knjigu. Idite i čitajte nešto drugo.

Postoji i druga stvar koju moramo razjasniti. Ima mnogih ljudi, a i knjiga, koje će vas nadahnuto uvjeravati da možete dobiti što god želite, u životu, pa tako i u ljubavi. Ima onih koji vas uvjeravaju da zaslužujete najbolje, pri tom misleći na istu bajku na koju mislite i vi.

Ovo zasigurno nije jedna od takvih knjiga, niti meni pada na um da vas podučavam “tehnikama” za ostvarenje vaših želja. Umjesto toga, želim vas podučiti ljubavi! To jest, želim da ljubav stavite na prvo mjesto, a nikako svoje vlastite želje i potrebe! Želim da dopustite ljubavi da vas vodi i da odredi što je to najbolje za vas. Vi to sami ne možete u potpunosti znati jer ste uronjeni u indoktirniranu bajku, a sve su vaše želje obojene upravo time.

Kad stavimo obrazac ispred ljubavi (želim bajku!), zatvorili smo vrata ljubavi. Također, zatvorili smo vrata učenju i postavili sebe u središte svemira. Ako tamo želite biti i ako želite čuti savjete o tome kako stvoriti i privući u svoj život ljubav koja vam “pripada”, odmah zatvorite ovu knjigu! Ovdje toga nema! Prije svega, tko vam jamči da je ta situacija (bajka), ljubav koju naizgled toliko želite, doista najbolja za vas? Koliko puta ste već, tijekom odrastanja i stjecanja iskustva shvatili da ste nekada željeli nešto za što sada znate da je bilo besmisleno?

Razmislite o tome. Razmislite jeste li spremni, za sada barem teoretski, svoje potrebe staviti u drugi plan, a ljubavi dopustiti da dođe u prvi? Jeste li spremni prihvatiti da postoje različti načini izražavanja ljubavi i dopustiti da ljubav sama odredi kako će se izraziti u vašem životu? Jeste li spremni za takav hrabar postupak?
Ako negdje u vašem srcu sretno odjekuje misao da ljubav treba slijediti i da ju ni na koji način ne smijemo ograničavati, onda nastavite – ova knjiga sadrži dragocijene zamisli i naputke o tome kako razbiti obrasce i kako učiniti upravo to – slijediti ljubav!

***

Vratimo se na trenutak na problem potreba. Važno je uočiti ovaj maleni ali snažni pomak pozornosti: od potrebe prema ljubavi. Da li znamo što je ljubav? Na žalost, sudeći prema današnjim problemima u odnosima, većina ljudi to uopće ne zna! Imamo u glavi obrazac izgleda, govora, nastupa, ponašanja… i ako netko to ispunjava, onda živimo u bajci!

Ljubav je zapravo nešto drugo. Bilo bi preuzetno pretpostaviti da ću na ovom mjestu razrješiti pitanje ljubavi kojim su se bavili mnogobrojni naraštaji. Istina je da je vrlo teško točno reći što je to ljubav*. Ali, zato se može sa sigurnošću reći što ljubav nije!

fusnota
* Jedno od meni najdražih duhovnih objašnjenja ljubavi je ono koje kaže da je ljubav više od osjećaja. Ona je način na koji zapažamo božansko u svijetu. Božansko ne možemo vijdeti osjetilima, niti do njega doprijeti umom i razmišljanjem. Čak ni osjećaji nisu dovoljno snažni da nas dovedu do istinske spoznaje Boga. Međutim, zato postoji to iskustvo – iskustvo ljubavi, koje mi zbog nedovoljne sposobnosti razlikovanja svrstavamo među osjećaje. Ljubav je dakle nešto jedinstveno. Kad se javi, prema bilo kome i u bilo kom obliku, to je zapravo znak da je naš duh/tijelo sustav došao u dodir s božanskim. Iako je božansko stalno posvuda oko nas, mi nismo stalno sposobni zapaziti njegovu nazočnost. Osim u trenucima kad osjećamo – ljubav.

Ljubav nije ispunjavanje potreba! Ljubav ne dolazi uvijek među ljudima koji misle isto. Ne javlja se među onima koji su sukladni u svemu što čine i rade. Štoviše, javlja se među različitim ljudima i s različitim razlozima. Često, ona sa sobom nosi izazove, probleme, teškoće, pa čak i patnju. Međutim, kako god bilo, ljubav, ona prava i istinska, rijetka je pojava.

Želio bih da se prema njoj tako i odnosite. Ljubav je rijedak dar! Ne javlja se svakodnevno, već dolazi u posebnim trenucima. Kroz naš život prođe tisuću ljudi, a tek rijetki pokrenu nešto u nama, nešto što možemo nazvati ljubavlju.

Možete čak reći da je ljubav dar s neba, ili Božji dar, kako hoćete. Ali dar je svakako! I zbog toga, dragocijena kakva jeste, ljubav se mora čuvati.

Ako ste već prihvatili zamisao da se ljubav mora slijediti, a ne ju vući za sobom i oblikovati po svojim željama, neće vam biti teško prihvatiti još jedno važno načelo: ljubav se nikada ne smije napustiti, a posebice ne namjerno uništavati!

Zapamtite ovo načelo i pokušajte ga se prisjetiti kad dođemo do teških dijelova ljubavne mudrosti – do borbe s ljubomorom, posesivnošću i drugih zelenookih čudovišta koji obitavaju u nama, a koja možemo pobijediti jedino ljubavlju.

Od sada na dalje, neka ljubav bude u središtu naše pozornosti. Prihvatite je kao dar s neba. Kad se javi, ne propitkujte za razloge ili smisao, samo ju slijedite i nikada, nikada ju nemojte napuštati.

Ne zaboravite da govorim o ljubavi, a ne o njenim izmišljenim ili nametnutim pratiteljima, poput posjedovanja, ljubomore, nasilja… Drugim riječima, prihvatite ljubav, ali ne i sve drugo što vam ljudi danas žele servirati uz nju.

Da biste mogli razlučiti između jednog i drugog, trebat će vam malo znanja, malo vježbe i malo dobre volje. Ali, ako pokušate, vidjet ćete da će nagrada biti velika!

Ljubav je neprikosnovena i, ako tako hoćete, sveta. Nikad ju ne smijete žrtvovati ni zbog čega, ni zbog kakve svoje “potrebe”. Međutim, način na koji ćete živjeti, izražavati i održavati svoju ljubav, pripada području svih mogućnosti. Između ostalog, jedan od glavnih ciljeva ove knjige je upoznati vas upravo s tim područjem beskonačnih načina izražavanja ljubavi.

Zašto pisati o ljubavi?

2. poglavlje uvodnog dijela knjige "Ljubav - više nije previše", pod nazivom "Ljubavna predigra"

Nije ljubavnik onaj tko ne voli zauvijek.
Euripid


Možda i nije potreban poseban motiv niti povod da se piše o ljubavi. Ona sama po sebi sasvim dobro služi kao nadahnuće za milijune ispisanih stranica na svim jezicima svijeta.

Ipak, u ovom slučaju, mislim da je dobro da vam objasnim svoje razloge za ovaj pothvat.

Unazad dvadeset i pet godina na ovaj ili onaj način radim kao savjetnik raznim ljudima. Područje mog   djelovanja je na relativnim marginama društvene pozornosti – radi se o osobnom razvoju i poboljšanji kvalitete života. Zapravo, kad malo razmislim, najjednostavniji način da opišem svoj posao je sljedeći: pomažem ljudima da žive bolje. Prenosim im određena znanja i iskustva, često i konkretne tehnike, pomoću kojih oni, više ili manje uspješno, ostvaruju taj cilj.

Između ostalog, dosta velik dio mojeg rada odvija se u okviru osobnih savjetovanja. Po struci sam govorni terapeut, logoped, ali sam kasnijim privatnim školovanjem prešao u područje psihologije, blisko onome što se danas zove “life coaching”. Posebnost mog pristupa je što se u radu koristim i sasvim “alternativnim” metodama poput, recimo, astrologije, ali to je u ovom trenutku nevažno.

