Zašto pisati o ljubavi?

2. poglavlje uvodnog dijela knjige "Ljubav - više nije previše", pod nazivom "Ljubavna predigra"

Nije ljubavnik onaj tko ne voli zauvijek.
Euripid


Možda i nije potreban poseban motiv niti povod da se piše o ljubavi. Ona sama po sebi sasvim dobro služi kao nadahnuće za milijune ispisanih stranica na svim jezicima svijeta.

Ipak, u ovom slučaju, mislim da je dobro da vam objasnim svoje razloge za ovaj pothvat.

Unazad dvadeset i pet godina na ovaj ili onaj način radim kao savjetnik raznim ljudima. Područje mog   djelovanja je na relativnim marginama društvene pozornosti – radi se o osobnom razvoju i poboljšanji kvalitete života. Zapravo, kad malo razmislim, najjednostavniji način da opišem svoj posao je sljedeći: pomažem ljudima da žive bolje. Prenosim im određena znanja i iskustva, često i konkretne tehnike, pomoću kojih oni, više ili manje uspješno, ostvaruju taj cilj.

Između ostalog, dosta velik dio mojeg rada odvija se u okviru osobnih savjetovanja. Po struci sam govorni terapeut, logoped, ali sam kasnijim privatnim školovanjem prešao u područje psihologije, blisko onome što se danas zove “life coaching”. Posebnost mog pristupa je što se u radu koristim i sasvim “alternativnim” metodama poput, recimo, astrologije, ali to je u ovom trenutku nevažno.

Važna je činjenica da već treće desetljeće, gotovo iz dana u dan slušam o ljudskim problemima, saznajem kako razmišljaju i kako postupaju. Analiziram to što čujem, propuštam kroz sebe i u datim okolnostima, koristeći sve što znam, pokušavam savjetovati koji je najbolji mogući smjer djelovanja u tom trenutku. Moja evidencija, koja čak i nije potpuna, jer u vrijeme mojih početaka nije bilo osobnih računala (možete li zamisliti danas to vrijeme?!), govori da sam do sada održao oko 10000 osobnih savjetovanja (da ne bi bilo zabune, radi se o deset tisuća osobnih susreta). To je, u prosjeku, otprilike dva savjetovanja dnevno posljednjih dvadeset godina.

Hm, ako ništa drugo, može se reći da imam vrlo mnogo iskustvo u suočavanju s ljudskim problemima! Vjerujte mi, nema stvari koje nisam čuo tijekom tog vremena i vjerojatno me više ništa u ljudskim životima ne bi moglo iznenaditi.

Ono što vam želim reći je zapanjujuća činjenica da od tih deset tisuća savjetovanja nije bilo ni njih stotinu, dakle ni 1%, tijekom kojih na površinu nisu isplivali ljubavni problemi ovog ili onog tipa. Možda sam čak i pretjerao: jedan posto je previše – vjerojatnije je da se radi o promilu. Dakle, čega sve nema u ljudskim životima!

A i u ljubavi!

Što se tiče ljubavi, moja iskustvena prosudba kaže sljedeće:

•     Nezadovoljstvo postojećom situacijom u ljubavi i odnosima prisutno je u 90% slučajeva.

•     Nezadovoljstvo partnerovim postupcima u nešto manjem, ali još uvijek ogromnom postotku (možda 80% - onih 10% nezadovoljstva otpada na nepostojanje partnera).

•     Nezadovoljstvo brakom, bez obzira na razloge, također vrlo visok postotak, barem 80% onih koji su u braku, sliježu ramenima i kažu: “Ah, što se može, takav je brak.”

Nakon toga slijede nešto niži, ali još uvijek zastrašujući postoci. Preljub, dakle prevara partnera bez njegovog znanja, nije stran otprilke 60% ljudi s kojima sam kontaktirao. Međutim, u nekim slučajevima zasigurno znam da ga je bilo, ali ga osoba nije priznala. Mogu samo nagađati koliko njih zbog neugode ne priznaje takav postupak.

•     Nekih 35% znaju za partnerove “izlete”, pa to toleriraju (uglavnom su to žene) ili ne toleriraju (uglavnom muškarci).

•     Visokih 75% bi željelo nešto drugo, možda drugog partnera ili samo malo više ljubavi, a jednako toliko ima osjećaje prema drugim ljudima, osim svojih partnera, i razmišlja o tome što s njima napraviti – da li ih slijediti ili potisnuti.

•     Također visokih 70% je priznalo svojevrsnu zbunjenost oko ljubavnih osjećaja prema više ljudi istodobno.

