Tantra

Doista je teško prići oceanu oblika i okupati se u njemu!
Ah, možda sam ponovo došao uzalud?
Bengali Bhakta

Prije nego što krenemo sa Sadašiva tantrom, dobro je objasniti neke osnovne pojmove. Povijest, značenje, sumnje, kontroverze – ukratko, sve što se može reći o tantri. Budući da je tantra danas prilično poznata u zapadnome svijetu, morate se pripremiti na ponešto različita tumačenja i objašnjenja od onih na koja možete naići u drugim knjigama, webu ili školama tantre. Ponešto od toga je slično i usporedivo sa Sadašiva tantrom, ali upravo ta sličnost može ponekad zbuniti. Zbog toga predlažem pozorno čitanje, posebice ako smatrate da već nešto znate o tantri. Male razlike mogu biti presudne u shvaćanju cjeline. Ili, drugim riječima, mala iskrivljenja u razumijevanju mogu dati sasvim različite rezultate u praksi.

Počnimo s riječima. Tantra – što znači ta riječ na sanskrtu? Naravno, sada se već raširila zamisao da je tantra neka vrst filozofskog ili duhovnog sustava, pa malo tko propitkuje riječi. No, one nam ipak mogu mnogo toga otkriti. Primjerice, riječnici će vam dati različita značenja za izraz tantra: od knjige do tkalačkog stana. “Prakticirati tantru” moglo bi tako označavati čin učenja ili čin tkanja. U simboličnom smislu, oba ta značenja su prihvatljiva. Kroz tantru učimo o sebi, životu i svemiru, ali također i stvaramo taj život – tkamo ga.

Jedan drugi lingvistički slijed izraz tantra tumači kao uvijanje ili savijanje, možda oblikovanje ili preoblikovanje. Simbolički i to odgovara jer će vas praksa tantre zasigurno promijeniti i preoblikovati.

No, najviše odgovaraju značenja koja proizlaze iz korijenskih slogova u izrazu tantra: tan i tra. Prije negoli ih objasnim, dozvolite mi malo skretanje s teme. Vjerojatno većina ljudi uočava sličnost između izraza mantra i tantra. Mantra se odnosi na misao, riječ ili zvuk. Man ili manas označava duh, a tra je sredstvo. Čak i kad je u zvučnom, osjetilima dostupnom obliku, mantra je sredstvo pomoću kojeg se duh kreće.

U tom istom smislu potrebno je tumačiti izraz tantra. Tra je sredstvo kretanja, možda čak i kotač. No, što se pokreće tim sredstvom?

Slog tan ima mnogo značenja. Jedno od njih je širenje. Ili, možda, povećavanje. Zatim slijede druga značenja poput: izduživanje, savijanje, pripremanje, izražavanje, djelovanje ili žrtvovanje.

Svako od ovih značenja moglo bi odgovarati biti tantre. Primjerice, tantra bi se sasvim ispravno mogla protumačiti kao sredstvo širenja. Također, nije pogrešno shvaćati ju kao sredstvo izražavanja ili djelovanja.

No, izraz koji se najviše približava biti tantre dobivamo onda ako slog tan prevedemo kao stvaranje zvuka ili vibriranje. U tom smislu tantra je zapravo “žica na nekom istrumentu” – jer ona vibrira i stvara zvuk!

Vjerujem da će čitateljima ovo tumačenje biti mnogo jasnije kad budu prolazili kroz sam tekst i komentare Sadašiva tantre. Za sada ću samo spomenuti da ovakvo tumačenje označava tantru kao niz postupaka kojima čovjek postaje sredstvo izražavanja više inteligencije. “Tantrik/a je poput žice na lutnji – izgleda kao da glazba dolazi iz nje, ali njen je izvor u duši onog koji na njoj svira”, kaže Sadašiva tantra opisujući stanje prave tantrike (praktikantice ili praktikanta tantre).

