Seks u Zoru, Nova kultura i korijeni višeljublja

Članak je objavljen na blogu Polyamory in the news
Prevela Ivana Rogošić

Nedavno sam se vratio (piše Alan, autor bloga), oduševljen i zapanjen, sa desetodnevnog ljetnog kampa Mreže za Novu kulturu, održanog u planinama zapadne Virginije.  Ljetni kamp su uglavnom organizirali kulturološki aktivisti Michael Riosa i Sarah Taub, dobro poznati u svijetu višeljublja. Oboje dolaze iz svijeta službene znanosti. Ljetni Tečaj je eksperiment – vrsta kulturološkog "pokusnog šumskog uzgoja" stvorenog da istraži nove modele ljudskog povezivanja utemeljene na radikalnoj transparentnosti, komunikaciji, povjerenju, intimnosti i vlastitoj odgovornosti.
Vrijeme u ljetnom kampu uglavnom je posvećeno različitim radionicama unutar kojih se gore navedene vrijednosti stvaraju, izlažu i podvrgavaju testu – neka vrsta laboratorijskih vježbi za stvaranje zajednice.

Mjesto djelomično nudi opciju slobodnog izbora po pitanju (raz)odjevenosti. Od polaznika se očekuje da zajednički stvaraju iskustvo kampa, u prilagodljivom ozračju znatiželje, osobnog izbora i ne-vezivanja za posebne ishode.

I to funkcionira! Pokret Nove kulture raste i širi se. U korijenu njegove uspješnosti nalazi se proces grupnih sastanaka poznat kao ZEGG Forum. Ovaj se proces razvio tokom tri dekade u Njemačkoj ZEGG zajednici kao kutak za intimna povjeravanja, jačanje povjerenja, te prepoznavanje i rad na konfliktima nastalim u zajedničkoj plemenskoj strukturi. Praksa Foruma širi se među sličnim zajednicama u Sjedinjenim Državama.

Ljetni kamp je pohađalo oko 80 ljudi iz različitih sredina. Mada događanja unutar Nove kulture nisu eksplicitno višeljubna, barem polovica ljudi je bila višeljubna, nerijetko i aktivno unutar grupe. Vratio sam se zaslijepljen, radostan, prepun strahopoštovanja i uvjeren da sam pronašao svoje pleme – i da sam iskusio način života za kojega osjećam da sam rođen.

To mislim doslovno. Dan za danom bio sam pun energije i pažnje za koje nisam ni znao da ih posjedujem. Osjećao sam se smireno, sretno, entuzijastičan glede pridruživanja grupama (podjela posla služi jednako izgradnji zajednice kao i smanjenju troškova) i glede zajedničkog stvaranja dobrih stvari za moje nove prijatelje.

Osjećao sam da je upravo to način života za kojega sam stvoren.

Kad sam se vratio kući, čekala me knjiga koja je točno objašnjavala razloge zbog čega je to tako.

Knjiga Seks u Zoru: pretpovijesno porijeklo suvremene seksualnosti, Christophera Ryana i Cacilde Jetha, zaokuplja pažnju službenih medija dospjevši na listu najprodavanijih knjiga New York Timesa. Lepršavim jezikom i brojnim detaljima ona tumači zbog čega su ljudi širom svijeta neuspješni u monogamnim vezama. Također ispituje korijene ljudske prirode u drugim bitnim aspektima.

Središnja postavka: Posljednjih milion godina uglavnom smo živjeli kao lovci-sakupljači evolutivno oblikovani da obitavamo u „ponosno ravnopravnim“ zajednicama dijeleći hranu, dobra i partnere, te zajednički podižući djecu. Među lovcima-sakupljačima bilo je
(i danas toga ima, na mjestima gdje su ovakve kulture preživjele više manje netaknute) veoma malo osobnog vlasništva; tek nekoliko razlika u seksualnim ulogama; neopterećenog ulaženja u odnose, nove odnose i višestruke odnosa podjednako na inicijativu muškaraca i žena; javnog a ponekad i grupnog seksa; te u većini vremena začuđujuće laganog rada neophodnog da bi čovjek bio sit i zadovoljan.