Važna je činjenica da već treće desetljeće, gotovo iz dana u dan slušam o ljudskim problemima, saznajem kako razmišljaju i kako postupaju. Analiziram to što čujem, propuštam kroz sebe i u datim okolnostima, koristeći sve što znam, pokušavam savjetovati koji je najbolji mogući smjer djelovanja u tom trenutku. Moja evidencija, koja čak i nije potpuna, jer u vrijeme mojih početaka nije bilo osobnih računala (možete li zamisliti danas to vrijeme?!), govori da sam do sada održao oko 10000 osobnih savjetovanja (da ne bi bilo zabune, radi se o deset tisuća osobnih susreta). To je, u prosjeku, otprilike dva savjetovanja dnevno posljednjih dvadeset godina.

Hm, ako ništa drugo, može se reći da imam vrlo mnogo iskustvo u suočavanju s ljudskim problemima! Vjerujte mi, nema stvari koje nisam čuo tijekom tog vremena i vjerojatno me više ništa u ljudskim životima ne bi moglo iznenaditi.

Ono što vam želim reći je zapanjujuća činjenica da od tih deset tisuća savjetovanja nije bilo ni njih stotinu, dakle ni 1%, tijekom kojih na površinu nisu isplivali ljubavni problemi ovog ili onog tipa. Možda sam čak i pretjerao: jedan posto je previše – vjerojatnije je da se radi o promilu. Dakle, čega sve nema u ljudskim životima!

A i u ljubavi!

Što se tiče ljubavi, moja iskustvena prosudba kaže sljedeće:

•     Nezadovoljstvo postojećom situacijom u ljubavi i odnosima prisutno je u 90% slučajeva.

•     Nezadovoljstvo partnerovim postupcima u nešto manjem, ali još uvijek ogromnom postotku (možda 80% - onih 10% nezadovoljstva otpada na nepostojanje partnera).

•     Nezadovoljstvo brakom, bez obzira na razloge, također vrlo visok postotak, barem 80% onih koji su u braku, sliježu ramenima i kažu: “Ah, što se može, takav je brak.”

Nakon toga slijede nešto niži, ali još uvijek zastrašujući postoci. Preljub, dakle prevara partnera bez njegovog znanja, nije stran otprilke 60% ljudi s kojima sam kontaktirao. Međutim, u nekim slučajevima zasigurno znam da ga je bilo, ali ga osoba nije priznala. Mogu samo nagađati koliko njih zbog neugode ne priznaje takav postupak.

•     Nekih 35% znaju za partnerove “izlete”, pa to toleriraju (uglavnom su to žene) ili ne toleriraju (uglavnom muškarci).

•     Visokih 75% bi željelo nešto drugo, možda drugog partnera ili samo malo više ljubavi, a jednako toliko ima osjećaje prema drugim ljudima, osim svojih partnera, i razmišlja o tome što s njima napraviti – da li ih slijediti ili potisnuti.

•     Također visokih 70% je priznalo svojevrsnu zbunjenost oko ljubavnih osjećaja prema više ljudi istodobno.

No, podaci o katastrofalnom stanju u ljubavnim odnosima dolaze sa svih strana i potvrđuju moja iskustva u savjetničkom radu. Evo pisma kojeg sam primio od jednog liječnika tijekom procesa skupljanja materijala i prepreme za ovu knjigu:

“Uistinu, kada se promatra svijet, nešto nije u redu s ljubavlju. Baš smo nedavno na poslu razgovarali o tome. Gledajući statistike uočili smo da je drugi po redu motiv za ubojstva neriješene, izopačene, pogrešno shvaćene ili pak neostvarene ljubavne veze, kako s muške tako i ženske strane. Zbog toga je to i sve veci 'uzrok' obolijevanja, što izravno, što neizravno. Depresije, pokušaji suicida, spolne bolesti, alkoholizam, neplodnost... samo su neki primjeri razvoja iste problematike.

A da ne govorimo o društvenim vidovima ljubavnih problema poput nemira i razdora u obitelji, napuštene neželjene djece, pedofilije, silovanja, nasilja zbog ljubomore, pobačaja itd.

I dok s jedne strane imamo takvo očitovanje “ljubavi”, s druge strane… evo upravo dok ovo pišem, slušam radio i svaka pjesma je ljubavna; na televiziji je ljubavni film, a nakon njega će sigurno biti bar deset reklama s ljubavnim i seksualnim aluzijama; tisak je pun kojekakvih savjeta i preporuka za ostvarenje 'idealne' veze te izvještaja tko je koga, gdje i kada. Internet je zagušen bezbrojnim spamovima koji nude kojekakva sredstva za 'povećavanje'...
Dakle, vidljiva je potpuna neravnoteža, nerazumijevanje i neznanje o području ljubavi…”

Upravo tako! To je vidljivo svima, a nitko ništa ne čini. Naizgled, svi govore o ljubavi, a zapravo, kad se malo bolje pogleda, svi o njoj zapravo - šute.

Situacija je katastrofalna, alarmantna je malo reći, a ipak mi guramo dalje, po istom starom obrascu. Očigledno su nam potrebne promjene i to temeljite.

U svemu tome, nismo zapravo ni dodirnuli brak kao instituciju i probleme koje ona nosi sa sobom. Podaci o razvodima brakova govore o visokim postocima koji iz godine u godinu rastu. Raste i broj izvanbračnih zajednica, a to znači da ljudi pokušavaju izbjeći pravne probleme koje će imati kad – to se očigledno očekuje – dođe do životnih i ljubavnih problema. Štoviše, čuje se čak i mišljenje da sama institucija, nametanjem svojih obaveza i pravila, može ugroziti osjećaje, pa i to može biti jedan od razloga izbjegavanja bračne zajednice.

Tradicionalisti ističu vrijednost obitelji, a obitelj kakvu poznajemo nam se pred očima raspada. Crkve i religije zazivaju obveze prema Bogu i pokušavaju ljudima usaditi ista stara pravila koja su tijekom svoje tisućugodišnjoj povijesti pokazala da ne vode nikuda. Odnosno, dovela su nas upravo do ovog mjesta na kojem se nalazimo – do snažne i neodgodive potrebe za promjenom.

Znamo li mi uopće što je to ljubav?

I da li je to što živimo u svom životu doista ljubav, ili se radi o nečem drugom što je, nekom nesretnom zabunom, dobilo njezino ime?

Uzroci današnjeg stanja vjerojatno bi se mogli“napipati” u davnim vremenima, na samom početku naše civilizacije, u trenucima prelaska na neravnopravnu podjelu društva, mušku dominaciju, ropstvo, hijerarhiju i autoritativnu religiju. Prije toga, tijekom onoga što povjesničari zovu pretpovijest, ljudska su društva bila drugačije uređena, a po svemu što znam, i ljubavni odnosi su bili drugačiji. Utjecaj ravnopravnosti ili čak prevlasti ženskog načela ostavio je traga i u ljubavi. Sa stajališta naše civilizacije izvorni narodi, ljudi prije nas, bili su nemoralni (vjerojatno su više i slobodnije vodili ljubav), živjeli u grijehu (nisu previše marili za granice obitelji, a seksualnost je bila mnogo češći način izražavanja naklonosti nego što je to danas) i hulili su Boga (koristeći seksualne rituale u obredne svrhe).*

fusnota
* Vidi izvrsnu knjigu Riane Eisler Sveto zadovoljstvo: Seks, mit i politika tijela – novi putevi do snage i ljubavi (Sacred Pleasure: Sex, Myth, and the Politics of the Body--New Paths to Power and Love).


Međutim, saznavajući više o načinu njihovog života* postalo mi je očigledno da su upravo ti ljudi vjerojatno bili mnogo sretniji i zadovoljniji svojim ljubavnim životom, te da promjene koje su nastale dolaskom naše civilizacije ugavnom imaju veze s društvenom, političkom i ekonomskom kontrolom u ime koje je žrtvovana sreća, a i ljubav, običnih ljudi.

fusnota
* U tome su mi pomogle knjige Marije Gimbutas i Rhiane Eisler. Kasnije sam i sam, na svoj način, napisao nekoliko knjiga o neolitskim društvima Stare Europe, od toga su dva romana “Povratak Boginje” i “Duša Stare Europe”.


Osim ovih općih napomena, nije mi najmera davati neke konačne odgovore o tome kako smo se našli u današnjoj situaciji, ali sam siguran da ljubav zaslužuje neka rješenja. Štoviše, suočen s tim problemima, shvatio sam da se njihovo rješenje nalazi na očiglednom mjestu – u ljubavi samoj!

