Odgoj koji ne potiče ljubomoru

Preneseno s bloga: Polyamory in the News
prevela: Ivana Rogošić

Antropološke studije koje govore o ljubomori kao naučenoj reakciji, ne odnose se samo na seksualnost i odnose. Najnovija je s Univerziteta Notre Dame: Istraživanja pokazuju da način na koji su naši daleki preci odgajali djecu, stvaraju temelje moralnosti i suosjećanja, piše Susan Guibert.

Jeste li ikad sreli maleno dijete koje se čini prirodno suosjećajnim i koje brine o osjećajima drugih? Dijete koje surađuje i ne zahtijeva da sve bude po njegovom?

Ako jeste, po svemu sudeći, njegovi su ga roditelji mnogo nosili i mazili; najvjerojatnije je hranjeno majčinim mlijekom; po svoj je prilici spavalo s roditeljima i hrabrilo ga se da se igra vani s drugom djecom... To pokazuju rezultati novog istraživanja sa Univerziteta Notre Dame.

Tri nove studije profesorice psihologije sa Notre Dame, Darcie Narvaez, pokazuju da su način podizanja  djece u davnim lovačko-sakupljačkim društvima (99% ljudske povijesti) u uskoj vezi s boljim mentalnim zdravljem, većom empatijom i razvojem svijesti te većom inteligencijom kod djece.

"Naše istraživanje pokazuje da se korijeni moralnog funkcioniranja oblikuju rano u životu, u dobi dojenčeta, i da ovise o kvaliteti osjećaja unutar obitelji te podršci okoline. Tri istraživanja uključuju promatranje roditeljske prakse trogodišnjaka, longitudinalno istraživanje na koji je način određena praksa podizanja djece povezana s rezultatima unutar nacionalnog projekta prevencije zlostavljanja djece, te usporedbu različitih odgoja majki u Americi i Kini. Unutar longitudinalnog istraživanja napravljen je pregled činjenica proizišlih iz studije drugog Notre Dame psihologa, Johna Borkowskog, koji se specijalizirao za utjecaj zlostavljanja i zanemarivanja djece na njihov razvoj."

Rezultati tri studije koje je napravila Narvaez, kao i rezultati drugih istraživača širom svijeta, biti će predstavljeni na konferenciji u Notre Dame-u u listopadu pod naslovom „Ljudska priroda i rana iskustva: Okolina Evolucijske Prilagodbe“

"Način na koji danas odgajamo djecu sve više lišava tu djecu onoga što vodi njihovom blagostanju i razvoju moralnog osjećaja“, kaže Narvaez.

Narvaez tvrdi da postoji šest dobrih značajki odgoja djece koje su bile nazočne kod naših dačlekih predaka:

•    Mnogo pozitivnog dodira – dakle nikako tjelesno kažnjavanje – gotovo neprekidno nošenje, maženje i držanje

•    Brz odgovor na djetetove nemire i plač. Dijete se ne može „razmaziti“. Ovo znači ispunjavanje djetetovih potreba prije nego se ono uznemiri i mozak mu preplave otrovne tvari. "Toplo maženje puno ljubavi održava djetetov mozak smirenim u godinama dok on oblikuje njegovu osobnost i njegove reakcije na svijet", kaže Narvaez.

•    Dojenje, idealno do 2. ili 5. godine. Djetetov imunološki sistem ne oblikuje se potpuno sve do 6. godine, a majčino mlijeko osigurava njegov gradivni materijal

•    Brojni odrasli roditelji – ljudi osim mame i tate koji također vole dijete.

•    Slobodna igra s prijateljima različitih godišta. Studije pokazuju da su djeca koja se dovoljno ne igraju podložnija ADHD-u i ostalim sindromima narušenog mentalnog zdravlja

•    Prirodno rođenje, koje majkama daje hormonalnu podršku koja im omogućuje da se brinu za novorođenče

Prema Narvaez, Amerika (a vjerojatno i svijet, prim. ur.) je na silaznoj putanji glede osiguranja ovih karakteristika. Umjesto da ih se nosi na rukama, novorođenčad više nego ikad ranije provodi vrijeme u raznim nosiljkama, sjedištima ili kolicima. Samo 15% majki doje djecu, i to tek godinu dana, mnogočlane porodice su se razbile, a slobodna igra koju roditelji dopuštaju dramatično se smanjila od 1970-tih godina do danas.

"Na sve strane se čuju savjeti poput upotrebe nadomjestaka za majčino mlijeko, izolacije dojenčadi u njihove vlastite sobe, ili uvjerenja da će prebrza reakcija na bebin plač „razmaziti“ dijete“, kaže Narvaez.

Bilo da se radi o posljedicama ovih modernih praksi ili rezultatima nekih drugih sila, rezultati istraživanja pokazuju da su zdravlje i blagostanje američke djece gori nego prije 50 godina: među mladima postoji epidemija tjeskobe i depresije; agresivno ponašanje i delikventnost kod djece su u porastu; a empatija, ta podloga suosjećajnog moralnog ponašanja, sve je manja i manja među učenicima srednjih škola.

"Sva ova pitanja zaokupljaju me kao istraživača moralnog razvoja“, kaže Narvaez. "Djeca koja ne dobiju neophodnu emotivnu brigu u ranim danima, pokazuju tendenciju usmjerenosti prema sebi. Nemaju na raspolaganju emocije povezane sa suosjećanjem u istoj mjeri u kojoj ih imaju djeca odrasla u toplim obiteljima punim razumijevanja."