Pojava poljoprivrede, oko 8000 pr. Kr., promijenila je sve. Ljudi su se našli zaglavljeni u svijetu za kojeg doslovno nisu bili rođeni ni odgajani – s utvrđenim zajednicama dovoljno velikim da se unutar njih svi nisu mogli intimno poznavati; viškom hrane koji je vodio gomilanju posjeda, bogatstva i moći; produbljenim klasnim razlikama; i što je naročito važno za odnose među spolovima, željom da se imanje ostavi vlastitim znanim krvnim potomcima.

No, toliko od mene. Ryan sam daje sažetak svoje knjige u članku na CNN stranici (29.srpnja 2010.):


Monogamija je neprirodna za našu seksi vrstu

Christopher Ryan, posebno za CNN

(CNN) – "Seizmičke kulturološke promjene prije otprilike 10,000 godina učinile su istinitu priču o ljudskoj seksualnosti toliko subverzivnom i prijetećom da su je stoljećima religijski autoriteti ušutkivali, fizičari od nje stvarali nešto bolesno, znanstvenici sistematski ignorirali, a moralizatorski raspoloženi terapeuti zataškavali.

Posljednjih desetljeća rasprava oko evolucije ljudske seksualnosti podržava samo dvije opcije: ljudi su se razvili bilo u monogamne ili u višeljubne pojedince. Ova iscrpljujuća rasprava općenito se svodila na zagovaranje teze prema kojoj se za žene tvrdilo da evolucijski tragaju za domaćim ognjištem što će im ga omogućiti muškarci, a za muškarce da svaki potajno čezne imati vlastiti harem. Rečeno nam je da je borba među spolovima naša urođena karakteristika.

Parovi koji su se obraćali terapeutu da im pomogne proći kroz neizbježno bojno polje braka po svoj su prilici primili zbunjujuću poruku da je dugoročno vezivanje urođeno svim vrstama, no da se oko braka svejedno treba mnogo truditi.

Naravno, takva poruka je problematična jer nemamo nijedan razlog za vjerovanje kako je monogamija prirodna za ljudska bića. Zapravo su evolucijske snage milionima godina kultivirale ljudski libido dotle da je postalo vjerojatno kako je naša vrsta najseksipilnija na planetu.

Većina naših predaka podjednako su dijelili hranu, dojili svoju i tuđu novorođenčad, imali malo ili ništa privatnosti od drugih, te ovisili jedni o drugima za svakodnevno preživljavanje. U našem se svijetu sve uglavnom vrti oko privatnog vlasništva i osobne odgovornosti, u njihovome se svodi na međusobno povezivanje i međuovisnost. To može zvučati kao New Age idealizam, ali taj sistem nije ništa plemenitiji od bilo koje druge police osiguranja….

Istraživanja primata, te antropološka, anatomska i psihološka istraživanja sva vode do istog zaključka: ne-posesivna, skupna seksualnost bila je ljudski standard sve do nastanka poljoprivrede i privatnog vlasništva prije 10,000 godina, a to predstavlja oko 5% razdoblja čovjekove povijesti na Zemlji. Dvije vodeće vrste najbliže čovjeku pružaju dodatni – ako ne i posramljujući – dokaz istinitosti ove vizije. Ženske čimpanze u doba ovulacije imaju odnose dvanaestak puta na dan, nerijetko sa svim raspoloženim mužjacima, dok majmun bonobos slavno uživa u čestom grupnom seksu koji opušta i oslobađa od potrebe za sukobljavanjem sve one koji u njemu sudjeluju.

Ljudsko tijelo priča istu priču…."

Ryan je dao mnogo intervjua. Evo jednoga sa Salonoma (27.lipnja 2010.)


"Seks u Zoru" : zbog čega je jednoljublje suprotno našoj naravi

Pitanje: Oslikali ste mračnu sliku bračnog stanja na Zapadu, pogotovo u Sjedinjenim Državama. Što je to što brak čini tako lošim?

Odgovor: Brak na Zapadu ne stoji baš najbolje zato što se izravno suprotstavlja evolucijskoj stvarnosti naše vrste. U knjizi tvrdimo kako je najbolji način za učvršćenje bračne stabilnosti, koja je u modernom svijetu bitan dio ukupne društvene stabilnosti, razvoj tolerantnijeg i realističnijeg shvaćanja ljudske seksualnosti; objašnjavamo kako je ljudska seksualnost iskrivljena našom suvremenom koncepcijom braka….