Da biste dobili bolji uvid u proces kroz koji sam prošao, moram napomenuti da se istodobno s profesionalnom zatrpanošću s problemima ljubavnog područja, u meni osobno odvijala drama preobrazbe.
Teško je ukratko, a opet vjerno, opisati što se to događalo tijekom tih godina. Međutim, da nije bilo toga, zasigurno ne bi bilo ni ove knjige, pa je stoga od vitalnog značaja spomenuti da sam većinu različlitih ljubavnih iskustava i odnosa o kojima će govoriti ova knjiga isprobao ili barem na kratko iskusio u svom životu. Ono što nisam, jer vrijeme je ipak ograničeno, opisano je na osnovi iste ljubavne logike, a tek vrlo mali dio na osnovi iskustava drugih ljudi koji su o tome pisali.

Na vrlo ranom stupnju svoje preobrazbe izišao sam iz službenog braka u kojem sam bio. Iskusio sam drugačije vrste odnosa, višestruke veze, nijanse ljubavi i života koji bi bili nemogući unutar klasičnih obrazaca današnjeg društva. Suočen s krizom ljubavi, kako oko sebe, tako i u sebi, jednostavno sam odlučio slijediti ono što sam osjećao duboko u srcu, i usprkos svim granicama, pravilima i obrascima – voljeti više.
Možda zvuči pomalo otrcano, ali shvatio sam da je ljubav, i to mnogo ljubavi, jedina alternativa mržnji i ograničenosti koja danas prevladava u svijetu. Ako je toliko toga u današnjem svijetu zasnovano na odvojenosti, i ako iz toga izviru mnogobrojni problemi, onda ljubav mora biti odgovor i rješenje za njih!
Sad, kad sam to napisao, postalo mi je jasno da su nam to govorili mudri ljudi od pamtivjeka. Ljubav je odgovor na sve naše probleme. Ali, jesmo li pravilno razumjeli sve te mudre, ali i obične ljude koji su nas podsjećali da je “ljubav sve što nam je potrebno”*? Nismo li možda zastranili smatrajući da oni zbore o nečemu vrlo apstraktnom, božanskom ili nebeskom? Nečemu daleko od nas, običnih ljudi?

fusnota
* Popularna pjesma Beatlesa “All You need is Love”.


Međutim, kakva je to ljubav koju nikad nismo vidjeli i koju ne možemo u potpunosti ni osjetiti, a kamoli živjeti u svakodnevnici? I da li je doista ona rezervirana za nebeske sfere i božanska posla? Ili možemo okusiti što je to više u ljubavi, sada i ovdje, bez ograničenja? I to ne apstraktno, razvodnjeno i rasplinuto, već konkretno, među ljudima od krvi i mesa, sa svim njihovim manama srca i neuravnoteženoistima uma?

Ova knjiga je napisana potaknuta energijom višestruke ljubavi. Napisana je kao pionirsko istraživanje potpuno nepozantog područja. Već unaprijed znam da će se suočiti s moralnim dilemam i osudama. Znam da će mnoge odbiti, ali sam siguran da će još više njih privući! Jer, ova je knjiga istinita! Ona govori o istini o nama i u nama. Tu smo istinu pokušali sakriti, sramimo je se, proglašavamo je griješnom i nemoralnom. Ipak, mnogi će se u njoj prepoznati. Bit će oduševljeni što je netko napokon progovorio o onome što duboko skrivamo od sebe samih. Međutim, ne radi se samo o izricanju istine. Radi se i o pomaganju onima koji se nalaze suočeni s tom istinom ne znajuću uopće kuda da ju smjeste i što s njom da rade.

Nakon mnogo godina pokušavanja i suočavanja s vlastitim slabostima (ne mislite valjda da je primjena ljubavi u današnjem svijetu jednostavna i da će proći bez otpora iznutra i izvana?), suočavanja sa slabostima drugih, oklijevanja zbog delikatnosti teme i svih drugih prepreka koje su se našle na putu, odlučio sam da je došlo vrijeme za ljubav. Odlučio sam voljeti više, snažnije i jače čak i od odbijanja i straha koji danas vlada svijetom.

Ovo je knjiga za istinske ljubavnike; za one koji se ne boje ničega.

Nadam se da će ona biti kamenčić koji bi mogao pokrenuti lavinu. Ili možda samo jedna kap u slapu promjene koja je neizbježna. Istodobno, ona bi mogla biti katalizator promjene u onima koji su svjesni tog problema, a ne znaju što bi i kako bi nešto mogli učiniti.

Možda ublaži probleme nekolicini, a vama koji je ovoga trenutka počinjete čitati, mogla bi promijeniti život i otkriti vam svjetove o kojima do sada niste razmišljali. Kako i biste, kad ste živjeli samo u jednom svijetu, koji s ljubavlju baš i nema mnogo veze, osim u smislu nedostižnog ideala?!

Iako sam zbog stanja stvari primoran u najvećoj mjeri pisati o drugačijim oblicima ljubavi, nemojte misliti da zagovaram neki od njih! Prisjetite se prava na izbor – moja je namjera opisati drugačije mogućnosti, tako da svatko može izabrati ono što mu najviše odgovara.

Moguće je, pa čak i vjerojatno, da će vas sadržaj ove knjige potaknuti da počnete razmišljati o tome što stvarno želite. I to je dobro. Jer, mnogo je toga u nam što je strano ljudskoj prirodi, a ipak poželjno društvu u kojem živimo. Mnoge naizgled “naše” želje uopće nisu naše, već su rezultat društvene indoktrinacije i manipulacije. Neće biti ništa lošeg u tome ako odbacite ili barem preispitate neke od tih želja. Štoviše, postat ćete svjesniji svog vlastitog položaja i svojih vlastitih osjećaja.

Kako god bilo, ni za trenutak nemojte pomisliti da postoji jedan jedini ispravni odgovor na pitanje ljubavi! U takvom ljubavnom jednoumlju živimo već predugo, pa je vrijeme da se to promijeni. Na kraj pameti mi nije zamijeniti jedno jednoumlje (recimo ideal serijskog jednoljublja) s drugim jednoumljem (primjerice obaveznim višeljubljem). Upravo suprotno, želim vam ukazati na raznolikost ljudskih osjećaja, a onda i načina života koji proizlaze iz tih osjećaja. Želim vam ukazati na činjenicu da su ljudi umjetnici ljubavi, a da ih je postojeći društveni obrazac pretvorio u uniforimirane prozvođače jednog jedinog, društveno prihvatljivog proizvoda, koji najčešće s ljubavlju nema nikakve veze.

Za mene osobno, odgovor na pitanje ljubavi nalazi se u naslovu knjige: VIŠE. Nisam prvi koji smatra da je jedini odgovor na probleme u ljubavi – još više ljubavi!* Međutim, problem je u tome što većina ljudi danas o tome nije nikad ni razmišljala, a kamoli svoj život prilagođavala nekim drugim ljubavnim mogućnostima.

fusnota
* "Nema lijeka za ljubav, osim voljeti još više.", Henry David Thoreau.


Ne želim vam nametnuti neke točno određene odgovore, iako želim da razmislite o drugačijim mogućnostima. Potruditi ću se ukazati vam na mnogostrukost ljubavi, a stoga i na njenu jedinstvenost. Jer, ako se ljubav može izraziti samo na jedan način, teško da ju se može nazvati jedinstvenom, zar ne?
Stvarnost je mnogo ljepša i mnogo životnija od toga. Ljubav se izražava na bezbroj načina – na onoliko njih koliko ima ljudi na ovome svijetu. Iz nekih neobičnih razloga, koji su interesu održanja društvene hijerarhije, a ne u interesu ljubavi, kao društvo smo odabrali više-manje jedan način, te činimo sve da sebe prilagodimo njemu, umjesto da naša jedinstvenost oblikuje umjetnost naše ljubavi.

Moj je cilj otvoriti vam oči za te činjenice te ukazati na neke od načina kako ćete jedinstvenost svoje ljubavi pretvoriti u životnu praksu. Usput bismo mogli riješiti neke od najbolnijih osobnih problema današnjice – ljubomoru, posesivnost, patnju, razočaranje, međuovisnost i mnoge druge osjećaje i pojave koje naizgled prate ljubav, ali s njom, zapravo, nemaju ničeg zajedničkog.

