Šukrin put

Zatim se vratio i sablaznio taj isti svijet nudeći mu ljubav, tjelesno i osjetilno uživanje. Pretvorio je ‘zabranjeno voće’ u duhovni put. Okrenuo je svijet naglavačke i ono što je na površini izrazito materijalno pretvorio u jednu od najvećih i najzanimljivijih duhovnih staza.Čarobnica u “Čarobnici”

Tijekom 2001. godine proživljavao sam jedno od do sada najsnažnijih iskustava u procesu kojeg zovem prisjećanje. To je iskustvo bilo povezano s doživljajem ljubavi, ali posebno s ulogom tijela i seksualnosti u razvoju svijesti. Skliska tema, bez daljnjeg. U svijetu koji je prenapučen izrazima površne seksualnosti, vulgarnosti, iskrivljenog doživljavanja ljudskoga tijela i svakojakim psihološkim posljedicama tog iskrivljenja, priča o duhovnim vidovima uživanja i tjelesnih zadovoljstava zvuči pomalo… provokativno. Gotovo da izaziva sumnju i podozrenje. U to sam se, na žalost, uvjerio i sam, budući da sam tijekom vremena bio prisiljen suočiti se s različitim mišljenjima o sebi i aktivnostima kojima se bavim, a mnoga od njih su bila zlonamjerna i prepuna neshvaćanja.

Nema u tome ničeg neobičnog. Štoviše, nepovjerenje, odbacivanje i prezir oduvijek su pratili “Šukrin put”, poput sjene koja poskakuje iza šetača na jutarnjem suncu. Zapravo, ponekad je ta sjena namjerno povećavana i naglašavana i od samih praktikanata tog puta, sve dok nije postala veća od njih samih. Kao da im se više sviđala optužba od prihvaćanja; kao da su se željeli sakriti iza te sjene, ne bi li ih neupućeni barem malo ostavili na miru.

Na taj su neobičan način štitili sebe, ali i znanje koje su posjedovali. Naime, u vremenima kad neznanje upravlja svijetom i posjeduje očiglednu moć uništavanja, mnogo je bolje biti nevidljiv; skrivati se iza zidova od magle i dima, pa makar ih i sam morao podizati i održavati.

Ali, čini mi se da malo brzam, koristeći riječi koje nisu svima jasne. Spomenuo sam “Šukrin put”, pa je red da objasnim taj izraz, tim više što ova knjiga i riječi koje ju ispunjavaju predstavljaju značajne i važne putokaze na tom putu.

Da bih to učinio kako valja, pozvat ću se na još jednu svoju knjigu – onu koju sam napisao prije šest godina i koja predstavlja začetak obnove starog znanja; skrivenog, izgubljenog, nestalog, ali ipak živog.

“Čarobnica” je priča čija radnja je smještena u vrijeme prije gotovo četiri tisuće godina. No, izraz “priča” može zavarati, budući da je, osim oblika u kojem se pojavljuje, “Čarobnica” opis događaja koje smatram “svojim”. Kao i u nekoliko knjiga prije i poslije nje (“Maitreya”, “Veličanstveni Saturn”, “Gospodar smrti”, “Sunčani labirint”), u “Čarobnici” je glavni junak mladi duhovni učenik imenom Maitreya. Izrazito je teško u nekoliko rečenica objasniti u kakvom smo “odnosu” Maitreya i ja. Mogao bih popustiti uobičajenim new-age predstavama o duhovnom svijetu, odmahnuti rukom i jednostavno reći da se radi o prisjećanju na prošle živote. Ali, na taj način bih propustio naglasiti barem nekoliko bitnih točaka u svezi tih “prošlih života”. Neke od tih točaka su sljedeće:

- osobnost ne prelazi iz života u život, pa je spominjanje “mojih” prošlih života bez dodatnih objašnjenja, nepotpuna istina
- vrijeme je funkcija osobnosti, odnosno rezultat djelovanja osjetila, pa je stoga i protok vremena, odnosno ideja o “prije” i “poslije” dio te iste osobnosti (koja, kako smo rekli u prethodnoj rečenici, ne prelazi iz života u život)

Ne očekujem da gornje rečenice odmah razumijete, a još manje sve posljedične spoznaje koje iz njih nastaju. Iako su te spoznaje veličanstvene i doslovce oslobađajuće, u ovom trenutku one su digresija, skretanje sa staze, maleni odmor prije nego se vratimo “Šukrinom putu”. A mladi je Maitreya itekako hodao tim putem, iako se isprva protiv toga borio, ne znajući što bi učinio s tim i da li je tako nešto uopće primjereno za njega.