Posebno napominjem da se slog tan uvijek odnosi na nešto materijalno. Bilo da se radi o širenju, preoblikovanju, izražavanju ili vibriranju, uvijek je materijalni predmet taj koji to čini. Između ostalog sam zbog toga istaknuo razliku i sličnost u izrazu mantra i tantra. Možda se čini sitničavim, ali upravo ova materijalnost tantričkog značenja ukazuje na njen tjelesni vid. Tantra se bavi tijelom – to je žica na kojoj svira viša inteligencija. Svako tumačenje tantre kao apstraktne ili isključivo duhovne vještine ne odgovara naravi sloga tan. Kao što ćete vidjeti nešto kasnije, isključivanje tijela iz tantričkih vježbi i cijelog sustava rezultat je miješanja joge i tantre, odnosno utjecaja puritanske vedske tradicije na izvorni tantrički sustav.

Jasno je da mnogi miješaju jogu i tantru, pa čak koriste i izraze poput “tantra joga”. Taj izraz bi, u našem povijesnom okruženju bio ekvivalentan nemogućem izrazu “kršćanski islam” ili tako nešto. Joga i tantra su vrlo različiti sustavi i dolaze s različitih mjesta i tradicija. Joga je četvrti od šest sustava Indijske filozofije (njaja, vaišešika, samkhija, joga, karma mimansa i vedanta). Tantri tu nema ni traga. Stripite se još malo – u nastavku teksta ću objasniti podrijetlo tantre i njenu povijest, pa će i to biti jasnije. Što se tiče bitne, unutarnje razlike u pristupu, nekoliko sutri Sadašiva tantre posvećeno je upravo ovoj razlici, što je vrlo informativno i mnogima će, ako se budu pozorno posvetili razumijevanju teksta, otvoriti duboke unutarnje spoznaje.

Moram napomenuti i to da upravo sutre koje spominju jogu, odnosno razliku u odnosu na tantru, ukazuju na podrijetlo teksta Sadašiva tantre. Naravno, radi se o subjektivnom zaključku, budući da sam tekst, barem koliko znam, ne postoji nigdje u materijalnom obliku. Pokušajmo prodrijeti kroz veo vremena i smjestiti tantru, a posebice Sadašiva tantru u neko vremensko razdoblje.

Autorstvo većine tekstova o tantri tradicionalno se pripisuje samom bogu Šivi. Također, većina njih pisana je u obliku dijaloga između Šive i njegove družice Parvati, ili Šakti kako se ponekad naziva. I jedno i drugo ime također pripadaju božanskim načelima. Parvati je priroda, a šakti energija. Dakle, nije teško prihvatiti simbolično-mitsku predstavu o slikovitom izražavanju univerzalnih načela kroz priču o božanskoj ljubavi između muškog i ženskog načela. Na neki način ta predstava je točna, odnosno barem je točna njena simbolika.

Međutim, malo ljudi zna da je postojala povijesna osoba imenom Shiva odnosno Sadashiva, čiji život se ponekad smješta pet a ponekad sedam tisuća godina unatrag od našeg vremena. Vjerojatnije je da se radi o prvoj procjeni, dakle o vremenu oko 3000 godina prije Krista. Mudrac Sadashiva živio je u istočnoj Indiji i smatra se osnivačem tantričke tradicije iako je očigledno da se tantra kao dio života prakticirala mnogo prije njegove pojave. Njegova žena, čije ime nije iznenađenje – Parvati, bila mu je družica u životu i podučavanju. Sadashiva je isticao jednakost žena i muškaraca, što je bilo neprihvatljivo za dolazeću osvajačku kulturu Arijevaca. Oni su sa sobom donijeli drugačije zamisli. Između ostalog, cijeli vedski, pa i jogistički sustav razvio se iz njihovog naučavanja. Znakovito za sve osvajačke kulture koje se nalaze u osnovi naše civilizacije, Arijci su isticali muškost i duhovnu askezu, a osuđivali tijelo i seksualnost. Sadashiva je, s druge strane, kao pripadnik kulture koja je umirala, zagovarao glazbu, ples, užitak i druga životna zadovoljstva kao prirodno pravo svakog ljudskog bića.