Odgoj koji ne potiče ljubomoru

Preneseno s bloga: Polyamory in the News
prevela: Ivana Rogošić

Antropološke studije koje govore o ljubomori kao naučenoj reakciji, ne odnose se samo na seksualnost i odnose. Najnovija je s Univerziteta Notre Dame: Istraživanja pokazuju da način na koji su naši daleki preci odgajali djecu, stvaraju temelje moralnosti i suosjećanja, piše Susan Guibert.

Jeste li ikad sreli maleno dijete koje se čini prirodno suosjećajnim i koje brine o osjećajima drugih? Dijete koje surađuje i ne zahtijeva da sve bude po njegovom?

Ako jeste, po svemu sudeći, njegovi su ga roditelji mnogo nosili i mazili; najvjerojatnije je hranjeno majčinim mlijekom; po svoj je prilici spavalo s roditeljima i hrabrilo ga se da se igra vani s drugom djecom... To pokazuju rezultati novog istraživanja sa Univerziteta Notre Dame.

Tri nove studije profesorice psihologije sa Notre Dame, Darcie Narvaez, pokazuju da su način podizanja  djece u davnim lovačko-sakupljačkim društvima (99% ljudske povijesti) u uskoj vezi s boljim mentalnim zdravljem, većom empatijom i razvojem svijesti te većom inteligencijom kod djece.

"Naše istraživanje pokazuje da se korijeni moralnog funkcioniranja oblikuju rano u životu, u dobi dojenčeta, i da ovise o kvaliteti osjećaja unutar obitelji te podršci okoline. Tri istraživanja uključuju promatranje roditeljske prakse trogodišnjaka, longitudinalno istraživanje na koji je način određena praksa podizanja djece povezana s rezultatima unutar nacionalnog projekta prevencije zlostavljanja djece, te usporedbu različitih odgoja majki u Americi i Kini. Unutar longitudinalnog istraživanja napravljen je pregled činjenica proizišlih iz studije drugog Notre Dame psihologa, Johna Borkowskog, koji se specijalizirao za utjecaj zlostavljanja i zanemarivanja djece na njihov razvoj."

Rezultati tri studije koje je napravila Narvaez, kao i rezultati drugih istraživača širom svijeta, biti će predstavljeni na konferenciji u Notre Dame-u u listopadu pod naslovom „Ljudska priroda i rana iskustva: Okolina Evolucijske Prilagodbe“

"Način na koji danas odgajamo djecu sve više lišava tu djecu onoga što vodi njihovom blagostanju i razvoju moralnog osjećaja“, kaže Narvaez.

Narvaez tvrdi da postoji šest dobrih značajki odgoja djece koje su bile nazočne kod naših dačlekih predaka:

•    Mnogo pozitivnog dodira – dakle nikako tjelesno kažnjavanje – gotovo neprekidno nošenje, maženje i držanje

•    Brz odgovor na djetetove nemire i plač. Dijete se ne može „razmaziti“. Ovo znači ispunjavanje djetetovih potreba prije nego se ono uznemiri i mozak mu preplave otrovne tvari. "Toplo maženje puno ljubavi održava djetetov mozak smirenim u godinama dok on oblikuje njegovu osobnost i njegove reakcije na svijet", kaže Narvaez.

•    Dojenje, idealno do 2. ili 5. godine. Djetetov imunološki sistem ne oblikuje se potpuno sve do 6. godine, a majčino mlijeko osigurava njegov gradivni materijal

•    Brojni odrasli roditelji – ljudi osim mame i tate koji također vole dijete.

•    Slobodna igra s prijateljima različitih godišta. Studije pokazuju da su djeca koja se dovoljno ne igraju podložnija ADHD-u i ostalim sindromima narušenog mentalnog zdravlja

•    Prirodno rođenje, koje majkama daje hormonalnu podršku koja im omogućuje da se brinu za novorođenče

Prema Narvaez, Amerika (a vjerojatno i svijet, prim. ur.) je na silaznoj putanji glede osiguranja ovih karakteristika. Umjesto da ih se nosi na rukama, novorođenčad više nego ikad ranije provodi vrijeme u raznim nosiljkama, sjedištima ili kolicima. Samo 15% majki doje djecu, i to tek godinu dana, mnogočlane porodice su se razbile, a slobodna igra koju roditelji dopuštaju dramatično se smanjila od 1970-tih godina do danas.

"Na sve strane se čuju savjeti poput upotrebe nadomjestaka za majčino mlijeko, izolacije dojenčadi u njihove vlastite sobe, ili uvjerenja da će prebrza reakcija na bebin plač „razmaziti“ dijete“, kaže Narvaez.

Bilo da se radi o posljedicama ovih modernih praksi ili rezultatima nekih drugih sila, rezultati istraživanja pokazuju da su zdravlje i blagostanje američke djece gori nego prije 50 godina: među mladima postoji epidemija tjeskobe i depresije; agresivno ponašanje i delikventnost kod djece su u porastu; a empatija, ta podloga suosjećajnog moralnog ponašanja, sve je manja i manja među učenicima srednjih škola.

"Sva ova pitanja zaokupljaju me kao istraživača moralnog razvoja“, kaže Narvaez. "Djeca koja ne dobiju neophodnu emotivnu brigu u ranim danima, pokazuju tendenciju usmjerenosti prema sebi. Nemaju na raspolaganju emocije povezane sa suosjećanjem u istoj mjeri u kojoj ih imaju djeca odrasla u toplim obiteljima punim razumijevanja."

Pojavnost višeljublja i stavovi kod odraslih

Rezultati ankete u okviru pripreme knjige
"Ljubav – više nije previše"

UVOD

U okviru pripreme za knjigu "Ljubav – više nije previše" A.P. Kezelea pojavila se potreba za kratkom anketom koja bi pokušala utvrditi i kvantificirati tri pojave: poznavanje pojma višeljublje, pojavu višeljubnih osjećaja i praksi, te spremnost prihvaćanja višeljublja na osobnoj i društvenoj razini.

A.P.Kezele je kao savjetnik obavio desetak tisuća savjetovanja iz kojih je jasno da se najveći broj savjeta traži upravo na području ljubavi, bilo zbog pojave drugih osoba, nezadovoljstva s postojećom vezom, nemogućnosti ostvarenja odnosa u okviru vlastitih očekivanja.

Za očekivati je da će se osjećaj višeljublja pojaviti kod većine osoba barem jednom u životu, da nije stran ljudskoj praksi, no postavlja se pitanje u kojoj mjeri mu se ljudi prepuštaju; da li su ga javno spremni priznati i društveno prihvatiti.


METODA I STRUKTURA PROVOĐENJA ANKETE

Budući da anketa zalazi u intimno područje ljubavnih odnosa, te je za takvu vrst istraživanja potrebno ozračje povjerenja kako bi se ispitanici osjećali dovoljno sigurni iskreno odgovoriti, odlučeno je da se podaci prikupe koristeći bazu korisnika izdavačke kuće "Dvostruka duga".

-    na više od 2.000  e-mail adresa odaslan je e-mail s pozivom za sudjelovanje u anketi o višeljublju, s naputkom da zainteresirane osobe pošalju povratni e-mail i zatraže upitnik
-    prikupljeno je ukupno 428 upitnika, od čega 397 iz Hrvatske, 29 iz Slovenije, dok su 2 bila popunjena svega trećinu i time eliminirana
-    kako bi se dobio reprezentativan uzorak, odbrana je hrvatska skupina muškaraca i žena dobne starosti 25-55 godina, te je dobiven konačni uzorak:

Prikupljanje podataka provedeno je tijekom srpnja i kolovoza 2008 godine. Ispitanicima je bila ponuđena potpuna anonimnost, te su ispunjene upitnike mogli anonimno vratiti poštom na adresu "Dvostruke duge". Međutim, čini se da tome nisu pridavali toliki značaj, te je čak 361 ispunjeni upitnik bio vraćen direktno putem e-maila, dok je svega 67 upitnika stiglo poštom.

Prikupljeni upitnici zatim su bili isprintani,  bez imena, i numerirani rednim brojevima, te prenijeti u kompjutor za daljnju obradu u excelu.

Napomena:
Kod interpretacije podataka bitno je uzeti u obzir da uzorak nije reprezentativan prema obrazovanju, većina ispitanika ima završenu VSS, njih 66%. Također, izdavačka kuća "Dvostruka duga" specijalizirana je za literaturu iz područja samo-pomoći, te je njena baza korisnika, a time i dobiveni uzorak, obojen tim interesom, to jest radi se o ljudima koji svjesno pristupaju promjenama u svom životu.