U priči, objavljenoj prije šest godina, Maitreya u mladenačkoj dobi, a ipak po svim tadašnjim kriterijima već duhovnik, svećenik, susreće tajanstvenu ženu koju zovu Čarobnica. U igri zavođenja i čarolije, njegov se način života nalazi na kušnji. U neobičnim okolnostima koje ne može nadzirati, i koje ga bacaju iz jedne sumnje u drugu, Maitreya upoznaje vrijednost užitka, stvaranja i seksualnosti. Primoran je promijeniti svoje stavove i prihvatiti znanje koje bi donedavna bez razmišljanja odbacio.

Naravno, ako pozorno i sa srcem pročitate “Čarobnicu” to će se dogoditi i vama! Dakle, moja prva preporuka: prije nego nastavite s ovom knjigom, nabavite “Čarobnicu”, pročitajte ju i o njoj dobro promislite. Ili ju čitajte paralelno s ovom knjigom – to će biti dobrodošao postupak, budući da tekst koji je pred vama zahtijeva dosta pažnje, a “Čarobnica” je mnogo laganija priča koja ima svoju radnju, zaplet i… rasplet. Zapravo, rasplet je poprilično izišao iz “Čarobnice” i velikim dijelom se pretočio u “Sadašiva tantru”, a vi, ako ste iole otvoreni za temu o kojoj je riječ, zasigurno ćete se njenim stranicama vraćati mnogo puta, ponovo i ponovo. Znači, najprije “Čarobnica”, a zatim “Sadašiva tantra”!

***

Ponekad me pričanje i pisanje odvedu nekim svojim stazama. Čini mi se da imam toliko toga za napisati - riječi su brojem beskrajne, poput zvijezda na ljetnom noćnom nebu. I svaka zvijezda ima tisuću priča koje se, nekako, moraju ispričati. Svjetovi priča i svjetovi spoznaja, sve je to tako beskrajno, tako obiluje životom, da je ponekad doista teško započeti. Ili biti sustavan. Želio bih vam pokazati sve te svemire, opisati ih, barem spomenuti. A onda me jedna zraka svjetla povede sa sobom i ja više ne znam jesam li vam rekao sve što sam morao. Možete li me pratiti u tu svjetlost, ili sam vas negdje, putem, izgubio? Moram li se vratiti na početak i objasniti sve ponovo, korak po korak? Ili, možda, ne?

Šukrin put – o tome sam počeo pisati, zar ne? “Čarobnica” je priča o tome kako je mladi Maitreya počeo hodati “Šukrinim putem”. Šukra je drevni sanskrtski naziv za planet Veneru, a koristi se unutar (evo još jednog svemira!) jyotisha – mudrosti koja objašnjava da je ljudski život blisko povezan s nebeskim ritmovima, posebice ritmovima nebeskih tijela u Sunčevom sustavu. Nemojte odmah skočiti i zaključiti da je jyotish samo astrologija! Nije samo astrologija, iako, da, radi se o vrsti astrologije, ali onoj koja posjeduje znanje o takozvanim “preventivnim mjerama”. Pomoću njih se usklađujemo s prirodnim i kozmičkim ritmovima, te na najbolji način otkrivamo svoju ljudsku ulogu u ovome svijetu. Naravno, preventivne mjere su još jedan od tih spomenutih svemira u koje bi bilo dobro zaroniti. Moram se čuvati da me ne odvuče privlačnost takvog zaranjanja. Ako se ne oduprem tome, mogao bih znatno odužiti uvod u ovu knjigu, a to ne bi bilo dobro!
Ipak, moram spomenuti da je sama knjiga “Čarobnica” neka vrst preventivne mjere. Radi se takozvanoj “ritualnoj priči” ili, izvorno, vratha kathi. Naravno, ta je preventivna mjera usmjerena prema Veneri ili Šukri.
“Šukrin put” također je neka vrst preventivne mjere. Odnosno to bi mogao biti. Međutim, njegova prvenstvena uloga je razvoj svijesti ili duhovni razvoj – radi se o životnom putu s određenim značajkama, okusom, svjetonazorom, djelovanjem, iskustvima…