Pitanje: Jedna od središnjih tvrdnji većine biološko-genetskih teorija je da će životinje potrošiti više energije štiteći one s kojima su genetski povezani – braću, roditelje, potomke – nego one s kojima to nisu. Zašto se to ne moglo odnositi i na ljude?

Odgovor: U prirodi postoji toliko mnogo izuzetaka ovom pravilu … Uz to, što se tiče životinja koje su bliskije čovjeku, kad pogledate bonobose i njihove promiskuitetne veze, mužjaku je nemoguće znati koji potomci su njegovi biološki a koji to nisu. Stoga je naprosto nemoguće naći dokaze koji bi poduprli tvrdnju da je našim vrstama urođena briga oko biološkog roditeljstva.

Ne sumnjamo u to da ljudi međusobno stvaraju posebne odnose – to možemo vidjeti čak i kod čimpanzi i bonobosa, kao i kod ostalih primata – no takav odnos ne povlači nužno za sobom seksualnu ekskluzivnost. Ljudi nas optužuju da smo protiv ljubavi, ali mi samo tvrdimo kako je inzistiranje na tome da ljubav i seks moraju ići zajedno, pogrešno.

Pitanje: Dakle ako monogamni brak nije pravo rješenje, što onda jest?

Odgovor: Ne nudimo nikakvo "pravo" rješenje. Čak ni mi sami ne znamo što bismo učinili s ovom informacijom. Putem knjige pokušavamo ljudima pružiti točniji osjećaj o tome odakle dolazimo, zbog čega smo ovakvi kakvi jesmo i zašto svi osjećamo da su određena područja života sasvim pogrešno uređena….

Mi se zapravo nadamo da ćemo potaknuti više tolerancije i otvorenije diskusije o seksualnosti i braku među ženama i muškarcima; kao i uviđanje da brak nema veze sa seksom. Brak je povezan s nečim daleko dubljim i trajnijim nego što je to seks, naročito ako imate djecu. Činjenica da se u Americi ljubav i seks uporno miješaju i da se očekuje da strast traje zauvijek, vodi do goleme patnje koju smatramo tragičnom i nepotrebnom.


Iz intervjua iz kanadskog Globe and Mail-a  (29. srpnja 2010):

Pitanje:Završili ste spominjući dugotrajan trostruki odnos – Scott, Larry i Terisa (Greenan, član javno poznate višeljubne obitelji u Seattle-u). Mislite li da je ljudima u otvorenim vezama bolje? Mnogo toga u knjizi kao da je posvećeno tome da obezvrijedi monogamni brak...

Odgovor: Ne mislim da mi obezvređujemo monogamni brak. Mislim da obezvređujemo laž o tome da je monogamni brak urođen Homo sapiensu. To je ono što mi uporno hoćemo razjasniti…  Nikada mi ne bi palo na pamet obezvrijediti ljude koji odluče odbaciti sve ostale i ići do kraja sa samo jednom osobom…. Ne kažemo da svatko mora biti višeljuban ili prakticirati grupni seks….


U Lemondrop-u, AOL-ovom ženskom online časopisu (28. srpnja 2010):

Ryan: Preljub je prisutan u svakoj ljudskoj kulturi koju se istraživalo, uključujući tu i kulture koje su svoje preljubnike kamenovale do smrti. U svjetlu svih ovih krvnih osveta, teško je uvidjeti da je monogamija „urođena“ našim vrstama. Da je monogamija nekakva prastara, razvijena urođena karakteristika, kao što tvrdi mit, problem preljuba uopće ne bi postojao. Nijednom biću ne bi trebalo prijetiti smrću samo zato što je postupilo u skladu sa svojom prirodom.

Jedan od razloga zbog kojih smo napisali ovu knjigu bio je naš osjećaj da uobičajena standardna priča (da je monogamija prirodno stanje) nalikuje pred-kopernikanskoj verziji sunčevog sustava. To je komplicirana priča čija se tumačenja međusobno pobijaju i nalaze u neprekidnom proturječju.


"Newsweek" (26. srpnja 2010):

Zaboravite sve što mislite da znate o porijeklu vrsta. Seks u Zoru sprema se dokazati vam da su naši pretpovijesni preci bili sretni i zdravi velikim dijelom zahvaljujući čestom, ravnopravnom, višeljubnom i glasnom grupnom seksu.