No, podaci o katastrofalnom stanju u ljubavnim odnosima dolaze sa svih strana i potvrđuju moja iskustva u savjetničkom radu. Evo pisma kojeg sam primio od jednog liječnika tijekom procesa skupljanja materijala i prepreme za ovu knjigu:

“Uistinu, kada se promatra svijet, nešto nije u redu s ljubavlju. Baš smo nedavno na poslu razgovarali o tome. Gledajući statistike uočili smo da je drugi po redu motiv za ubojstva neriješene, izopačene, pogrešno shvaćene ili pak neostvarene ljubavne veze, kako s muške tako i ženske strane. Zbog toga je to i sve veci 'uzrok' obolijevanja, što izravno, što neizravno. Depresije, pokušaji suicida, spolne bolesti, alkoholizam, neplodnost... samo su neki primjeri razvoja iste problematike.

A da ne govorimo o društvenim vidovima ljubavnih problema poput nemira i razdora u obitelji, napuštene neželjene djece, pedofilije, silovanja, nasilja zbog ljubomore, pobačaja itd.

I dok s jedne strane imamo takvo očitovanje “ljubavi”, s druge strane… evo upravo dok ovo pišem, slušam radio i svaka pjesma je ljubavna; na televiziji je ljubavni film, a nakon njega će sigurno biti bar deset reklama s ljubavnim i seksualnim aluzijama; tisak je pun kojekakvih savjeta i preporuka za ostvarenje 'idealne' veze te izvještaja tko je koga, gdje i kada. Internet je zagušen bezbrojnim spamovima koji nude kojekakva sredstva za 'povećavanje'...
Dakle, vidljiva je potpuna neravnoteža, nerazumijevanje i neznanje o području ljubavi…”

Upravo tako! To je vidljivo svima, a nitko ništa ne čini. Naizgled, svi govore o ljubavi, a zapravo, kad se malo bolje pogleda, svi o njoj zapravo - šute.

Situacija je katastrofalna, alarmantna je malo reći, a ipak mi guramo dalje, po istom starom obrascu. Očigledno su nam potrebne promjene i to temeljite.

U svemu tome, nismo zapravo ni dodirnuli brak kao instituciju i probleme koje ona nosi sa sobom. Podaci o razvodima brakova govore o visokim postocima koji iz godine u godinu rastu. Raste i broj izvanbračnih zajednica, a to znači da ljudi pokušavaju izbjeći pravne probleme koje će imati kad – to se očigledno očekuje – dođe do životnih i ljubavnih problema. Štoviše, čuje se čak i mišljenje da sama institucija, nametanjem svojih obaveza i pravila, može ugroziti osjećaje, pa i to može biti jedan od razloga izbjegavanja bračne zajednice.

Tradicionalisti ističu vrijednost obitelji, a obitelj kakvu poznajemo nam se pred očima raspada. Crkve i religije zazivaju obveze prema Bogu i pokušavaju ljudima usaditi ista stara pravila koja su tijekom svoje tisućugodišnjoj povijesti pokazala da ne vode nikuda. Odnosno, dovela su nas upravo do ovog mjesta na kojem se nalazimo – do snažne i neodgodive potrebe za promjenom.

Znamo li mi uopće što je to ljubav?

I da li je to što živimo u svom životu doista ljubav, ili se radi o nečem drugom što je, nekom nesretnom zabunom, dobilo njezino ime?

Uzroci današnjeg stanja vjerojatno bi se mogli“napipati” u davnim vremenima, na samom početku naše civilizacije, u trenucima prelaska na neravnopravnu podjelu društva, mušku dominaciju, ropstvo, hijerarhiju i autoritativnu religiju. Prije toga, tijekom onoga što povjesničari zovu pretpovijest, ljudska su društva bila drugačije uređena, a po svemu što znam, i ljubavni odnosi su bili drugačiji. Utjecaj ravnopravnosti ili čak prevlasti ženskog načela ostavio je traga i u ljubavi. Sa stajališta naše civilizacije izvorni narodi, ljudi prije nas, bili su nemoralni (vjerojatno su više i slobodnije vodili ljubav), živjeli u grijehu (nisu previše marili za granice obitelji, a seksualnost je bila mnogo češći način izražavanja naklonosti nego što je to danas) i hulili su Boga (koristeći seksualne rituale u obredne svrhe).*

fusnota
* Vidi izvrsnu knjigu Riane Eisler Sveto zadovoljstvo: Seks, mit i politika tijela – novi putevi do snage i ljubavi (Sacred Pleasure: Sex, Myth, and the Politics of the Body--New Paths to Power and Love).