REZULTATI

1.) Znate li što znači izraz višeljublje?

S pojmom višeljublje upoznato je 73% ispitanika. Prema dobnim skupinama i spolu, muškarci 35-55 godina pokazali su veće poznavanje izraza višeljublje u odnosu na ostale dobne skupine, njih 85% odgovorilo je potvrdno. 

1.b.) Ako da, napišite što za vas osobno znači izraz višeljublje?

Većina ispitanika, od njih 73% koja su potvrdno odgovorila na pitanje o značenju izraza višeljublje, jasno definira višeljublje kao ljubav prema više osoba istovremeno.


2.) Višeljublje za vas ima sljedeću konotaciju?

2a.) Kratko obrazložite svoj odgovor:

Ispitanici koji su potvrdno odgovorili na poznavanje izraza višeljublje, uglavnom su pokazali ili pozitivan ili  neutralan stav prema višeljublju (ukupno 73%), bilo zbog toga jer smatraju da su ljubav i ljubavni osjećaji sami po sebi pozitivni, ili pak iskazuju toleranciju za druge ljude i njihove višeljubne odnose. Izrazito negativnog stava nije bilo.

Ispitanici koji imaju pozitivan ili izrazito pozitivan stav o višeljublju smatraju da je ljubav sama po sebi lijep, prirodan i pozitivan osjećaj i da joj ne bi trebalo postavljati ograničenja, te da bi ljudima vodili ispunjeniji život ukoliko bi se slobodno moglo ljubiti više osoba.

Ispitanici koji su odgovorili neutralno, uglavnom osobno ne priželjkuju takvo iskustvo, ali razumiju da se takve situacije mogu dogoditi, i da se događaju, te ih ne smeta ako drugi provode praksu višeljublja ("tko voli, nek izvoli").  Također, naglasak na odgovornom ponašanju u okviru višeljubljnog odnosa ističu kao važan faktor.
Negativan stav izrazili su uglavnom ispitanici koji višeljublje ne smatraju ispravnom i moralnom praksom, te nisu uvjereni u mogućnost postojanja iskrenih, dubokih i odgovornih osjećaja spram više osoba.


3.) Da li vam se ikada dogodilo da imate ljubavne osjećaje za dvije ili više osoba istodobno?
 

 Velika većina ispitanika, nih 74%, potvrdno je odgovorilo na pitanje o pojavi ljubavnih osjećaja za dvije ili više osoba istodobno tijekom vlastitog života. Kod muškaraca dobne skupine 35-55 godina taj postotak je veći i iznosi 85%.


3.a) Ako da, što ste učinili?

Ispitanici koji su potvrdno odgovorili na pitanje o pojavi višeljubnih osjećaja u vlastitom slučaju, njih 40% upustilo se u odnos, dok 15% nije ništa poduzimalo.

Prema spolu,  37% muškaraca se upustio u odnos, dok su žene to učinile u 41% slučajeva.
Također, kod muškaraca je češće prisutno koketiranje takvim slučajevim , što čini njih 20%, dok žene koketiraju manje, u 13% slučajeva, te se rađe prepuštaju razmišljanju o potencijalnom odnosu, u 26% slučajeva.


3.b) Da li je vaš tadašnji partner/partnerica znao/znala za vaše isjećaje?

U slučajevima kada se kod jednog partnera pojavio višeljubni osjećaji, 28% partnera/partnerica znalo je za to.   
U slučaju muškaraca to je bilo u 33% slučajeva i to kod dobne skupine 25-35 godina 36%, te čak 44% kod dobne skupine 35-45 godina. Kod žena, partneri su znali za višeljubne osjećaje u 26% slučajeva, kod dobne skupine 35-45 godina u većem postotku od 33%.

4.) Da li vam se ikada dogodilo da ste imali seksualne odnose s dvije ili više osoba u istom razdoblju?

Kada je riječ o seksualnim odnosima s dvije ili više osoba u istom razdoblju, 43% ispitanika potvrdno je odgovorilo da je imalo takvo iskustvo. Kod ovog pitanja ne postoje značajne razlike po spolu i dobnim skupinama.



4.a) Ako da, da li je vaš tadašnji partner/partnerica znao/znala za vaše aktivnosti?

20% ispitanika tvrdi da je njihov tadašnji partner/partnerica znao/la za seksualne odnose s drugim ljudima.

Kao rezultat svih odgovora na pitanja 4 i 4.a. može se zaključiti sljedeće:

-    57,9% ispitanika vjerno je svom partneru
-    33,6% ispitanika čini preljub
-    8,5% ispitanika upoznalo je partnera sa seksualnim odnosima s drugim ljudima (napomena: iz istraživanja nije moguće zaključiti da li se radi o svjesnom i iskrenom dogovoru s partnerom, vlastitom priznanju ili slučajno otkrivenom preljubu)


5.) Da li biste mogli prihvatiti višeljublje kod svog partnera/partnerice?

Kada je riječ o prihvaćanju višeljublja kod svojih partnera/partnerica, to je spremno učiniti 31% ispitanika.
Spremnije su osobe koje su i same imale seksualno iskustvo s dvije ili više osoba u istom razdoblju. Muškraci koji su imali takvo iskustvo, spremno je prihvatiti višeljublje svojih partnerica u 46% slučajeva, dok žene s takvim iskustvom spremne prihvatiti višeljublje svojih partnera u 54% slučajeva.

Kod muških osoba koje nisu imale višeljubno seksualno iskustvo, njih 29% prihvatilo bi višeljublje svojih partnerica, dok bi ženske osobe, također bez višeljubnog seksualnog iskustva, prihvatile u samo 14% slučajeva.

5.a) Ako ne, zašto ne?

Osjećaj nedovoljnog poštivanja i nedovoljne ljubavi, uz ljubomoru/posesivnost navode se kao glavni razlozi.
Kada gledamo po spolu, tada muškarci veći naglasak stavljaju na osjećaj nedovoljnog poštivanja i osjećaja da je kraj, a manji naglasak na ljubomoru/posesivnost i osjećaj nedovoljne ljubavi. Kod žena je pak obrnuto, osjećaj nedovoljne ljubavi i ljubomora/posesivnost imaju veću težinu kao razlog za neprihvaćanje višeljublja kod svog partnera.

6. Što mislite, što je najveći problem da neka osoba prihvati višeljublje kao jednu od mogućnosti ljubavnog, obiteljskog i seksualnog života?

Mlađa populacija ispitanika 25-35 godina glavni naglasak problema stavlja na pojavu vlastitih negativnih osjećaja ljubomore, posesvnosti, osjećaja nesigurnosti i zapostavljenosti, straha od gubitka i napuštenosti, s kojima bi se osoba trebala suočiti i riješiti ukoliko započne višeljubni odnos. Kod manjeg broja ispitanika prisutna je sumnja da li višeljubni odnos može biti do kraja ispunjavajući za sve strane ili pak uvijek netko od sudionika pati u tom odnosu.

Kao drugi razlog navode društvenu neprihvatljivost, krute tradicijski običaje i odgoj. Međutim, čini se da za ovu dobnu skupinu društveno neodobravanje višeljubnih odnosa predstavlja problem s kojim bi se mogli nositi ukoliko bi uspjeli riješiti prepreke vezane za vlastite osjećaje.

-    "strah od gubitka, napuštenosti i na kraju i osuda društva"

-    "svatko želi biti poseban, individualiziran, dovođenjem treće ili četvrte osobe gubi se posebna povezanost"

-    "ljubomora, posesivost, i nemogućnosti shvaćanja da je moguće voljeti više ljudi istovremeno"

Starosna grupa 35-45 godina također navodi kao problem vlastite osjećaje ega, ljubomore, nesigurnosti, neizvjesnosti i gubitka partnera pred trećom osobom u smislu vremena, emocija, posebnosti. Međutim  izraženije je iskazana posesivnost prema partneru i to u smislu čvrstog zastupanja monogamonog odnosa kao izbora  unutar kojeg je minimalizirano suočavanje s vlastitim i društvenim ograničenjima.

Odgoj, tradicija, društvene norme spominju se kao problem u manjem broju slučajeva, ali kao nešto sto u određenoj mjeri treba i slijediti. Manja je fleksibilnost izlaska iz zadanih društvenih normi.

-    "Mislim da smo svi svjesni činjenice da smo višeljubne osobe, ali smo svjesno opredjeljeni za samo jednog partnera, a ne više njih kao pokazatelj potpune predanosti i spremnosti za zajedničko životno putovanje."

