Ne želim pravo kojeg nemaju svi

Kao duhovni uvod u ovaj članak preporučam tekst pdo naslovom "Ljubav djeluje".

Referendum o braku mnogima je već na vrh glave. Ali, i to je zapravo smicalica onih koji su uspjeli progurati nešto moralno upitno u vrhovni zakon jedne države. Usprkos gnjavaži, ne smijemo olako preći preko toga. Tako dugo dok je situacija ovakva kakva jest - dok većina ne shvaća što se dogodilo, tako dugo ljubav i suosjećanje ne mogu mirovati.

U članku pod naslovom "Građani protiv malograđana" Miljenko Jergović se pita koliko bi nas, heteroseksualnih Hrvata, stavilo na ruke žutu ili crvenu vrpcu ako će ju sutra morati nositi homoseksualci, Srbi ili Židovi?

Takav se postupak čini pomalo pretjeranim, ali opet: možete li mirna srca stajati sa strane i gledati kako se prema manjini odnosimo kao prema manje vrijednima?

Nije li odricanje od svog vlastitog prava jedini moralni čin u situaciji u kojoj je diskriminacija postala ustavna?

Zbog toga sve čestitke redateljskomi paru Franki Perković i Bruno Gamulinu koji su dan nakon referenduma predali zahtjev za razvod braka. Nisu se odrekli ljubavi, zajedničkog života niti bilo čega što su imali ranije. Samo su vratili državi ono što je ona uskratila nekim drugim ljudima. Ne treba im nešto što nosi oznaku diskriminacije. I tako će biti ‘dok se zemlja ne sabere’ , kažu oni.

Da sam kojim slučajem u njihovom položaju, sasvim sigurno bih učinio to isto. Ne želim pravo kojeg nemaju svi sa mnom ravnopravni i meni jednaki po svemu osim po seksualnoj orjentaciji. Na žalost, sada sam uskraćen za taj deklarativni čin jer sam se od društvene institucije zvane brak oprostio prije dvadeset godina. Ima previše licemjerja među onima koji se s njom ponose, da bih se u tome osjećao čisto.

Na osobnoj razini, bilo bi mi drago da mnogi slijede Franku i Brunu, jer, zapravo, koliko mirno možete gledati sami sebi u lice kad vas je država proglasila povlaštenim, a da to niste ničim posebnim zaslužili, osim što ste rođeni takvi kakvi jeste. A vaše je prijatelje ta ista država proglasila manje vrijednim - iz istog razloga. Rođeni su takvi kakvi jesu.

Međutim, sada mi se nameće još jedno pitanje. Ne znam mnogo o primjeni novog zakona o životnom partnerstvu. Ali, zanmima me sljedeće: ako dvoje ljudi, jedan heteroseksualni muškarac i jedna heteroseksualna žena, oduče registrirati životno partnerstvo, mogu li oni to učiniti po tom novom zakonu?

Mogu li svojom vlastitom odlukom biti jednaki sa svim diskriminiranima? Ili će ih država, samo zato jer su jedan muškarac i jedna žena, i još k tome heteroseksualni, prisiliti na brak?