Međutim, saznavajući više o načinu njihovog života* postalo mi je očigledno da su upravo ti ljudi vjerojatno bili mnogo sretniji i zadovoljniji svojim ljubavnim životom, te da promjene koje su nastale dolaskom naše civilizacije ugavnom imaju veze s društvenom, političkom i ekonomskom kontrolom u ime koje je žrtvovana sreća, a i ljubav, običnih ljudi.

fusnota
* U tome su mi pomogle knjige Marije Gimbutas i Rhiane Eisler. Kasnije sam i sam, na svoj način, napisao nekoliko knjiga o neolitskim društvima Stare Europe, od toga su dva romana “Povratak Boginje” i “Duša Stare Europe”.


Osim ovih općih napomena, nije mi najmera davati neke konačne odgovore o tome kako smo se našli u današnjoj situaciji, ali sam siguran da ljubav zaslužuje neka rješenja. Štoviše, suočen s tim problemima, shvatio sam da se njihovo rješenje nalazi na očiglednom mjestu – u ljubavi samoj!

Da biste dobili bolji uvid u proces kroz koji sam prošao, moram napomenuti da se istodobno s profesionalnom zatrpanošću s problemima ljubavnog područja, u meni osobno odvijala drama preobrazbe.
Teško je ukratko, a opet vjerno, opisati što se to događalo tijekom tih godina. Međutim, da nije bilo toga, zasigurno ne bi bilo ni ove knjige, pa je stoga od vitalnog značaja spomenuti da sam većinu različlitih ljubavnih iskustava i odnosa o kojima će govoriti ova knjiga isprobao ili barem na kratko iskusio u svom životu. Ono što nisam, jer vrijeme je ipak ograničeno, opisano je na osnovi iste ljubavne logike, a tek vrlo mali dio na osnovi iskustava drugih ljudi koji su o tome pisali.

Na vrlo ranom stupnju svoje preobrazbe izišao sam iz službenog braka u kojem sam bio. Iskusio sam drugačije vrste odnosa, višestruke veze, nijanse ljubavi i života koji bi bili nemogući unutar klasičnih obrazaca današnjeg društva. Suočen s krizom ljubavi, kako oko sebe, tako i u sebi, jednostavno sam odlučio slijediti ono što sam osjećao duboko u srcu, i usprkos svim granicama, pravilima i obrascima – voljeti više.
Možda zvuči pomalo otrcano, ali shvatio sam da je ljubav, i to mnogo ljubavi, jedina alternativa mržnji i ograničenosti koja danas prevladava u svijetu. Ako je toliko toga u današnjem svijetu zasnovano na odvojenosti, i ako iz toga izviru mnogobrojni problemi, onda ljubav mora biti odgovor i rješenje za njih!
Sad, kad sam to napisao, postalo mi je jasno da su nam to govorili mudri ljudi od pamtivjeka. Ljubav je odgovor na sve naše probleme. Ali, jesmo li pravilno razumjeli sve te mudre, ali i obične ljude koji su nas podsjećali da je “ljubav sve što nam je potrebno”*? Nismo li možda zastranili smatrajući da oni zbore o nečemu vrlo apstraktnom, božanskom ili nebeskom? Nečemu daleko od nas, običnih ljudi?

fusnota
* Popularna pjesma Beatlesa “All You need is Love”.


Međutim, kakva je to ljubav koju nikad nismo vidjeli i koju ne možemo u potpunosti ni osjetiti, a kamoli živjeti u svakodnevnici? I da li je doista ona rezervirana za nebeske sfere i božanska posla? Ili možemo okusiti što je to više u ljubavi, sada i ovdje, bez ograničenja? I to ne apstraktno, razvodnjeno i rasplinuto, već konkretno, među ljudima od krvi i mesa, sa svim njihovim manama srca i neuravnoteženoistima uma?

Ova knjiga je napisana potaknuta energijom višestruke ljubavi. Napisana je kao pionirsko istraživanje potpuno nepozantog područja. Već unaprijed znam da će se suočiti s moralnim dilemam i osudama. Znam da će mnoge odbiti, ali sam siguran da će još više njih privući! Jer, ova je knjiga istinita! Ona govori o istini o nama i u nama. Tu smo istinu pokušali sakriti, sramimo je se, proglašavamo je griješnom i nemoralnom. Ipak, mnogi će se u njoj prepoznati. Bit će oduševljeni što je netko napokon progovorio o onome što duboko skrivamo od sebe samih. Međutim, ne radi se samo o izricanju istine. Radi se i o pomaganju onima koji se nalaze suočeni s tom istinom ne znajuću uopće kuda da ju smjeste i što s njom da rade.