Dakle, u vrijeme prijelaza s jedne kulture na drugu; u vrijeme kad je umirala stara neolitska Sarasvati civilizacija, a dolazili su novi ljudi – osvajači i vlastodršci, pojavio se poseban čovjek posebnog imena – Sadashiva. Vjerojatno je želio sačuvati stara znanja i uobličiti ih u smisleni sustav. Isprva se to znanje prenosilo usmenim putem, a kasnije je i zapisano. Ukupnost tog znanja poznata je pod imenom Tantra Šastra – znanje o tantri ili učenje o tantri. Obično se kaže da su načela tantre sadržana u knjigama Nigama tantre, a tantrička praksa u knjigama Agama tantre. Međutim, mnoge od tih knjiga su izgubljene, uništene ili zaboravljene. Neke od njih namjerno, da bi se sačuvalo tajno i, za nove, drugačije ljude, ponekad opasno znanje.

Postavlja se pitanje zašto bi bilo kakvo duhovno znanje bilo opasno za bilo kakve ljude? Već sam objasnio da je Šukrin put put privlačnosti; on stvara čežnju, želju i ugodu. Za nepripremljenog čovjeku ili čovjeka s drugačijim prioritetima, takva iskustva mogu biti pogubna. A ljudi koji su dolazili, kao i cijela kultura, bili su vrlo različiti!

U pre-vedska vremena, u drevnoj je Indiji, baš kao i u većini ljudima naseljenog svijeta, primjerice u Staroj Europi, prevladavalo je načelo zajedništva. Neolitske kulture – Sarasvati civilizacija – nisu bile toliko zainteresirane za pojedinca, koliko za zajednicu. Na mnogo mjesta i u mnogim područjima života taj stav je oblikovao svakodnevnu praksu, filozofiju i društveno uređenje.

Tek s dolaskom “osvajača” koji su u Indiji bili Arijevci, došlo je do uključivanja filozofije pojedinca. Odjednom on dolazi na prvo mjesto i postaje najvažniji. Još dan danas on je ostao na tom mjestu. Pristup “duhovnom razvoju” nije ništa različit od pristupa bilo kojem drugom području života. Ljudi traže nešto za sebe, pa tako provode i razne tehnike ne bi li se usavršili ili poboljšali.

Tantrički pristup je u osnovi različit. Prije svega, tantra na svakog čovjeka gleda kao na jednakog. Možda vam se čini da to nije nikakvo postignuće, ali zapravo je u velikoj opreci s primjerice vedskim pristupom gdje se ljudi dijele na kaste, slojeve i općenito postoji neka vrst hijerarhije. Iako je u posljednje vrijeme (a to je posljednjih tisuću godina, odnosno više!) tantra postala dijelom Indijske tradicije, pa ju se čak smatra i petom vedom, povijesna istina je da je tantra u drevnoj Indiji bila dio narodskih priča. Učeni ljudi (brahmani) kao i utjecajni i bogati (kšatrije i vaišne) nisu se njome bavili. To im je bilo ispod časti, a ponekad i zabranjeno.
Zapravo, danas imamo situaciju kada kroz prizmu proteka velikog broja godina promatramo jedno tijelo (Indijsku tradiciju) i teško u njoj vidimo osnovne sastojke od kiojih je nastala.

Tantra je mnogo starija i od veda i od joge. Bila je prisutna prije dolaska arijevaca, pa čak i prije domicilne Dravidske kulture koju su Arijevci asimilirali ili uništili. Ona je mnogo sličnija šamanskim tehnikama i metodama poznatim među drugim starim narodima, negoli profinjena i filozofijom natopljena joga i druga vedska znanja.

Ipak, kroz tu istu prizmu, danas tantra izgleda čvrsto uklopljena u Indijski sutav, pa čak i u vedski sutav. Spomenute sutre Sadašiva Tantre koje ukazuju na jasnu razliku između joge i tantre, govore da je u vrijeme u koje je tekst nastao taj “sukob” bio već prisutan. “Sukob” sam stavio u navodnike, jer čak i usprkos razlikama, Sadašiva tantra prepoznaje različitost pristupa, odnosno više točaka gledišta. Njihovo postojanje ne znači da je neka od njih pogrešna ili manje vrijedna. Tantra je jednostavno drugačija. Odnosno istinska tantra je drugačija od vedske tradicije i filozofije joge. Današnja tantra koja se može pronaći na tečajevima i u knjigama samo je asimilirana verzija izvornih prirodnih tehnika prakticiranih u vrijeme kad je svijet bio drugačiji. Uvjerenja sam da u ovoj knjizi, kao i u cjeloukupnom pristupu Sadašiva tantre žive upravo ta stara, danas izgubljena načela izvorne tantre.

