Vicky Cristina Barcelona

Sa zadovoljstvom sam pogledao film Woody Alena “Vicky Cristina Barcelona”. Osim što je dobro napravljen i vrlo gledljiv, jasno je da mi je privukao pozornost zbog teme – a ona je svakako ljubav, te posebice višeljublje.

Prvo što mi je upalo u oči je nevjerojatan pristup zavodljivog slikara Juan Antonia. Iz prve nudi dvjema mladim ženama avanturu u troje. Na odbijanje jedne od njih (Vicky – koja je, usput budi rečeno, prepuna obrazaca o tome što i kako ljubav mora izgledati) otvoreno pita što je loše u njegovoj ponudi? Vicky nema odgovora na to, a Cristina, avanturistkinja, sasvim pada na Juana i njegov iskreni šarm.

Svo troje ipak kreću na vikend u Oviedo gdje – gle čuda – Vicky završava u zagrljaju slikara, dok Cristina boluje jer je previše popila. Juan Antonio, međutim, nakon te epizode, svoju pozornost ipak posvećuje Cristini i otpočinje vezu s njom. Vicky je sasvim uzdrmana i počinje sumnjati u svoje stavove prema braku, kao i u svoju ljubav prema budućem mužu.

No, prava višeljubna situacija razvija se između Cristine, Juana i Juanove bivše žene, Marie Elene (za tu je ulogu Penelope Cruiz dobila Oskara za sporednu žensku ulogu). Naime, Marie Elene i Juan su “savršeni” jedno za drugog, ali je njihova veza prožeta svađama, pa čak i nasiljem. Marie Elena nakon jednog pokušaja samoubojstva dolazi živjeti s Juanom i Cristinom. Malo po malo između njih se javlja razumijevanje, a zatim i strast. Marie Elena gleda s naklonošću na ljubav Juana i Cristine, a to isto počinje osjećati i Cristine. Na posljetku svo troje postanu ljubavnici.

Možda najbitniji dio radnje za sve one kojima je stalo razumjeti višeljublje je razgovor između Marie Elene i Cristine u kojem se objašnjava kako je tek pojavom Cristine odnos između Marie Elene i Juana postao smiren i potpun. Cristina je bila karika koja nedostaje – element koji je unio ravnotežu i smirenost u višestruku ljubav.

Na žalost, idila u raju ne traje zauvijek. Cristina je zadovoljna, ali ipak osjeca nemir, te objavljuje da odlazi – na veliku žalost i Juana, a posebice Marie Elene. Scena u kojoj Juan drži obje žene za ruku i traži od njih da blagoslove trenutke sreće koje su dijelili zajedno je također vrlo znakovita za zrelo višeljublje.

Juan Antonio je doista u filmu prikazan kao muškrac sposoban za takvu viišestruku ljubav. Marie Elene je neuravnotežena i sa stajališta višeljublja je šteta što je takva situacija – ravnoteža u troje – na neki način povezana s takvim filmskim karakterom. Naime, sasvim je sigurno da bi u mnogim životima treća ili čak četvrta osoba predstavljala potpunu ravnotežu. Mnogi ljudi prolaze kroz muke u dvoje, vjerujući da je to jedina mogućnost. No, istina je – mnogi ljudi prolaze kroz muke i u troje! Ali kad bismo imali jednako pravo izbora, kad bismo mogli ravnopravno odlučivati hoćemo li ljubav izraziti ovako ili onako, većina problema u višeljublju bi u startu nestala. Ostali bi oni problemi koji se ionako javljaju u svakoj ljubavi, samo što bi sad bilo različitih i boljih rješenja za njih.

Nakon odlaska Cristine, odlazi i Marie Elena jer ne može sama živjeti s Juanom, a slijedi trenutak u kojem se Juan susreće s Vicky i izražava želju da bude s njom (“Nikad ti nisam lagao. I ti i Cristina ste me jednako privlačile.”). Woody Alen je uspio Juan Antonia prikazati kao iskrenog i zrelog ljubavnika. Ni u jednom trenutku se ne postavlja pitanje nemoralnosti njegovog pristupa jer toga doista i nema. S druge strane, itekako se postavlja pitanje moralnosti lažnih odluka, obrazaca o braku (niz scena u kojima je jasno da Vicky zapravo ne uživa sa svojim mužem koji misli o njihovoj budućoj kući, kompjuterima i susjedima, već joj je srce negdje drugdje) i odluka donešenih zbog sigurnost, a ne zbog ljubavi.

Priču upotpunjava scena u kojoj Vicky razgovara sa ženom koja ju je ugostila u Barceloni i koja je pokazivala sve vanjske znakove idealnog braka. Naravno, to je samo izvana. Iznutra, i ta žena ima ljubavne jade i osjećaje zbog kojih je njen život samo očekivanje promjene koja nikako ne dolazi.

Sve u svemu – odličan film koji postavlja upitnike iznad konvencija te realno prikazuje moguće prednosti, ali i probleme u višeljublju.

Tekst: Adrian P. Kezele