Značajke Šukrinog puta bit će jasnije ako sagledamo značajke same Šukre. Dozvolite mi da vam ukratko opišem područja kojima Šukra “upravlja”. Ona utjelovljuje žensku energiju i kao takva predstavlja ljubav, sklad i ljepotu. U svojem najuzvišenijem obliku Šukra je vrlo vješta učiteljica (legendarna učiteljica demona) koja koristi sva moguća sredstva da bi prenjela znanje bićima koja su posrnula jako nisko. Šukra upravlja mističnim i okultnim moćima, a iznutra predstavlja jutarnju zvijezdu - prvu iskru svjetla istine. Kao takva predstavlja težnju k istini i čistoći. Također, Šukra je dio anande, božanskog uživanja ili blaženstva.

U očitovanom svijetu Šukra daje osjećaj za ljepotu, umjetnost i materijalni izraz sklada. Njoj pripadaju područja poput glume, mode, nakita i kozmetike. Šukra je zavodnik ili zavodnica. Ne utjeće na ljude silom već šarmom i privlačnošću. Njene značajke su seksualnost općenito, a posebice plodnost.

Ponekad, Šukra može stvoriti stalnu vezanost za površinsku ljepotu, ispraznu potragu za onim što je vidljivo, strast i pretjeranu seksualnost odnosno traženje osjetilnih užitaka. Ove negativne značajke mogu se očitovati na mnoštvo načina: od ogromnih trošova na luksuz, preko malograđanštine pa do seksualnog nasilja. S druge strane, u svom tamnom izdanju Šukra može zavesti nudeći okultne moći, magiju i praznovjerje.

E, sad, hodati Šukrinim putem ne znači da moramo raditi sve to čime Šukra upravlja! Štoviše, naša je zadaća da razlučimo što je to u Šukri što otkriva istinu, a što u njoj tu istinu skriva. Jasno je da tu zadaću nije lako izvršiti. Šukra isijava snagu privlačnosti kako u svom dobrom, tako i u lošem izdanju. Šukra nas jednostavno privlači, zavodi i stvara u nama želju. Ona obećava užitak bez obzira na to kojim sredstvima je postignut. Nije lako oduprijeti joj se, ali oni koji je razumiju, nagrađeni su iznimnim unutarnjim i vanjskim bogatstvom.
Da li Šukrinim putem hoda onaj tko je neutaživo gladan ispraznih zabava? Ne, takav je pao kao žrtva svoje vlastite iskrivljene želje. Da li Šukrin put potiču mediji koji su prepuni reklamnih poruka koje slave hedonizam i obećavaju zadovoljstvo? Naravno da ne. Sve što se tako postiže je zgrtanje još više bogatstva na obećanju lažne sreće.

Filmovi i druge vrste zabava potiču nisku seksualnost i nasilje. Ili, što je najčešće, spajaju to dvoje u seksualno nasilje. Ovisnost i glad za izmjenjenim stanjima svijesti koje pružaju droge najniži su oblici očitovanja Šukre, a u izravnoj su suprotnosti sa stvarnim Šukrinim putem.

Šukrin put nije prisutan ni u masovnim duhovnim sklonostima prema magijskim “znanjima” ni u manipuliranju tanahnim energijama unutar i oko nas, a bez pravog duhovnog znanja i ravnoteže. Danas su gotovo svi iscjelitelji “u tri koraka”, primaju poruke od duhovnih bića, vide auru i anđele te kontaktiraju s predstavnicima uzašlih majstora. Šukrin put? Ni slučajno!