-    "Odgoj, pripadnost određenoj vjeri, poštovanje sebe, svog partnera i svoje veze, bez želje da se partner dijeli s nekim, nepotrebnost trećeg, četvrtog, n-tog dodatnog partnera jer je jedan sasvim dovoljan i ispunjava sve potrebe i želje"

-    "Ljubomora, posesivnost, potreba da se bude na prvome mjestu"

Dobna skupina 45-55 godina glavni naglasak problema stavlja na društvene norme, tradiciju i stavove okoline. Višeljubni odnosi kao mogući općeprisutan oblik u društvu teško im je zamisliv, te postoji sumnja u njegovu ispravnost.

Kao i kod drugih dobnih skupina, navodi se i problem suočavanja s  negativnim osjećajima ukoliko bi se pojavila treća osoba u odnosu: ego, ljubomora, nedostatak samopouzdanja, te možda ponajviše strah od napuštanja.

-    "tradicionalani odgoj duboko je ukorijenjen u ovom društvu i teško bi ga bilo mijenjati"

-    "strah od osude vlastitog ili poruge u slučaju partnerovog višeljublja. Manjak samopouzdanja, strah da ću dobivati manje ljubavi ili da će ljubav prestati"

-    "neprihvaćanje od strane društva, ne postojanje prave ljubavi u takvom obiteljskom i seksualnom stilu"

7. Što mislite, što je najveći problem da društvo u cjelini prihvati višeljublje kao jednu od mogućnosti ljubavnog, obiteljskog i seksualnog života?

Kao najveći problem navodi se naše nasljeđe, duboko ukorijenjena društvena pravila temeljena  na tradicionalnom pogledu na svijet, unutar kojih su ljudi naučili živjeti. S jedne strane utkan je kršćanski svjetonazor koji ne odobrava različite odnose od monogamnih, a samo društvo ispitanici vide kao konzervativno, nedovoljno tolerantno, ispunjeno predrasudama te nesposobno za promjenu, poglavito najmlađa dobna skupina 25-35 godina.

Preoblikovanje ili nepostojanje  postojećih društvenih pravila i normi smatra se da bi dovelo do nepostojanja reda a time i kontrole, ljudi bi se teže snalazili po pitanju očinstva, podjele odgovornosti među partnerima, postojanja iskrenih osjećaja – bojazan od "anarhije u emocionalnom smislu".

-    "Društvo kao cjenina nije u mogćnosti prihvatiti takav stil, predugo je gradilo ovaj kao jedini ispravni"

-    "Svijest većine nas je još uvijek takva da ne znamo konstruktivno iskoristiti slobodu. Čini se da se uz ograničenja i zidove osjećamo sigurnije"

-    "Duboko ukorijenjena društvena pravila i norme čije se značenje dodatno pojačava kroz vjerske aspekte. Kolektivna netolerancija prema ''drugačijima''

-    "Nesvjesnost društva kao cjeline, zatvorenost i strah od novih iskustava i odnosa...religijska suputanost...slobodni pojedinci nisu dobar materijal za manipuliranje"

8.) Da li biste svom djetetu dopustili da bude višeljubna osoba?

77% ispitanika dopustilo bi svom djetetu da bude višeljubna osoba. Manje sklona dobna skupina su muškarci 25-35 godina, njih 65% dopustilo bi svom djetetu da bude višeljubno.

9.) Da li biste tolerirali nazočnost višeljubne obitelji u svom susjedstvu (nekoliko odraslih osoba s djecom)?

90% ispitanika toleriralo bi nazočnost višeljubne obitelji u svom susjedstvu. Gledano po spolu, muškarci su generalno nešto manje tolerantni u odnosu na žene i to ponajviše u dobnoj skupini 25-35 godina, njih 70% odgovorilo je potvrdno, dok u dobnoj skupini 35-45 potvrdno je odgovorilo 85% muškaraca. Kod žena primjećen je nešto manji postotak  potvrdnih odgovora u dobnoj skupini 25-35 godina, i to 88%.

10.) Da li biste podržali ozakonjenje višeljubne zajednice i sva prava koja iz tog proizlaze?

65% ispitanika podržalo bi ozakonjenje višeljubnih zajednica, međutim postoje značajne razlike po dobnim skupinama.

Muškarci 25-35 godina daju najmanju podršku, u 50% slučajeva. Žene dobne skupine 25-45 godina, podržale bi ozakonjenje u 60-63% slučajeva. Unutar ostalih dobnih skupina podršku pruža preko 70% ispitanika.


ZAKLJUČAK

Višeljubni osjećaji javili su se kod velike većine ispitanika - 74%, i to neovisno o njihovom pozitivnom ili negativnom stavu prema višeljublju ili pak odluči upustiti se u praksu višeljubnog odnosa. Kada je riječ o višeljubnoj seksualnoj praksi koja je prisutna kod 42% ispitanika, ona se uglavnom ne provodi u dogovoru s trenutnim partnerom.

Ispitanici su svjesni prisutnosti višeljublja u društvu i ispunjenja koje bi ono moglo donijeti ukoliko bi se slobodno prakticiralo, međutim ne vide način i rješenje u svladavanju prepreka na osobnoj razini (negativni osjećaji), niti na društvenoj razini (društveno neprihvaćeno). U ovom trenutku, problemi s kojima bi se suočili izgledaju preveliki iz njihove perspektive, te se većina ispitanika i ne upušta u višeljubne seksualne odnose, njih 58%, niti je spremno prihvatiti višeljublje kod svojih partnera, njih 68%.

Što se tiče tolerancije i prihvaćenosti višeljubnih skupina u vlastitoj okolini (pitanja 8, 9 i 10), pokazana je zavidna tolerancija. Međutim, s obzirom na obilježja uzorka, za pretpostaviti je da ovaj uzorak iskazuje veću razinu prihvaćanja kao i izraženiji pozitivan stav prema višeljublju (pitanja 2 i 2a) nego bi to dobili iz uzorka koji bi po svim atributima bio reprezentativan za hrvatsko stanovništvo.

Tekst: Linda Vrljevac

Seks u Zoru, Nova kultura i korijeni višeljublja

Članak je objavljen na blogu Polyamory in the news
Prevela Ivana Rogošić

Nedavno sam se vratio (piše Alan, autor bloga), oduševljen i zapanjen, sa desetodnevnog ljetnog kampa Mreže za Novu kulturu, održanog u planinama zapadne Virginije.  Ljetni kamp su uglavnom organizirali kulturološki aktivisti Michael Riosa i Sarah Taub, dobro poznati u svijetu višeljublja. Oboje dolaze iz svijeta službene znanosti. Ljetni Tečaj je eksperiment – vrsta kulturološkog "pokusnog šumskog uzgoja" stvorenog da istraži nove modele ljudskog povezivanja utemeljene na radikalnoj transparentnosti, komunikaciji, povjerenju, intimnosti i vlastitoj odgovornosti.
Vrijeme u ljetnom kampu uglavnom je posvećeno različitim radionicama unutar kojih se gore navedene vrijednosti stvaraju, izlažu i podvrgavaju testu – neka vrsta laboratorijskih vježbi za stvaranje zajednice.

Mjesto djelomično nudi opciju slobodnog izbora po pitanju (raz)odjevenosti. Od polaznika se očekuje da zajednički stvaraju iskustvo kampa, u prilagodljivom ozračju znatiželje, osobnog izbora i ne-vezivanja za posebne ishode.

I to funkcionira! Pokret Nove kulture raste i širi se. U korijenu njegove uspješnosti nalazi se proces grupnih sastanaka poznat kao ZEGG Forum. Ovaj se proces razvio tokom tri dekade u Njemačkoj ZEGG zajednici kao kutak za intimna povjeravanja, jačanje povjerenja, te prepoznavanje i rad na konfliktima nastalim u zajedničkoj plemenskoj strukturi. Praksa Foruma širi se među sličnim zajednicama u Sjedinjenim Državama.

Ljetni kamp je pohađalo oko 80 ljudi iz različitih sredina. Mada događanja unutar Nove kulture nisu eksplicitno višeljubna, barem polovica ljudi je bila višeljubna, nerijetko i aktivno unutar grupe. Vratio sam se zaslijepljen, radostan, prepun strahopoštovanja i uvjeren da sam pronašao svoje pleme – i da sam iskusio način života za kojega osjećam da sam rođen.