Nakon mnogo godina pokušavanja i suočavanja s vlastitim slabostima (ne mislite valjda da je primjena ljubavi u današnjem svijetu jednostavna i da će proći bez otpora iznutra i izvana?), suočavanja sa slabostima drugih, oklijevanja zbog delikatnosti teme i svih drugih prepreka koje su se našle na putu, odlučio sam da je došlo vrijeme za ljubav. Odlučio sam voljeti više, snažnije i jače čak i od odbijanja i straha koji danas vlada svijetom.

Ovo je knjiga za istinske ljubavnike; za one koji se ne boje ničega.

Nadam se da će ona biti kamenčić koji bi mogao pokrenuti lavinu. Ili možda samo jedna kap u slapu promjene koja je neizbježna. Istodobno, ona bi mogla biti katalizator promjene u onima koji su svjesni tog problema, a ne znaju što bi i kako bi nešto mogli učiniti.

Možda ublaži probleme nekolicini, a vama koji je ovoga trenutka počinjete čitati, mogla bi promijeniti život i otkriti vam svjetove o kojima do sada niste razmišljali. Kako i biste, kad ste živjeli samo u jednom svijetu, koji s ljubavlju baš i nema mnogo veze, osim u smislu nedostižnog ideala?!

Iako sam zbog stanja stvari primoran u najvećoj mjeri pisati o drugačijim oblicima ljubavi, nemojte misliti da zagovaram neki od njih! Prisjetite se prava na izbor – moja je namjera opisati drugačije mogućnosti, tako da svatko može izabrati ono što mu najviše odgovara.

Moguće je, pa čak i vjerojatno, da će vas sadržaj ove knjige potaknuti da počnete razmišljati o tome što stvarno želite. I to je dobro. Jer, mnogo je toga u nam što je strano ljudskoj prirodi, a ipak poželjno društvu u kojem živimo. Mnoge naizgled “naše” želje uopće nisu naše, već su rezultat društvene indoktrinacije i manipulacije. Neće biti ništa lošeg u tome ako odbacite ili barem preispitate neke od tih želja. Štoviše, postat ćete svjesniji svog vlastitog položaja i svojih vlastitih osjećaja.

Kako god bilo, ni za trenutak nemojte pomisliti da postoji jedan jedini ispravni odgovor na pitanje ljubavi! U takvom ljubavnom jednoumlju živimo već predugo, pa je vrijeme da se to promijeni. Na kraj pameti mi nije zamijeniti jedno jednoumlje (recimo ideal serijskog jednoljublja) s drugim jednoumljem (primjerice obaveznim višeljubljem). Upravo suprotno, želim vam ukazati na raznolikost ljudskih osjećaja, a onda i načina života koji proizlaze iz tih osjećaja. Želim vam ukazati na činjenicu da su ljudi umjetnici ljubavi, a da ih je postojeći društveni obrazac pretvorio u uniforimirane prozvođače jednog jedinog, društveno prihvatljivog proizvoda, koji najčešće s ljubavlju nema nikakve veze.

Za mene osobno, odgovor na pitanje ljubavi nalazi se u naslovu knjige: VIŠE. Nisam prvi koji smatra da je jedini odgovor na probleme u ljubavi – još više ljubavi!* Međutim, problem je u tome što većina ljudi danas o tome nije nikad ni razmišljala, a kamoli svoj život prilagođavala nekim drugim ljubavnim mogućnostima.

fusnota
* "Nema lijeka za ljubav, osim voljeti još više.", Henry David Thoreau.


Ne želim vam nametnuti neke točno određene odgovore, iako želim da razmislite o drugačijim mogućnostima. Potruditi ću se ukazati vam na mnogostrukost ljubavi, a stoga i na njenu jedinstvenost. Jer, ako se ljubav može izraziti samo na jedan način, teško da ju se može nazvati jedinstvenom, zar ne?
Stvarnost je mnogo ljepša i mnogo životnija od toga. Ljubav se izražava na bezbroj načina – na onoliko njih koliko ima ljudi na ovome svijetu. Iz nekih neobičnih razloga, koji su interesu održanja društvene hijerarhije, a ne u interesu ljubavi, kao društvo smo odabrali više-manje jedan način, te činimo sve da sebe prilagodimo njemu, umjesto da naša jedinstvenost oblikuje umjetnost naše ljubavi.

Moj je cilj otvoriti vam oči za te činjenice te ukazati na neke od načina kako ćete jedinstvenost svoje ljubavi pretvoriti u životnu praksu. Usput bismo mogli riješiti neke od najbolnijih osobnih problema današnjice – ljubomoru, posesivnost, patnju, razočaranje, međuovisnost i mnoge druge osjećaje i pojave koje naizgled prate ljubav, ali s njom, zapravo, nemaju ničeg zajedničkog.