Postoji nekoliko dobrih razloga zašto takvu tantru nazivam Sadašhiva tantra. Ponajprije, to je zbog naziva teksta kojeg vam predstavljam, a koji se ne odnosi samo na autorstvo osobe koja je nosila to ime, već i na unutarnje značenje samog imena. Uzgred, sasvim je logično da je do trenutka kad su bilo kakvi tantrički tekstovi mogli biti zapisani, čovjek s imenom Sadashiva izjednačen s božanskim Sadašivom. Naime, zapisi potječu iz vremena od nekoliko stotina godina prije Krista, a to je najmanje dvije i pol tisuće godina nakon što je taj mudrac hodao po ovom planetu.

Glede samog imena – Šiva je, naravno, ono božansko, tiho i nepromjenjivo područje koje je izvor svega što postoji. Sada na sanskritu znači uvijek. Nalazim zanimljivim što u našem jeziku ovaj trenutak, sada, odgovara vječnosti – onom uvijek – u sanskrtu!

Dakle, kad kažete sadašiva, rekli ste “uvijek šiva”, ili “vječno šiva”. Jednostavno ste potvrdili da ono što je izvor svega, uvijek postoji i nikad ne nestaje.

Ali, budući da je Sadashiva bio toliko povezan sa svojom ženskom inačicom, Parvati, s vremenom je taj izraz počeo označavati jedinstvo muškog i ženskog božanskog načela. Iako odvojeni na površini, gdje su oni Šiva i Parvati, iznutra su jedno – Sadašiva.

Kao što ćete vidjeti u tekstu i komentarima, na duhovnoj razini, to je jedinstvo moguće proširiti (tantra – proširenje!) na više ljudi, a postizanje tog jedinstva označava stvaranje novog entiteta, novog Sadašive.
Upravo to je oduvijek i bio pravi cilj tantričke prakse. Na žalost, zbog povijesnih razloga i asimilacije u vedsku filozofiju, tantra je postala dijelom indijske patrijahalne tradicije. Izgubila je svoju unutarnju bit, bila odbačena i prezrena, a oni koji su pokušavali zadržati izvorna načela tantre bili su proganjani, a njihova djela uništavana.

Posljednji veći pokušaj povratka tantričke prakse među ljude dogodio se prije tisuću godina. Jedna od indijskih dinasitija – Chandela dinastija, za koju se tvrdilo da potjeće od samog mjeseca (Chandra je Mjesec), izgradila je u vremenu od 950 do 1200 godine nekoliko fascinantnih hramova danas poznatih pod imenom Khajuraho. Hramovi se nalaze oko dvijesto kilometara istočno od grada Jhansi, u okrugu Chhatrpur u pokrajini Madhya Pradesh. Osim što predstavljaju izniman primjer indijske srednjovjekovne arhitekture, hramovi su poznati po svojim nevjerojatnim sklupturama i reljefima na vanjskim zidovima. Radi se o prikazima seksualnih odnosa, u parovima, skupinama i na mnoge načine od kojih su neki društveno i moralno neprihvatljivi. Pravo je čudo kako su ti hramovi preživjeli usred ćudoredne Indije. Svakako je pomoglo to što su se nalazili usred džungle, a također i to što se raširilo tumačenje da oni predstavljaju sve što ljudi ne bi smjeli raditi, odnosno ono što ih udaljava od istine. Tek takvo tumačenje osiguralo je život tim građevinama. Međutim, mnogobrojni drugi slični hramovi i mjesta gdje je istinska tantra živjela bili su uništeni bez milosti, a svi tragovi o njihovom postojanju zatrti i zaboravljeni.

Tekst: Adrian P. Kezele