Onda, što je zapravo Šukrin put? Mudrost, istina, čistoća, iskrenost, snaga, užitak, sreća, mir… sve to zajedno, uravnoteženo, snažno i stvarno. Sadašiva tantra je dio Šukrinog puta. Možda ćete, nakon što pročitate ovu knjigu, morati ponovno odrediti granice značenja svih nabrojenih pojmova. Mnogo toga o ćemu govori Sadašiva tantra u očima će prosjećnog čovjeka biti nezamislivo, pa čak i šokantno. Bit će teško spojiti postojeće pojmove s novim obzorima koji će se pojaviti. Knjiga će pomoći u tome, ali istinska integracija Šurkinog puta u vaš život dogodit će se tek s iskustvom.

I kad sam već na ovome mjestu, ponovo ću naglasiti da Sadašiva tantra jednostavno nije za svakoga. Šukrin put je sklizak. Ako vam korak nije siguran, bolje će vam biti na nekoj drugoj stazi. Emocionalni, psihološki, društveni i drugi obrasci mogu biti toliko snažni i u tolikoj suprotnosti sa Šukrom, da ćete pokušavajući slomiti njih, slomiti sebe.

***

Hajdemo se još malo vratiti natrag, do “Čarobnice”. Kao što sam napisao, teško je bez dodatnih objašnjenja odrediti moj odnos s Maitreyom, glavnim junakom ne samo te knjige nego i mnogih drugih. No, u ovom trenutku ću pojednostavniti stvari, pa ću se prema njemu odnositi kao prema nekom tko je živio nekada, a čijeg života se ja na neki neobičan način prisjećam.

Podsjetit ću vas na jedan odlomak iz “Čarobnice”. To je prizor kada sama Čarobnica (Šukra) objašnjava Maitreyi smisao i svrhu njihovog susreta. Radi se o 25. poglavlju, prigodnog naslova - “Sadašiva”.

“Da, Maitreya”, odgovorila je ona. “Moram te podučiti važnim stvarima. Moram ti predati znanje koje će koristiti… Eh, sad… Ni sama ne znam kako da to kažem. Znanje koje ću ti predati, nećeš koristiti ti sam, odnosno hoćeš, ali ne sada, ne ovdje. Ipak, to znanje mora biti sada predano jer drugih prigoda vjerojatno neće biti. Razumiješ li?”

Maitreya joj je uzvratio zbunjeni pogled. Naravno da nije ništa razumio! Tko bi razumio takve zbunjujuće rečenice o znanju koje se mora sada predati ali ne za njega, a opet za njega?

Pa, trebalo je proći gotovo četiri tisuće godina da Maitreya (ako se tako može reći), konačno shvati što mu je Šukra tada govorila. Koliko znam o njegovom životu, Maitreya u tom utjelovljenju nikada nije provodio naučeno. Ipak, znanje je dobio, i to na iskustveni način. Naime, kako je opisano u nastavku tog poglavlja, svaku riječ koju je izgovorila Šukra, Maitreya je živo proživljavao na razi ni osjetila. Dakle, iako nije tjelesno provodio Sadašiva tantru, unutar njegove osobnosti je postojalo sjećanje na proživljeno osjetilno iskustvo. Nakon toga, Maitreya je još desetak godina živio u istom tijelu, noseći znanje i sjećanje u sebi, da bi na posljetku umro pored rijeke Sarsvati, u vrlo mladoj dobi, od ugriza kobre.

“Ne sada, ne ovdje…” rekla je Šukra Maitreyi, ali to je bilo davno. Mnogo se toga od tada dogodilo i sada je ipak došlo, a ovdje ga prati u stopu. Sve što je Maitreya nekada čuo i doživio, nalazi se zapisano i utisnuto u podrućje sjećanja (ćitagupta, da se pozovem na jednu drugu knjigu, “Gospodar smrti”). Već desetak godina pomalo otkrivam pohranjeno znanje u tom podrućju; pišem i govorim o njemu.