To mislim doslovno. Dan za danom bio sam pun energije i pažnje za koje nisam ni znao da ih posjedujem. Osjećao sam se smireno, sretno, entuzijastičan glede pridruživanja grupama (podjela posla služi jednako izgradnji zajednice kao i smanjenju troškova) i glede zajedničkog stvaranja dobrih stvari za moje nove prijatelje.

Osjećao sam da je upravo to način života za kojega sam stvoren.

Kad sam se vratio kući, čekala me knjiga koja je točno objašnjavala razloge zbog čega je to tako.

Knjiga Seks u Zoru: pretpovijesno porijeklo suvremene seksualnosti, Christophera Ryana i Cacilde Jetha, zaokuplja pažnju službenih medija dospjevši na listu najprodavanijih knjiga New York Timesa. Lepršavim jezikom i brojnim detaljima ona tumači zbog čega su ljudi širom svijeta neuspješni u monogamnim vezama. Također ispituje korijene ljudske prirode u drugim bitnim aspektima.

Središnja postavka: Posljednjih milion godina uglavnom smo živjeli kao lovci-sakupljači evolutivno oblikovani da obitavamo u „ponosno ravnopravnim“ zajednicama dijeleći hranu, dobra i partnere, te zajednički podižući djecu. Među lovcima-sakupljačima bilo je
(i danas toga ima, na mjestima gdje su ovakve kulture preživjele više manje netaknute) veoma malo osobnog vlasništva; tek nekoliko razlika u seksualnim ulogama; neopterećenog ulaženja u odnose, nove odnose i višestruke odnosa podjednako na inicijativu muškaraca i žena; javnog a ponekad i grupnog seksa; te u većini vremena začuđujuće laganog rada neophodnog da bi čovjek bio sit i zadovoljan.

Pojava poljoprivrede, oko 8000 pr. Kr., promijenila je sve. Ljudi su se našli zaglavljeni u svijetu za kojeg doslovno nisu bili rođeni ni odgajani – s utvrđenim zajednicama dovoljno velikim da se unutar njih svi nisu mogli intimno poznavati; viškom hrane koji je vodio gomilanju posjeda, bogatstva i moći; produbljenim klasnim razlikama; i što je naročito važno za odnose među spolovima, željom da se imanje ostavi vlastitim znanim krvnim potomcima.

No, toliko od mene. Ryan sam daje sažetak svoje knjige u članku na CNN stranici (29.srpnja 2010.):


Monogamija je neprirodna za našu seksi vrstu

Christopher Ryan, posebno za CNN

(CNN) – "Seizmičke kulturološke promjene prije otprilike 10,000 godina učinile su istinitu priču o ljudskoj seksualnosti toliko subverzivnom i prijetećom da su je stoljećima religijski autoriteti ušutkivali, fizičari od nje stvarali nešto bolesno, znanstvenici sistematski ignorirali, a moralizatorski raspoloženi terapeuti zataškavali.

Posljednjih desetljeća rasprava oko evolucije ljudske seksualnosti podržava samo dvije opcije: ljudi su se razvili bilo u monogamne ili u višeljubne pojedince. Ova iscrpljujuća rasprava općenito se svodila na zagovaranje teze prema kojoj se za žene tvrdilo da evolucijski tragaju za domaćim ognjištem što će im ga omogućiti muškarci, a za muškarce da svaki potajno čezne imati vlastiti harem. Rečeno nam je da je borba među spolovima naša urođena karakteristika.

Parovi koji su se obraćali terapeutu da im pomogne proći kroz neizbježno bojno polje braka po svoj su prilici primili zbunjujuću poruku da je dugoročno vezivanje urođeno svim vrstama, no da se oko braka svejedno treba mnogo truditi.

Naravno, takva poruka je problematična jer nemamo nijedan razlog za vjerovanje kako je monogamija prirodna za ljudska bića. Zapravo su evolucijske snage milionima godina kultivirale ljudski libido dotle da je postalo vjerojatno kako je naša vrsta najseksipilnija na planetu.

Većina naših predaka podjednako su dijelili hranu, dojili svoju i tuđu novorođenčad, imali malo ili ništa privatnosti od drugih, te ovisili jedni o drugima za svakodnevno preživljavanje. U našem se svijetu sve uglavnom vrti oko privatnog vlasništva i osobne odgovornosti, u njihovome se svodi na međusobno povezivanje i međuovisnost. To može zvučati kao New Age idealizam, ali taj sistem nije ništa plemenitiji od bilo koje druge police osiguranja….

Istraživanja primata, te antropološka, anatomska i psihološka istraživanja sva vode do istog zaključka: ne-posesivna, skupna seksualnost bila je ljudski standard sve do nastanka poljoprivrede i privatnog vlasništva prije 10,000 godina, a to predstavlja oko 5% razdoblja čovjekove povijesti na Zemlji. Dvije vodeće vrste najbliže čovjeku pružaju dodatni – ako ne i posramljujući – dokaz istinitosti ove vizije. Ženske čimpanze u doba ovulacije imaju odnose dvanaestak puta na dan, nerijetko sa svim raspoloženim mužjacima, dok majmun bonobos slavno uživa u čestom grupnom seksu koji opušta i oslobađa od potrebe za sukobljavanjem sve one koji u njemu sudjeluju.

Ljudsko tijelo priča istu priču…."

Ryan je dao mnogo intervjua. Evo jednoga sa Salonoma (27.lipnja 2010.)


"Seks u Zoru" : zbog čega je jednoljublje suprotno našoj naravi

Pitanje: Oslikali ste mračnu sliku bračnog stanja na Zapadu, pogotovo u Sjedinjenim Državama. Što je to što brak čini tako lošim?

Odgovor: Brak na Zapadu ne stoji baš najbolje zato što se izravno suprotstavlja evolucijskoj stvarnosti naše vrste. U knjizi tvrdimo kako je najbolji način za učvršćenje bračne stabilnosti, koja je u modernom svijetu bitan dio ukupne društvene stabilnosti, razvoj tolerantnijeg i realističnijeg shvaćanja ljudske seksualnosti; objašnjavamo kako je ljudska seksualnost iskrivljena našom suvremenom koncepcijom braka….

Pitanje: Jedna od središnjih tvrdnji većine biološko-genetskih teorija je da će životinje potrošiti više energije štiteći one s kojima su genetski povezani – braću, roditelje, potomke – nego one s kojima to nisu. Zašto se to ne moglo odnositi i na ljude?

Odgovor: U prirodi postoji toliko mnogo izuzetaka ovom pravilu … Uz to, što se tiče životinja koje su bliskije čovjeku, kad pogledate bonobose i njihove promiskuitetne veze, mužjaku je nemoguće znati koji potomci su njegovi biološki a koji to nisu. Stoga je naprosto nemoguće naći dokaze koji bi poduprli tvrdnju da je našim vrstama urođena briga oko biološkog roditeljstva.

Ne sumnjamo u to da ljudi međusobno stvaraju posebne odnose – to možemo vidjeti čak i kod čimpanzi i bonobosa, kao i kod ostalih primata – no takav odnos ne povlači nužno za sobom seksualnu ekskluzivnost. Ljudi nas optužuju da smo protiv ljubavi, ali mi samo tvrdimo kako je inzistiranje na tome da ljubav i seks moraju ići zajedno, pogrešno.

Pitanje: Dakle ako monogamni brak nije pravo rješenje, što onda jest?

Odgovor: Ne nudimo nikakvo "pravo" rješenje. Čak ni mi sami ne znamo što bismo učinili s ovom informacijom. Putem knjige pokušavamo ljudima pružiti točniji osjećaj o tome odakle dolazimo, zbog čega smo ovakvi kakvi jesmo i zašto svi osjećamo da su određena područja života sasvim pogrešno uređena….

Mi se zapravo nadamo da ćemo potaknuti više tolerancije i otvorenije diskusije o seksualnosti i braku među ženama i muškarcima; kao i uviđanje da brak nema veze sa seksom. Brak je povezan s nečim daleko dubljim i trajnijim nego što je to seks, naročito ako imate djecu. Činjenica da se u Americi ljubav i seks uporno miješaju i da se očekuje da strast traje zauvijek, vodi do goleme patnje koju smatramo tragičnom i nepotrebnom.