Pomalo, doista, jer jednostavno ne stižem izreći sve što znam. Štoviše, ne stignem ni saznati sve što nosim u sebi! Pohranjeno znanje je poput skrivenih ladica u mojoj svijesti. Znam da su tamo, znam točno gdje su i što moram učiniti da bih zavirio u njih. Ali, u neke gledam, a u neke ne. U nekima je toliko pohranjenog “materijala” da počnem, uzmem mali dio toga, a zatim zastanem, zapanjen, ne bih li i sebi i drugima dao malo vremena za prihvaćanje onoga što sam otkrio.

Prije šest godina, kad sam pisao “Čarobnicu”, mnogo toga sam ostavio neizrečenim. Primjerice, 26. poglavlje, pod nazivom “Khajuraho tehnike”, samo je opisno. Namjerno sam izostavio sadržaj, jer jednostavno nije stao u knjigu tog opsega i svrhe. Ostavio sam ga za poslije, za neko vrijeme koje će tek doći.
Baš kao što je prepoznavanje “Čarobnice” u meni bilo potaknuto događajima iz mog života, znao sam da mora doći vrijeme kad će se pojaviti znakovi i događaji pogodni za nastavak. Tada, u to vrijeme, nisam znao što bih učinio s tim što sam saznao. Jednostavno, morao sam čekati. U zaključku “Čarobnice”, napisao sam sljedeće:

Taj je put sam po sebi skriven i ne može se izraziti unutar jasnih obrazaca. No, to ne znači da ne postoji i da se do njega ne može doći. U tom smislu napominjem da je 26. poglavlje ove knjige pod nazivom “Khajuraho tehnike”, nepotpuno. Naime, jednostavno nisam mogao u knjizi, dakle javnom mediju, opisati sve ono što je Maitreya saznao od Čarobnice. To ne bi bilo dobro, a nije ni potrebno jer to znanje doista nije za svakoga. Međutim, to ne znači da se potpuno i cjelovito 26. poglavlje ne može pročitati! Može se.

Da, može se i ono je sada pred vama! Sadašiva Tantra Šastra je izvorni tekst kojeg je Maitreya tada čuo izgovorenog šapatom i kojeg je duboko proživljavao, do svake riječi i slova. Godinama sam tu ladicu ostavio zaključanom, čekajući da se pojave prave okolnosti za njeno ponovo otvaranje. Iako to ne mogu u potpunosti objasniti logičnim razlozima, osjetio sam da je to vrijeme došlo.

Međutim, moram reći i to da taj proces nije bio ni jednostavan ni bezbolan. Okolnosti moga života natjerale su me da na vagu stavim vrijedne stvari, jednu naspram druge. To “vaganje” nije bilo dio Šukrinog puta, ali je očito bilo dijelom moje sudbine. I bez moje odluke, Sadašiva tantra ugledala je svjetlo dana na svoj način, ostavljajući pustoš u jednom važnom, toplom i dubokom području za kojeg se još uvijek nadam da će preživjeti i da je njegov nestanak samo privremen.

Napominjem ovo zbog toga što znam da će se većini budućih praktikanata Sadašiva tantre događati slične stvari. Obrasci u kojima živimo ponekad su toliko duboki da su na prvi pogled nevidljivi. Sadašiva tantra će iskopati zakopano. Bez brige, ni jedna skrivena slabost, ma koliko slatka ili sigurna bila, neće ostati pošteđena. Svjetlo istine će ju spaliti.

***

U redu, pokušajte se na trenutak staviti na moje mjesto. Sjećate se nečega što je bilo vrlo davno i čega se, po svim pravilima ne biste mogli sjećati. Radi se o drevnom znanju u obliku teksta, šastre, koje vam odjekuje u umu svaki put kad obratite pozornost na na to. Znate da se radi o nečemu davno izgubljenom, a vrlo vrijednom upravo za današnji svijet i stanje u kojem se nalaze ljudi. Ipak, niste u izravnom tjelesnom kontaktu ni sa kim tko posjeduje to isto znanje, te ste sigurni da se na taj način baš nigdje ne prakticira, usprkos vrlo raširenom pojmu tantre. Štoviše, koliko znate, Sadašiva tantra, za sada živa samo u vašoj svijesti, zadnji put je prakticirana prije gotovo tisuću godina, i to kratko vrijeme tijekom kojeg je izgrađen zadnji Khajuraho hram u prašumama Indije. Prije toga, gubi joj se trag gotovo tri tisuće godina, unatrag sve do Sarasvati civilizacije oko čijeg se samog postojanja lome povijesna koplja.