Iz intervjua iz kanadskog Globe and Mail-a  (29. srpnja 2010):

Pitanje:Završili ste spominjući dugotrajan trostruki odnos – Scott, Larry i Terisa (Greenan, član javno poznate višeljubne obitelji u Seattle-u). Mislite li da je ljudima u otvorenim vezama bolje? Mnogo toga u knjizi kao da je posvećeno tome da obezvrijedi monogamni brak...

Odgovor: Ne mislim da mi obezvređujemo monogamni brak. Mislim da obezvređujemo laž o tome da je monogamni brak urođen Homo sapiensu. To je ono što mi uporno hoćemo razjasniti…  Nikada mi ne bi palo na pamet obezvrijediti ljude koji odluče odbaciti sve ostale i ići do kraja sa samo jednom osobom…. Ne kažemo da svatko mora biti višeljuban ili prakticirati grupni seks….


U Lemondrop-u, AOL-ovom ženskom online časopisu (28. srpnja 2010):

Ryan: Preljub je prisutan u svakoj ljudskoj kulturi koju se istraživalo, uključujući tu i kulture koje su svoje preljubnike kamenovale do smrti. U svjetlu svih ovih krvnih osveta, teško je uvidjeti da je monogamija „urođena“ našim vrstama. Da je monogamija nekakva prastara, razvijena urođena karakteristika, kao što tvrdi mit, problem preljuba uopće ne bi postojao. Nijednom biću ne bi trebalo prijetiti smrću samo zato što je postupilo u skladu sa svojom prirodom.

Jedan od razloga zbog kojih smo napisali ovu knjigu bio je naš osjećaj da uobičajena standardna priča (da je monogamija prirodno stanje) nalikuje pred-kopernikanskoj verziji sunčevog sustava. To je komplicirana priča čija se tumačenja međusobno pobijaju i nalaze u neprekidnom proturječju.


"Newsweek" (26. srpnja 2010):

Zaboravite sve što mislite da znate o porijeklu vrsta. Seks u Zoru sprema se dokazati vam da su naši pretpovijesni preci bili sretni i zdravi velikim dijelom zahvaljujući čestom, ravnopravnom, višeljubnom i glasnom grupnom seksu.

Dnevnik Dva srca 8: "Seks je fantastičan!"

U prethodnom nastavku, Robert, suprug Dva srca, opisuje kako je doživio ljubav svoje partnerice prema Mariu i kako se morao suočiti s gubitkom kontrole nad njom.***

Problem s višeljubljem je taj što ste kao početnik često prepušteni sami sebi. Višeljubnici će rijetko otkriti tajne nekome izvan svog uskog kruga, što je i pametno, jer u današnjem svijetu teško ćete naići na bezuvjetnu podršku vašem ponašanju – čak i kod prijatelja. Stoga, ako se ne radi o nekome tko je imao direktna iskustva s višeljubljem, nemojte ga niti uvlačiti u svoj projekt bilo kakvom informacijom.

Nažalost, iz tog razloga ostajete sami u borbi s vašim dilemama i problemima, i često svoje pobjede morate izvojevati vlastitom desnicom. A takve pobjede su, vjerujte mi, puno slađe. U zadnjih godinu dana naša mala zajednica napravila je toliko napretka u životu svake osobe pojedinačno, kao i u zajedničkom životu, koliko bismo inače ostvarili u nekoliko godina prije toga. Brojnost višeljubne zajednice kao da ubrzava osobni razvoj, izazovi su češći i brojniji, i kako ih rješavate, postajete sve jači i jači. U našem malom projektu, koliko god bili spremni na sve i otvoreni za sve ideje, imali smo bezbroj izazova. Imat ćete ih i vi.

Višeljubna zajednica uglavnom umnožava: ljubav se ne dijeli između nas, već se umnožava brojem veza u našem trokutu; seks također. Broj večernjih izlazaka, društvenih aktivnosti, telefonskih poziva, suza, smijeha, svađa…sve se umnožava. Život se umnožava. Nakon jedne godine osjećam se kao da sam proživio tri; kao da mi je netko poklonio još par godina života. A zamislite ako ovo potraje još neko vrijeme…

Samo jedna stvar se ne umnožava: vrijeme. Kad malo bolje promislim, vrijeme je jedini ograničeni resurs u višeljubnoj zajednici. Sve uobičajene predrasude o tome da ćete morati dijeliti ljubav, energiju i emocije napola, padaju u vodu već prvih dana. Jedino s vremenom treba raspolagati vrlo pažljivo.

Iz toga razloga moja topla preporuka svakom novom višeljubnom aranžmanu je da pravila ponašanja postavi unaprijed. Ako ni o čem drugome, onda o raspolaganu vremenom. Svježe zaljubljeni dio trokuta sagorjet će u plamenu ljubavi, želeći provesti što više vremena zajedno dok traje čarolija prve zaljubljenosti, istovremeno kradući vrijeme trećem članu upravo u periodu kad on mora voditi najžešće bitke protiv svojih demona. Nemojte upadati u zamku gledišta da je „Ljubav sveta i sve treba prilagoditi njoj, a probleme ćemo rješavati u hodu, prema vlastitoj intuiciji“. To je nepošteno prema trećem članu, i kad se plamen zaljubljenosti nakon par tjedana malo stiša, iza vas ostaje malo zgarište koje više nećete moći oživjeti.

Pravila iz monogamnih veza uglavnom ne mogu primjenjivati na poliamorne, koje zahtijevaju puno više obazrivosti, tolerancije, komunikacije i proaktivnosti. Zauzvrat, postajete puno bolja osoba koja će se lakše nositi s nedaćama koje vam život nosi svaki dan. Dok se u monogamnoj vezi možete osloniti na prepuštanje bujici, jer samo ste dvoje, u višeljubnoj zajednici  morat ćete nabaviti čamac, jer će vas bujica odnijeti na potpuno različita mjesta ne budete li pazili. A čamac je dogovor. Koliko god prozaično i neromantično zvučalo, dogovor je vaša potvrda odgovornosti prema samom sebi i drugima, i olakšava vam reakciju kad dođe do nekakvog nepredviđenog događaja.

Vjerojatno kroz cijeli članak pomalo očekujete odgovor na jedno pitanje: kakav je seks u višeljubnoj zajednici? Moram priznati da je fantastičan; iako se ne žalim na seksualni život proteklih godina, u novoj zajednici kao da smo svi ubacili u jednu brzinu više; prešli na slijedeći nivo. Da li je problem voditi ljubav s ženom nakon što znate da je upravo došla od drugoga? Naprotiv; Dva Srca upravo iskri energijom i strašću kad se vrati u kasne noćne sate. Slijedeći ljubavnik još će samo pojačati ekstazu i sam doživjeti puno više od očekivanog. Kao da je mi je dio ljubavne energije predan od Marija putem Dva Srca. Na kraju stižemo do visina o kojima smo prije mogli samo sanjati.  I ovdje vrijedi pravilo da je podijeljena sreća zapravo udvostručena sreća.

A što je sa mnom, zapitat ćete se, ne bi li mi bilo lakše da si i ja nađem višeljubnu partnericu? Moram priznati da je i mene ta misao držala dosta dugo vremena. No, na kraju sam shvatio da bi to bilo dosta forsirana odluka, djelomično gonjena željom vlastitog Ega da barem malo zadovolji svoje bolesne apetite. Kako bi bilo praktično da si i ja imam nekakvu opciju sa strane…
Ipak, višeljublje već u svojem korijenu riječi sadrži Ljubav, i to je ono što ga razlikuje od swinganja ili promiskuiteta. Višeljubni odnos može se ostvariti i bez prakticiranja seksa; ljubav se pojavljuje u bezbroj najrazličitijih nijansi i nemojte pogriješiti svrstavajući je nasilu u neki od pretinaca. Barem u tom dijelu se možete slobodno prepustiti sili Ljubavi. No nemojte učiniti neoprostivu grešku, i jednom kad prepoznate pravu Ljubav, potisnuti je ili negirati. Kakav god bio izgovor ili isprika da to ipak učinite - nakon što ste ovo pročitali – savršeno vam je jasno tko je glavni krivac za to: onaj-s-imenom-od-tri-slova.

***

Na ovom mjestu - barem za sada - završava Dnevnik Dva srca! Zahvaljujemo sudionicima ove ljubavne priče što su svoja iskustva i razmišljanja podijelili s nama i želimo im mnogo sreće i ljubavi u budućnosti!