Što radite dok znanje u vama žudi za izrazom? Kako se nosite sa činjenicom da na ovom svijetu nema žive osobe koja bi vam mogla u tome pomoći, niti pak ste uopće sigurni da vaše vlastito tijelo i duh mogu provesti sve ono što znate da se od njih zahtijeva?

Odmahujete rukom, zanemarujete unutarnje vapaje? Bježite u poricanje ili se opravdavate vlastitom slabošću? Želite ostvariti, “roditi” to znanje ponovo, pa na sve moguće načine pokušavate, pri tom radeći pogrješke? Ili šutite i čekate da se nešto drugo dogodi, da se pojavi neki spas s neba, u bilo kojem obliku?
Pretposljednja rečenica je zasigurno bila dio mog života. A i posljednja, koja bi se mogla nazvati mudrim postupkom. Tako sam “mudro” postupao šest godina, ali ni sada nisam siguran da li sam, možda, morao još malo pričekati.

No, kako bilo da bilo, u jednom sam trenutku osjetio da je vrijeme stiglo i da je Sadašiva tantru potrebno oživjeti. Na posljetku, kao što ćete ubrzo vidjeti, već u prvoj sutri (stihu) Sadašiva tantra izjavljuje da ona sama sebe ponovo stvara svaki put kad joj netko pristupi.

Ako sam ju, dakle, želio oživjeti, nije mi bilo druge nego učiniti upravo to - pristupiti joj! I to sam učinio, okupljajući oko sebe rijetke ljude koji su bili voljni preskočiti preko mnogobrojnih obrazaca i dati šansu nečem potpuno novom. Sadašiva tantra nije pojedinačna, već zajednička praksa. Tim je ljudima bilo potrebno mnogo povjerenja da bi zajedno sa mnom krenuli u pustolovinu istraživanja i, doslovce, stvaranja novoga znanja. Doživljeno iskustvo je bilo toliko snažno i toliko dragocijeno, da se s pravom može reći da se nakon mnogo tisuća godina Sadašiva ponovo pojavio među nama! A Sadašiva Tantra Šastra sada je dostupna svima onima koji ju žele, i mogu, prihvatiti.

Uz tekst Sadašiva tantre nalaze se i komentari. Oni su najvećim dijelom moji, ali dijelom pripadaju, posebice oni iskustveni, skupnoj svjesnosti nastalom praksom Sadašiva tantre, a u koju su bili uključeni svi oni koji su zajedno sa mnom sudjelovali u oživljavanju ove tantre. Često, oni ukazuju na duboke preobražaje kroz koje pojedinac prolazi kad se prepusti Sadašiva tantri. Ponekad, ti komentari su izraz duboke mudrosti nedostižne jednoj osobi, ali dostupne “udruženoj” svjesnosti u trenucima pretapanja.

***

Šukrin put nije bezazlen. To je tajanstveni put koji nudi velike nagrade, ali skriva jednako tako velike opasnosti. Sadašiva tantra je konačni izraz Šukrinog puta, pa tako u sebi sadrži sve njegove značajke: i opasnost; i nagrade.

Objavio sam ovu knjigu potpuno svjestan svih obaveza koje tako preuzimam kao i svih posljedica koje mogu snaći i mene i ljude koji će doći u dodir s ovim znanjem. Moguće dobrobiti su toliko dragocijene da su vrijedne svakoga rizika. Svijetu je potrebna Sadašiva tantra. Neka mu je na radost. A vama, drage čitateljice i čitatelji, želim mnogo sreće na tom putu. Budite oprezni, ali i hrabri. Neka istina, ljubav i mudrost uvijek budu uz vas.

Tekst: Adrian P. Kezele